Dnevnik Anne Frank je prvi put objavljen 25. juna 1947. godine, od tada do danas je jedna od najtraženijih knjiga širom svijeta.

Otto Frank, otac Anne Frank, u početku nije mogao podnijeti da čita, a kamoli da objavi dnevnik svoje kćeri. Godine 1976. BBC-u je objasnio zašto je to učinio. „Saznao sam da je zaista poznajem samo kroz njen dnevnik“, priznao je Otto Frank, dok je pokazivao lične zapise svoje voljene pokojne ćerke Anne.

Otto je sa svojom porodicom pobjegao u Amsterdam 1933. iz Frankfurta, gdje je Anne rođena, nakon uspjeha Nacističke stranke na njemačkim saveznim izborima i imenovanja Adolfa Hitlera za kancelara. Ali sigurnost koju holandski glavni grad nudi od prijetnje Nacista pokazala bi se samo kao privremena odgoda za porodicu. Godine 1940. Hitler napao je Holandiju. Jevrejima je zabranjeno da posjeduju preduzeća, prisiljeni su da nose identifikacione žute zvijezde i suočili su se sa ograničenjem kretanja.

Godine 1942. godine, Ottova starija kćerka Margot dobila je obavijest o pozivu da se prijavi u njemački radni logor. Kako bi izbjegla logor, cijela se porodica preselila u tajni aneks koji je Otto otkrio iznad svojih poslovnih prostorija u Amsterdamu. Naredne dvije godine porodica Frank se skrivala u tom prostoru, zajedno sa još jednom porodicom i porodičnim prijateljem. Sve to vrijeme, Anne je u tajnosti pisala svoje misli u dnevnik. Ujutro 4. avgusta, Gestapo je upao u skrovište i svi stanari su uhapšeni, te odvedeni u koncentracioni logor Auschwitz-Birkenau gdje je Otto odvojen od supruge Edith i kćeri Margot i Anne. Nikad ih više neće vidjeti. Sve tri su stradale u logoru. Anne, koja je zajedno sa svojom sestrom na kraju prebačena u koncentracioni logor Bergen-Belsen, umrla je od tifusa u martu 1945. samo nekoliko sedmica prije nego što je logor oslobođen.

“Godine 2010. posjetila sam Muzej Anne Frank u Amsterdamu, glavnom gradu Holandije, u kojem je dubok utjecaj mlade djevojke koja se bori s užasnim uslovima  koje je nametnula nacistička okupacija postao opipljiv”, napisala je turska novinarka Hilal Kaplan.
Anne Frank, rođena 1929. simbolizira otpor tokom najmračnijih dana Drugog svjetskog rata. Annin dirljiv dnevnik dokumentira svakodnevne borbe i emocije onih koji se skrivaju, nudeći univerzalnu poruku nade i tolerancije.

Njen je dnevnik postao jedan od najsnažnijih i najčitanijih izvještaja o holokaustu, osiguravajući da Annein glas i dalje odjekuje kroz generacije, podsjećajući nas na ljudsku cijenu netolerancije i važnost očuvanja lekcija o povijesti.

“Neodoljiva stvarnost njezine borbe i krajnje tragedije duboko me dirnula i ostavila u meni dubok osjećaj tuge. Sada, dok pratim mnogo od onoga što stanovnici Gaze danas pišu, a da ne znam hoće li preživjeti noć, dok znam da ovaj put užas dolazi od onih koji su kapitalizirali smrt miliona, slično Anneinom iskušenju, preplavljen sam dubokim osjećaj mučnine. Ovaj osjećaj odražava mudrost Hannah Arendt koja je, kao njemačko-američka historičarka svjedočila suđenju Adolfu Eichmannu, ključnoj osobi u orkestraciji holokausta”, napisala je novinarka TRT-a u tektu objavljenom u Daily Sabahu.

Istraživanje Hanne Arendt "banalnosti zla" proizašlo je iz njenih članaka o suđenju Eichmannu, pod kojima je mislila da svi mi imamo potencijal postati zli i pomiriti se s tim što se događa u našim svakodnevnim životima, razdvajajući da zlo nema nikakve veze s nama.
“Mislim da je krajnje vrijeme da shvatim mudrost u Arendtinim riječima, dok se hvatam u koštac s uznemirujućim izjavama izraelskog predsjednika Herzoga koji tvrdi: ‘Nema nevinih u Gazi’ ili perspektivom Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) koje navode da je njihov cilj je ‘uništenje, a ne tačnost’. Da sve bud emučnije, postoje izjave poput one izraelsko-francuske advokatice Nili Kupfer-Naouri, koja tvrdi da čak ni djeca nisu nevina…”, kaže Kaplan.

Više od 37.500 Palestinaca je ubijeno u Pojasu Gaze od 7. oktobra prošle godine, većinom žena i djece, a oko 86.000 je ranjeno, prema lokalnim zdravstvenim vlastima.

“Stvarnost koja para srce je pojačana sviješću da se čini da milioni Izraelaca imaju zajedničku banalnost zla, korozivni način razmišljanja koji može zarobiti bilo koje ljudsko biće ako ga se nauči vjerovati u svoju superiornost, pravo i percipiranu superiornost svojih života nad drugima”, kaže ona.

Iako Izrael možda pogrešno vjeruje da je pronašao "konačno rješenje za palestinsko pitanje", međutim, historija služi kao jasan podsjetnik da su se takvi pristupi u prošlosti pokazali pogrešnim i neodrživim.