Godine 1782., sudija u Engleskoj dao je muževima pravo da koriste nasilje nad svojim ženama sve dok bilo koji korišteni alat nije deblji od njihovog palca. Ovaj standard mjerenja doveo je do termina "pravilo palca".

Na sreću, društvo je dovoljno napredovalo da smatra da su takve arhaične ideje odvratne. Međutim, desetine hiljada žena i dalje budu ubijene svake godine širom svijeta samo zato što su žene. Podaci UN-a pokazuju da u prosjeku pet žena ili djevojaka ubije svaki sat od strane nekoga iz njihove porodice. Pojedine zemlje sada donose zakone kojima se konkretno kriminalizuje femicid – ekstremna manifestacija rodno zasnovanog nasilja.

Prva dokumentovana upotreba izraza "femicid" bila je u knjizi irskog pisca Džona Korija iz 1801. godine pod nazivom Satirični pogled na London na početku devetnaestog stoljeća, gdje se koristio za ubistvo žene. Termin je 1970-ih vratila Diana EH Russell, specijalista za nasilje nad ženama, koja je radila na tome da istakne veličinu muškog nasilja i diskriminacije nad ženama.

Iako ne postoji dogovorena definicija ovog fenomena, femicid se široko definiše kao ubistvo žene ili djevojke zbog njenog spola. To može biti rezultat nasilja intimnog partnera ili ubijanja u ime “časti”.

Otkako su UN usvojile rezoluciju 68/191 2013. godine, pozivajući nacije da poduzmu mjere protiv ubijanja žena i djevojčica zbog roda, mnoge zemlje s visokim dohotkom uvele su zakone o femicidima.

Godine 2022., Kipar je integrirao femicid u krivični zakon kao poseban zločin i učinio da su ubistva povezana s polom otežavajući faktor prilikom izricanja kazni. Iste godine femicid je uveden u krivični zakon Malte. To se sada može smatrati motivacijom krivičnog djela ubistva, a u takvim slučajevima sudija može razmotriti najviši oblik kazne – doživotni zatvor.

Hrvatska je posljednja zemlja koja je usvojila poseban zakon o femicidima, što ga čini samostalnim djelom za koje se kažnjava zatvorskom kaznom od deset godina ili više.

Latinska Amerika i Karibi imaju neke od najvećih stopa ubistava djevojaka i žena iz mržnje. Kao odgovor, 18 od 33 zemlje u regionu imaju nove zakone koji klasifikuju femicid kao poseban zločin iz mržnje.

Kostarika je 2007. godine postala prva zemlja koja je donijela zakon po kojem je femicid zakonski definisan zločin. Muškarac koji ubije svoju ženu ili partnericu može biti kažnjen od 20 do 35 godina zatvora. Postoje i posebne kazne protiv fizičkog zlostavljanja i ograničenja kretanja, pri čemu partner manipulira ženom kako bi je spriječio da ode.

Izvještaj sa Univerziteta Queen Mary u Londonu koristio je studiju slučaja Meksika kako bi dokazao da zakon sam po sebi nije doveo do smanjenja femicida tamo. Ključni nalazi iz ovog izvještaja svakako bi trebali djelovati kao glavni resurs za ne samo razumijevanje složenosti femicida kao ekstremnog oblika rodno zasnovanog nasilja, već i za povećanje napora da se na njega bolje odgovori.

Jedan od glavnih problema je pogrešna klasifikacija brojeva. U mnogim slučajevima samo se rodno ubistvo počinjeno od strane intimnog partnera ili člana porodice računaju kao femicida.

To dovodi do nedovoljnog prijavljivanja i nevidljivosti femicida koji se dešava kao dio štetnih praksi kao što su sakaćenje ženskih genitalija, zločini iz mržnje povezani sa seksualnom orijentacijom, ubijanje domorodačkih žena ili veze sa bandama i drugi oblici organiziranog kriminala.

Kostarika je pokušala da se pozabavi ovim problemom tako što je u zakon ugradila proširenu definiciju femicida, koja uključuje zločine zasnovane na odnosu povjerenja, prijateljstva, autoriteta ili moći. To omogućuje kažnjavanje zločina nad ženama čak i ako ne postoji „romantični“ odnos između počinitelja i žrtve.

Danas Kostarika ima nižu stopu femicida u poređenju sa svojim susjedima, Gvatemalom, El Salvadorom i Meksikom.

Iako se društvene i političke prilike u zemljama širom svijeta mogu razlikovati, postoji nekoliko lekcija u borbi protiv femicida koje su univerzalne.

Termin “feminicid” takođe nosi političke konotacije. U Latinskoj Americi se koristi za označavanje nedostatka odgovora vlada u vezi s ubistvima žena i djevojaka.

Ideja femicida naglašava krivicu države i neadekvatne odgovore na ovo rodno zasnovano nasilje. Ovo je posebno vrijedno pažnje jer se silovanje i ubistvo žena i djevojaka obično koristi kao odvratno oruđe sukoba – to je nedavno bilo vidljivo u Ukrajini, trenutno u Palestini.

S obzirom da većinu femicida počine sadašnji ili bivši muževi ili intimni partneri, od najvećeg je prioriteta pozabaviti se agresivnošću muškaraca. Jasno je da zakonski okvir nije dovoljan u borbi protiv nasilja nad ženama. Potrebno je zagovaranje i aktivno učešće članova zajednice da bi se promijenila društvena klima koja generira femicide.