Prošlo je 365 dana ruske invazije na Ukrajinu, ona je uzdrmala temelje ekonomije u Evropi. Na korijene energetske politike, sigurnosti, svjetske trgovine i svakodnevni život porodica diljem kontinenta presudno su uticale vijesti koje dolaze s Istoka, gdje su ruske trupe ujutro 24. februara prošle godine započele svoju invaziju na Ukrajinu.
Nije jasno ko će izaći kao pobjednik iz tog sukoba. Ali je janso da se potrošači i industrija suočavaju se s cijenama energije deset puta višim od historijskog prosjeka. Evropske administracije u neprekidnoj su utrci za subvencijama i alatima za ublažavanje općeg rasta cijena gotovo svih proizvoda. Globalizacija, koja se činila kao jednosmjerna cesta, počinje pokazivati znakove nazadovanja. Tektonski pokreti koji se događaju svaki dan otežavaju razjašnjenje ko pobjeđuje, a ko gubi.
Iako se scenariji oštre recesije i paralizirajuće inflacije nisu ostvarili, čini se da se analitičari slažu samo oko jednog aspekta. "Moramo se čuvati preranog povratka optimizmu, čak i ako se čini da stvari idu bolje od očekivanog", sažima Carsten Brzeski, glavni ekonomist nizozemske banke ING.
Zemlje EU uspjele su u samo godinu dana minimizirati svoju ovisnost o ruskim fosilnim gorivima, a pritom izbjeći krizne scenarije s opsežnim smanjenjem opskrbe. Imali su malu pomoć: upozorenja o ruskom ratnom korištenju prirodnog plina stigla su prije trupa u Ukrajini.
Godine 2021. 41% plina koji je uvezla Evropska unija bilo je ruskog porijekla, plin je dolazio uglavnom kroz pet velikih plinovoda, poput Sjevernog toka koji je povezivao Rusiju s Njemačkom preko Baltičkog mora. To je, zajedno s kupovinom nafte i uglja, činilo blizu milijardu dolara dnevno u kupnji od ruskih energetskih kompanija.
U samo godinu dana, dvadesetsedmorica su uspjela zamijeniti većinu zaliha koje su kupili iz Moskve. U nedostatku službenih brojki, Bruegel think tank procjenjuje da su 2022. partneri iz zajednice uspjeli smanjiti svoje kupnje ruskog plina za najmanje 54%, u poređenju sa prethodnom godinom. To se produbilo prema kraju godine: u decembru je ruska ponuda predstavljala samo 10% uvoza u Europu. Još je optimističniji konzorcij Zero Carbon Analytics koji procjenjuje da je EU uspjela supstituirati 75% uvoza ruskog plina.
Štaviše, ovo je smanjenje imalo konkretan utjecaj na rusku blagajnu. Studijski centar CREA procjenjuje da su ruski prihodi od izvoza fosilnih goriva u Europsku uniju pali za gotovo 90% na godišnjem nivou.
Zaokret Dvadesetsedmorice bio je moguć samo zahvaljujući dvama brzim pokretima. S jedne strane, potražnja za prirodnim plinom je u prvih devet mjeseci 2022. u odnosu na prethodnu godinu, prema službenim podacima, potonula za 10 posto, između ostalog motivirana vladinim planovima i smanjenjem industrijske proizvodnje. Osim toga, evropski partneri kupili su dodatnih 22 miliona tona uglja za proizvodnju električne energije.
S druge strane, Evropa je prešla s opskrbljivanja dkirektno iz svog dvorišta na traženje na mnogo udaljenijim tržištima, poput Sjedinjenih Država, Katara ili Nigerije, koji svoje zalihe šalju brodovima. Tokovi ukapljenog prirodnog plina (LNG) koji stižu velikim tankerima za metan porasli su za 67% u odnosu na prethodnu godinu i predstavljaju 40% plina potrošenog u Evropi 2022. godine.
Na taj su način velike evropske sile preusmjerile svoje napore s plinovoda na regasifikacijske terminale. Primjerice, Njemačka je od decembra već pustila u pogon tri LNG terminala, pokušavajući sebi osigurati alternative ruskom plinu, koji je prije invazije na Ukrajinu osiguravao 55% ukupnog uvoza.
Ubrzane mjere uprava bile su u sukobu sa složenim i konsolidiranim tržištem plina. Glavna referenca za cijene prirodnog plina u Europi, TTF, reagirala je alarmantno i dosegla maksimalni nivo u augustu 2022. kada je dosegla 339 eura po megavat-satu (MWh). U februaru je ovaj indeks dotaknuo najniži nivo u 17 mjeseci, dok je Evropska komisija napredovala u pokušajima uvođenja drugih alternativnih referenci koje, kako navode, "bolje odgovaraju na ravnotežu ponude i potražnje".
S druge strane medalje, ruska ekonomija profitirala je od visokih cijena nafte i prirodnog plina, čak i unatoč zatvaranju zapadnih tržišta, koja su maksimalno pooštrila sankcije Kremlju. Rusija je u posljednje četiri sedmice unijela više od 30 milijardi eura koristi od prodaje fosilnih goriva, pokazalo je istraživanje CREA-e.
To ipak ne spriječava da dugoročni izgledi za Rusiju budu sumorni. Njena ekonomija je na putu da izgubi 190 milijardi dolara od 2022. do 2026. u odnosu na predratne izglede, prema Bloomberg Economicsu. U 2022. ekonomija se već smanjila za 2%, dok je deficit premašio 2,4% BDP-a. Ali najveći duh još uvijek je u boci. “Ruski ekonomski model u potpunosti ovisi o industriji koja će izumrijeti. Nema naznaka da Rusija razmišlja o tome kako bi njezina ekonomija trebala izgledati dan poslije”, kaže stručnjakinja Maria Demertzis.
U centru geopolitičkih napetosti su građani. Rast cijena energije izazvan sukobom između Rusije i Ukrajine mogao bi baciti dodatnih 141 milion ljudi u ekstremno siromaštvo diljem svijeta, prema nedavnoj studiji u akademskom časopisu Nature Energy.
Istraživanje koje su proveli Univerzitet Groningen (Nizozemska) i Birmingham (Ujedinjeno Kraljevstvo) naglašava da su troškovi energije za domove diljem svijeta mogli porasti između 62,6% i 112,9%.
“Globalna energetska kriza dala je neviđeni poticaj obnovljivoj energiji: u sljedećih pet godina svijet će uključiti onoliko obnovljive energije koliko je bilo u posljednjih 20 godina”, ističe Međunarodna agencija za energiju (IEA). Proizvodnja vjetra i sunca u zemljama EU-a porasla je za 13 posto u prošloj godini, što je predstavljalo uštedu od 11 milijardi eura uvezenog fosilnog plina, pokazuje analiza studijskog centra Ember.
No, tek 2027. godine ugalj će prestati biti glavna tehnologija po akumuliranom kapacitetu, što ublažuje optimizam brzog prelaska na obnovljive izvore energije.
Ali postoje i razlozi za brigu. S jedne strane, sve veći troškovi ključnih sirovina koče korištenje energije vjetra i sunca. Na primjer, cijena polisilicija, ključnog inputa za fotonaponske panele, utrostručila se od 2021. prema Međunarodnoj agenciji za energiju. Entitet također ističe rast cijena čelika i aluminija od 70% i 40%, temeljnih za širenje obnovljivih izvora energije.
Rastući troškovi nisu nužno ograničeni na evropske zemlje, već na zemlje s niskim i srednjim dohotkom. Svjetska banka već govori o "energetskoj zamci", gdje su zemlje u razvoju prisiljene zadovoljiti se proizvodnjom električne energije temeljenom na fosilnim gorivima, jeftinijom za instaliranje, čak i ako je dugoročno skuplja. Inflacijski izgledi uvelike su se promijenili od pandemije. U drugoj polovini 2020. Eurozona je doživjela četiri uzastopna tromjesečja s negativnim CPI podacima. Dvije godine nakon karantina dogodili su se najveći inflatorni šokovi od 1970-ih. U 2022. inflacija u eurozoni porasla je na 8,36%.
Energija je samo jedan od elemenata koji objašnjava poskupljenja. Nakon nedostatka ograničenja, svjetska trgovina je zastala, uzrokujući rast cijena. Energetska oluja uzrokovala je eskalaciju CPI-ja u većem dijelu svijeta, a rat je bio samo dodatak, tako da je tokom druge polovice 2022. poskupilo sve, od šećera do vozila. Centralne su banke, sa svoje strane, reagirale vertikalnim podizanjem kamatnih stopa kako bi obuzdale moguće spirale cijena
Poput domina, rastuće cijene energije imale su direktan uticaj na troškove hrane. Rusija i Ukrajina dvije su svjetske prehrambene sile, a rat je dodatno poskupio hranu. Obje su činile 25% globalnog tržišta pšenice 2021. 45% proizvoda od suncokreta, uključujući 73% suncokretovog ulja i 20% gnojiva, zajedno s Bjelorusijom - bliskim saveznikom Moskve - prema Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Zbog krize nije poskupio samo prevoz poljoprivredne robe, goriva za poljoprivredna vozila ili poljoprivredno-prehrambene industrije nego i sirovine za proizvodnju prerađene hrane ili za prehranu stoke.
Sve dok traje inflacija, plaće će biti izložene gubitku kupovne moći, jer plaće ne rastu istom brzinom kao inflacija. Pandemija i rat u Ukrajini natjerali su Zapad da posumnja u dobrobiti svojih opskrbnih lanaca desetinama hiljada kilometara daleko, na mjestima gdje bi rat, promjena vlasti ili pandemija mogli ugroziti njihove opskrbe. “Do sada se radilo po kriteriju učinkovitosti, proizvodilo se tamo gdje je bilo najjeftinije. U ovom trenutku ti se kriteriji moraju mnogo više vagati zbog geopolitičkog rizika”, objašnjavaju stručnmjaci. Evropa će sada tražiti druge trgovinske partnere kojima će se pridružiti, ali će također tražiti i "one koji su pouzdani".
Paradigmatičan slučaj je proizvodnja čipova. Gotovo 90% izvoza integriranih elektronskih sklopova došlo je iz Azije 2020. godine, prema Atlasu ekonomske složenosti. Pandemija je zaustavila opskrbu i ugrozila velik dio zapadne industrije dodane vrijednosti. Naprimjer, evropska automobilska industrija, jedna od najvažnijih u regiji, nije uspjela nastaviti proizvodnju prije pandemije zbog nestašice čipova.
Od tada se Evropa odlučno posvetila stvaranju autonomne industrije komponenti za svoju privredu, koja ne ovisi o prekidima opskrbe. Bruxelles namjerava mobilizirati 43 milijarde eura za proizvodnju 20% svjetskog tržišta čipova u Evropi do 2030. godine. Usredotočit će se na povećanje proizvodnih kapaciteta, stvaranje saveza s drugim partnerskim zemljama, poput SAD-a ili Japana, kako bi se stvorili pouzdani opskrbni lanci, potaklo istraživanje i olakšala njegova primjena u proizvodnji.
Glavne svjetske ekonomije imaju definiran put do sticanja autonomije u jednom od glavnih područja na koje je rat utjecao: energetici. SAD je otvorio svoj novčanik kako bi postao svjetska velesila u čistim tehnologijama i subvencionirat će milijarde dolara za dekarbonizaciju svoje privrede. Porezni poticaji učinili su Sjedinjene Države neodoljivima za ulagače i uzrokuju da Washington apsorbira novac iz drugih zemalja. Od donošenja Zakona o smanjenju inflacije prošle godine, 90 milijardi dolara kapitala već je predano za nove projekte.
