Da je u pojedinim mjestima u Bosni i Hercegovini opasno “na pogrešan način” moliti se Bogu, već je dugo poznato, a odnedavno je molitva postala i kažnjiva. Bajro Čavčić dobio je prekršajni nalog i kaznu u iznosu od 100 KM koju su mu uručili policijski službenici Policijske stanice Trebević jer je 19. januara s grupom odraslih i djece na planini Trebević, tačnije u mjestu Brus, na teritoriji općine Istočno Sarajevo, obavio podne-namaz.

Kako stoji u prekršajnom nalogu koji su sačinili policajci iz manjeg bh. entiteta, oni su se “nepristojno ponašali – obavljali namaz, čime su izazvali uznemirenost javnosti”. Ni njemu ni Semiru Vatriću, prijatelju koji je tog dana bio s njim, nije predočen zakon na osnovu kojeg su djelovali policajci. Kažnjavanje je dovelo i do rasprave između Bajre Čavčića i Semira Vatrića s jedne te policajaca s druge strane, kako na samom mjestu događaja, tako i u policijskoj stanici.

Ovaj nemili slučaj reaktuelizirao je jedno vrlo važno pitanje – kako je moguće da naša najveća izletišta uglavnom nemaju džamiju, mesdžid ili bilo koji drugi objekt predviđen za molitvu? Godinama su klanjači primorani obavljati namaz na otvorenom, što može dovesti do neugodnosti ako se nalaze isuviše blizu ili ako su kojim slučajem prešli entitetsku granicu. Adiju Zahiragiću, vijećniku Stranke demokratske akcije u Općinskom vijeću Stari Grad Sarajevo, ova situacija u naselju Brus poslužila je kao podstrek da na nedavno održanoj sjednici podnese inicijativu za dodjelu općinske zemlje na Trebeviću Islamskoj zajednici u BiH kako bi se ubrzao proces izgradnje prijeko potrebne džamije.

U međuvremenu se uključio i Faruk Kapidžić, član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH te bivši ministar prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo, koji je besplatno izradio projekt izgradnje džamije i pratećih objekata na Trebeviću, uz poruku da će oni “raditi i graditi svoje, jer osjećaju to svojim, dok gospoda iz vladajuće 'Trojke' troši i razgrađuje njihovo, jer ne osjeća to njihovim”.

O značaju izgradnje prostorija za namaz na Trebeviću najbolje će kazati Bajro Čavčić, koji je na svojoj koži osjetio islamofobiju jednog dijela stanovnika Brusa, koji su ga i prijavili policiji, ali i samih policajaca koji su ga bez ikakve zakonske podloge odlučili “udariti po džepu”.

“Projekt izgradnje džamije je predivan. Pored inicijative za izgradnju, javio se i donator, izvjesni Nermin Hubić, koji je spreman platiti kompletan iznos i uvakufiti džamiju našoj Islamskoj zajednici. Ako se ne varam, radi se o biznismenu porijeklom iz Višegrada, investitoru i osnivaču nekoliko kompanija, koji je završio medresu i koji je u toku rata bio maloljetni pripadnik ARBiH. Svakako da je nešto poput ovoga značajno, siguran sam da će se povećati broj turista na Trebeviću, a vjernici neće biti prisiljeni klanjati na livadi, parkingu i sličnim mjestima”, kazao je za Stav Bajro Čavčić.

On nam je također, iz prve ruke, opisao dešavanja iz 19. januara.

“Katastrofalno, nismo mogli ni pomisliti da će se nešto poput ovoga dogoditi. S obzirom na to da često putujem i idem na izlete, nije rijetka pojava da klanjam u prirodi. Naprimjer, ljeti klanjamo na plaži ili na splavu. Naravno da klanjamo i u džamiji kada god nam se ukaže prilika. Moram kazati da smo na Brusu klanjali i prije. Čak imam i fotografiju staru dvije godine s istog mjesta. Tada nismo imali nikakvih problema i mogu kazati da nas je ovo sve potreslo. Umjesto da nas zaštite, oni su prekršili naša ustavna prava, zadržavali nas bez potrebe dok su nas djeca satima čekala. Naravno da nas je kazna uvrijedila, umjesto tolerancije, dobili smo maltretiranje i psihičko zlostavljanje.

Napomenuo bih da je jedan od policajaca naglasio na početku: 'Namaz na našoj teritoriji je zabranjen.' Mene je još više uvrijedilo kada su tražili pismenu saglasnost roditelja i imena djece koja su taj dan bila s nama na izletu. Sama činjenica da su na nalogu napisali da nas kažnjavaju 'zbog obavljanja namaza' dovoljan je pokazatelj njihovog neznanja ili bezobrazluka. Policajci su nam čak rekli da kažnjavaju i arapske turiste”, dodao je on uz napomenu da nije platio kaznu niti ima namjeru te da je slučaj na sudu.

Adi Zahiragić, vijećnik koji je prije nekoliko dana zatražio dodjelu zemlje na Trebeviću Islamskoj zajednici, koja je u vlasništvu Općine Stari Grad Sarajevo, kako bi se ubrzao proces izgradnje džamije, kazao je da su mu nedavna dešavanja bila povod za pokretanje inicijative, ali ne i motiv.

“Motivi su praktične prirode, a to je potreba da na jednom od najposjećenijih izletišta građana Sarajeva, ali i turista, postoji mjesto gdje se može obaviti namaz, odnosno molitva, kako ljudi ne bi klanjali na javnim površinama. Osim toga, smatram kako Trebević, radi svega što je u prošlosti značio i predstavljao, ima znatno veći značaj od pukog izletišta, pa shodno tome, motivi su, moram biti iskren, jednim dijelom i simbolične prirode. Želim da vjerujem i vjerujem da hoće ova inicijativa biti podržana. Jednostavno ne vidim razlog zašto ne bi bila podržana”, nije krio optimizam Zahiragić.

Kako je istakao, zatražio je da Općinsko vijeće zaduži načelnika Ibrahima Hadžibajrića i Općinsku službu da u konsultacijama s Islamskom zajednicom pronađe adekvatnu lokaciju na Trebeviću na kojoj je moguće graditi te da tu parcelu dodijeli na korištenje Islamskoj zajednici kako bi ona, u skladu s potrebama i kapacitetima, na tom mjestu izgradila manji islamski centar s pripadajućom džamijom ili mesdžidom te drugim pratećim sadržajima.

“Također, smatram kako bi se u sklopu tog objekta mogli nalaziti i drugi sadržaji poput soba i ugostiteljskog objekta, što bi sigurno ojačalo turizam, ali i dalo duhovni potencijal za razvijanje naučne misli u jednom takvom okruženju za učenike medresa i studente islamskih nauka. Zaista nisam siguran šta bi mogao biti ključni razlog da Trebević, kao naše najveće izletište, nije do sada imao barem mesdžid. Smatram da bi jedan od razloga mogao biti taj što su se njegovi turistički potencijali razvili u vremenu komunizma, ali i izostanak nekog naselja čiji bi mještani inicirali izgradnju vjerskog objekta. Nakon pada komunizma, uslijedila je Agresija na BiH i Opsada Sarajeva – u kojoj je Trebević imao značajnu ulogu.

Stoga je, smatram, trebalo neko vrijeme da građani Sarajeva prevaziđu animozitete iz vremena okupacije i teroriziranja Sarajeva, pa da opet steknu naviku da obilaze i uživaju u jednoj od najljepših bh. planina. Uostalom, manje je bitno zašto do sada nešto nije bilo. Trebamo se fokusirati na to da stanje popravimo danas i stvorimo preduvjete da stvari u budućnosti funkcioniraju”, napomenuo je.

Faruk Kapidžić je kazao da su na njega veliki dojam ostavila dešavanja s Trebevića, naglasivši da slučajevi poput ovoga teško mogu bilo koga normalnog ostaviti ravnodušnim. Ipak, otkrio je da je projekt za izgradnju džamije na Trebeviću zapravo rezultat zajedničkog promišljanja iz 2010. godine tadašnjeg muftije tuzlanskog, a sadašnjeg reisul-uleme Huseina ef. Kavazovića i njega o jednom duhovnom centru s džamijom u selu Sase kraj Srebrenice.

“Tada smo zajednički osmislili izgradnju objekta u mjestu koje nema puno vjernika koji bi svakodnevno koristili džamiju. Upravo zbog ovih okolnosti, bilo je neophodno da džamija ima sadržaje koji bi omogućili život svih 12 mjeseci, tj. sadržaje koji bi konstantno privlačili posjetioce iz raznih dijelova BiH, pa i šire. Uz druženje, obrazovanje i izučavanje islama to bi postao tipski objekt na interesantnim mjestima u BiH koja nisu naseljena, a ljudi ih iz raznoraznih razloga posjećuju. Pri tome, takvi objekti su i samoodrživi. Takav koncept je idealan za izletište na Trebeviću, tako da mi nije bio problem da ga za kratko vrijeme razradim i ponudim u vidu idejnog projekta na zamišljenoj lokaciji, u nekom lijepom planinskom stilu”, kazao je Kapidžić.

To je u suštini, objašnjava, mali kulturno-obrazovno-duhovni centar koji bi se vanjskom arhitekturom uklopio u planinski ambijent, i volumenom i materijalizacijom.

“Pored džamijskog molitvenog prostora, u prizemlju bi bile abdesthane, hanikah, biblioteka s čitaonicom, mali restoran s kuhinjom, divanhana i odvojeni smještajni dio za imama. S obzirom na kose planinske krovove, potkrovlje bi bilo iskorišteno za nekoliko smještajnih soba s kupatilom, a pretpostavimo li da će buduća lokacija biti u izvjesnom padu, suteren bi se iskoristio za ostave, tehničke prostorije i kotlovnicu. To bi po ovom projektu trebalo biti ukupne površine od oko 1.200 metara kvadratnih, što iziskuje veličinu placa od 2.000 metara kvadratnih u dimenzijama otprilike 40 x 50 metara. Naravno, ovisno od buduće lokacije, projekt bi se uz manje korekcije prilagodio i išao u proceduru dobijanja svih dozvola”, kaže.

I Faruk Kapidžić je izrazio nadu da će se uspjeti pronaći rješenje za realizaciju ovog projekta.

“Iskreno se nadam da će biti moguće realizirati ovu priču. Mada, s obzirom na dosadašnje iskustvo vezano za slične inicijative, možda i neće. Bez obzira na sve, čak i ako ovaj projekt od sadašnje vlasti ne bude realiziran, kolega Adi Zahiragić i ja ćemo ga nakon izbora aktivirati i realizirati, ako Bog da, s nivoa KS. Realno, ima dosta objekata koji su morali do sada biti izgrađeni za potrebe stanovnika Sarajeva. To je naša realnost. Imam ozbiljnu namjeru da tu situaciju probamo promijeniti i da konačno počnemo graditi objekte koji su nam neophodni. U konkretno ovom slučaju, to je jedan ovakav objekt na lokalitetu izletišta na Trebeviću za koji već postoji investitor koji će kompletnu investiciju ispratiti, što me jako raduje.

Ipak, iskreno bih volio da se krene i s rekonstrukcijom bob-staze te s nekim drugim infrastrukturnim objektima, koji nam na izletištu nedostaju. Mislim da će se u tom pravcu ići poslije oktobarskih izbora ako na vlast dođu ljudi koji imaju viziju i znanje za razvoj cijelog Sarajeva, jer KS ima novac, samo nema stručnih, upornih i sposobnih ljudi, vizionara koji će konačno od ovog grada napraviti mjesto ugodnog i lijepog življenja za sve”, zaključak je Faruka Kapidžića.