Kao melem za svijet iscrpljen od dva razorna svjetska rata, Evropska radiodifuzna unija (EBU) je predvidjela "lahku zabavnu emisiju" koja će poslužiti kao platforma za ujedinjenje država polarizovanih brojnim sukobima. Tako je 1956. godine rođeno takmičenje za pjesmu Eurovizije.

Čak ni danas Eurovizija zbog svog poslijeratnog konteksta nastanka, nikada nije uspjela pobjeći od političkih utjecaja. No, takmičenje se godinama suočavalo s kritikama jer se nije fokusiralo samo na muziku. Postoje čak tvrdnje i teorije da to možda nije zamišljeno da bude isključivo umjetničko takmičenje.

Najnovija kontroverza vezana je za Izrael, koji već skoro pet mjeseci vodi brutalnu vojnu agresiju na Gazu. Genocidna kampanja cionističke države protiv Palestinaca navela je mnoge umjetnike i pojedince da pozovu organizatore da isključe Izrael iz ovogodišnjeg takmičenja. U oktobru je odbor Islandskog udruženja kompozitora i tekstopisaca (FTT) objavio saopštenje u kojem poziva islandsku nacionalnu radiodifuziju (RUV) da se povuče sa takmičenja Evrovizije 2024. „osim ako Izraelu ne bude odbijeno učešće na takmičenju po istoj osnovi kao i Rusiji u posljednje takmičenje”.

Islandsko društvo autora i kompozitora (ISAC) također je tražilo bojkot osim ako Izrael ne bude diskvalifikovan. Peticiju je potpisalo skoro 10.000 Islanđana, oko 2,5 posto stanovništva zemlje. Prošlog mjeseca, preko hiljadu finskih muzičara pridružilo se svojim islandskim kolegama u ovom pozivu, rekavši da bi Finska trebalo da se uzdrži od učešća na takmičenju ako Izrael ne bude isključen. Međutim, i pored svega toga, ni Island ni Finska ne namjeravaju da se povuku iz takmičenja, niti EBU planira diskvalifikaciju Izraela.

Kako se najavljuje da će Izrael zaista učestvovati na ovogodišnjem takmičenju u Malmeu u Švedskoj, koje je zakazano za maj, ljudi iz cijelog svijeta putem društvenih mreža pozivaju međunarodnu zajednicu da bojkotuje takmičenje. Izraelska 20-godišnja reprezentativna pjevačica Eden Golan je, s druge strane, zamoljena da promijeni tekst na zahtjev EBU-a zbog političkog sadržaja.

Je li se uvijek radilo o 'radosti i optimizmu'?

“Ne dugujemo ništa onim nacijama koje koriste prekomjernu silu putem vojne moći i ne bi s njima trebale dijeliti pozornicu u događajima koje obično karakteriziraju radost i optimizam”, navodi FTT u svom saopštenju.

Međutim, Evrovizija je često skretala sa svvog zacrtanog puta korištenja muzike kao sredstav za ujedinjenje. Kako je historija događaja puna kontroverzi, nikada se nije moglo predvidjeti u kom pravcu će vjetar puhati. Kada je Rusiji zabranjeno da učestvuje na Evroviziji nakon što je pokrenula ofanzivu na Ukrajinu u februaru 2022., EBU je izjavio da bi uključivanje Rusije na ovogodišnje takmičenje "narušilo reputaciju takmičenja".

Godinu dana kasnije, 2023., isti EBU je naveo stroga pravila da odbije zahtjev ukrajinskog lidera Zelenskog da govori tokom ceremonije putem videa, tvrdeći da je takmičenje "nepolitičko".

Dok je Gruzija bila suočena sa diskvalifikacijom sa takmičenja u Moskvi 2009. zbog uočenih političkih prizvuka u njihovoj disko-fank prijavi "We Don't Wanna Put In", Ukrajina je osigurala pobjedu 2016. godine pjesmom koja se pominje masovnu deportaciju krimskih Tatara od strane Staljina 1944. godine. Uprkos svojoj historijskoj i političkoj temi, organizator nije smatrao pjesmu političkom.

Tokom domaćinstva Eurovizije 2019. u Izraelu, demonstranti su se okupili u Tel Avivu kako bi protestirali protiv "aparthejda manipulacijom kroz umjetnost". Pridružilo im se preko 150.000 ljudi širom svijeta koji su potpisali peticiju koju je pokrenuo  pokret Bojkot, oduzimanje, sankcije (BDS), pozivajući na bojkot takmičenja 2019. Nakon finala u Tel Avivu, Island je kažnjen samo zato što je njegov službeni bend istaknuo šalove s palestinskim zastavama. Godinama su kritičari isticali da događaj selektivno kažnjava samo one koje smatra politički nepodobnim, dok drugima pušta da izbjegnu sankcije isključivo zbog njihove povezanosti s Velikom petorkom.

Velika petorka

Turska je odustala od takmičenja 2013. godine, navodeći pritužbe na sistem glasanja i pozivajući na automatsku kvalifikaciju „velike petorke“ – Velike Britanije, Francuske, Njemačke, Španije i Italije – za finale. Ankara je rekla da EBU favorizuje ove nacije zbog njihovog većeg finansijskog doprinosa uniji.

U svom zvaničnom saopštenju, Türkiye je istakla svoj uspjeh 2000-ih kada je glasanje na Evroviziji bilo pretežno zasnovano na učešću publike. Međutim, promjene uvedene 2011., koje su smanjile težinu glasova publike na 50 posto i uvele glasove žirija, viđene su kao pristrasne u korist Velike petorke. U prošlogodišnjem intervjuu, izvršni supervizor takmičenja za pjesmu Evrovizije, Martin Österdahl, priznao je da nije fer da se zemlje velike petorke automatski kvalifikuju za veliko finale Evrovizije. Međutim, dodao je da ne predviđa nikakve promjene u ovom sistemu.

Tokom godina, Evrovizija je bila na čelu trenda manipulacije kroz umjetnost – to jest, korištenje umjetničkih i kulturnih događaja da bi se skrenula pažnja sa političkih ili društvenih pitanja, često za rebrendiranje imidža uključenih organizacija ili država. Uprkos pokušajima Eurovizije da tokom godina rehabituje različite političke pojave, čini se da nije uspjela da odvrati svoju publiku od politike, čak i nakon decenija napora.

Što se tiče učešća Izraela, Noel Curran, generalni direktor EBU-a, nedavno je naglasio da nije njihova uloga „da prave poređenja između ratova“.

U eklatantnoj emisiji dvostrukih standarda, on je tvrdio da je KAN (Izraelska javna radiodifuzna korporacija) autonoman od izraelske vlade, dok je ruski emiter bio povezan s državom. Kako je Curran istakao usklađenost EBU-a sa drugim međunarodnim tijelima, poput sportskih federacija, u održavanju učešća Izraela na njihovim takmičenjima, to još jednom postavlja pitanje vrijedno milion dolara: da li je Eurovizija ikada bila isključivo muzički projekat?