Zekerijah Đezić rodio se 23. jula 1937. godine u Janji. Bio je istaknuti izvođač bošnjačke i bosanskohercegovačke narodne pjesme. Pjevao je i snimao kako pjesme nastale po uzoru na sevdalinku tako i same sevdalinke.

Njegov otac Halil-efendija Đezić bio je imam, zapamćen po lijepom glasu i omiljen među mještanima zbog svog širokog srca i druženja s ljudima. Zekerijah je, kao i mnogi drugi Janjarci, počeo pjevati od malih nogu, i već tada su mu predviđali bogatu pjevačku karijeru. Janja je oduvijek bila rasadnik pjevačkih talenata, pa nikoga nije začudilo kad se on, u mladim godinama, počeo okretati pjevanju.

U zavičaju je izašao pred mikrofon u pratnji velikog bijeljinskog harmonikaša i pedagoga Hazima Hanušića i odmah je privukao pažnju. Neobično lijep, dostojanstvenog držanja i gospodskog glasa, zapjevao je u čuvenoj ljetnoj kafani u Gradskom parku, i trenutno postao lokalna zvijezda. Njegove interpretacije svjetskih šlagera bile su nezaboravne. Kažu, kad bi zapjevao tada čuvenu pjesmu “Granada”, ni lišće u parku nije šumorilo, da ne smeta.

Ubrzo je otišao u Tuzlu, na Višu pedagošku školu, a muzičko obrazovanje stjecao je kod profesora Stojana Nestorovića. Zatim je upisao Pedagošku akademiju u Sarajevu – Odsjek jugoslovenska književnost i engleski jezik. Nakon studija, zaposlio se kao profesionalni spiker, od 1955. do 1965. godine na Radio-Tuzli, a nakon toga na Radio Sarajevu i Televiziji Sarajevo. Njegov duboki, sugestivni glas obilježio je mnoge radio i televizijske emisije. Ali, mnogo veću popularnost stekao je pjevanjem, mada je i tu, kao i u životu, bio krajnje skroman i nenametljiv.

Dok je još bio u Tuzli snimio je 1965. godine prvu gramofonsku ploču za zagrebački “Jugoton”. Bila je to, kako se tad govorilo, singl-ploča, mala, s dvije pjesme. Naslovna je bila “Bosno moja, lijepih planina”, možda najbolja interpretacija u historiji bosanske muzike. Snimio je i prvu tuzlansku novokomponiranu sevdalinku – “Tuzlanka se Sarajkama hvali”. Tako je krenula njegova karijera.

Zekerijah Đezić važio je među tadašnjim pjevačima za pravog gospodina. On nije pjevao po kafanama, po narudžbi, nije snimao svašta, nije se gurao nigdje. Poštovan od pravih poznavalaca muzike, jaran i ljudina, živio je svoj život kako je znao i umio. Bio je pozivan na sve festivale narodne muzike, od “Ilidže” do Vogošćanskog festivala, a na tim festivalima dobio je brojne nagrade. Njegove interpretacije sačuvane su u arhivu Radio Sarajeva.

“Nisam ja neki izbirač”, govorio je tada. “Jednostavno, osjetim ono što volim, i to pjevam. Ali, nikada nisam došao u situaciju, kao neke moje kolege, da biram šta ću pjevati, a onda na kraju zapjevam nešto što ni u kom slučaju nije trebalo.”

Zekerijah Đezić bio je glas i pojava za svjetske pozornice. Njegov baršunasti bas-bariton, njegova izuzetna dikcija i dostojanstveno pjevanje i držanje donijeli su nešto sasvim novo, nešto neponovljivo, nešto što nije imao niko ni prije, ni poslije njega. A ostao je tih i skroman, meraklija za druženje i pjevanje s prijateljima. Pogotovo u svojoj Janji, pored Drine. I to mu je, uz porodicu, bilo dovoljno da bude sretan.

“Neću reći da malo tražim od života”, govorio je novinarima. “Ne. Ali, nekako, ono što tražim, ja i dobijam… Imam svoje poslove koje radim, svoje sitne brige i radosti, nedjeljna popodneva ispunjena fudbalom, razumijevanje u porodici… I to je dovoljno.”

Ali, nije on bio samo pjevač, već i kompozitor. Zapamćena je, zauvijek, njegova pjesma “Razbolje se šimšir list”. I da ništa drugo nije komponirao i otpjevao, to bi bilo dovoljno da ostane zapisan u bosanskoj muzičkoj historiji.

Tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu Zekerijah Đezić, zajedno s Omerom Pobrićem i Zaimom Muzaferijom, pokrenuo je festival narodne muzike u Lukavcu, odlazio je gdje god su ga zvali, snimio je i prvu bosansku patriotsku pjesmu “Ne daj se Bosno”, s Omerom Pobrićem i nekolicinom drugih pjevača. Ali, smrt Bosne kakvu je znao i volio, poput tolikih drugih, ni on nije uspio preživjeti. Umro je 17. oktobra 2002. godine nakon teške bolesti u Sarajevu. Ukupan je groblju Alifakovac.

(Izvor: sevdalinka.info)