U okviru višemjesečne manifestacije “Putevima pobjede”, u organizaciji udruženja proisteklih iz odbrambeno oslobodilačkog rata s mostarskog područja Jugoistok, u subotu uvečer u Blagaju organizirano je nekoliko programskih sadržaja kojim je obilježen Dan sjećanja na šehide 48. brdske brigade. Polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe dužno poštovanje šehidima i poginulim borcima 48. brdske brigade kod spomen obilježja u Blagaju odao je veliki broj građana, demobiliziranih boraca Armije RBiH, njihovih porodica i predstavnika javnog i političkog života u Hercegovini.
Direktan povod da bivši pripadnici ove brigade baš 13. juli obilježavaju kao Dan sjećanja na sve šehide i poginule borce, bila je jedna od sudbonosnih bitaka na ovom prostoru. U višednevnim borbama, sredinom jula 1993. godine, poginulo je četrdeset vojnika Armije RBiH, od čega je njih trinaest bilo iz 48. brdske brigade.
Kratkim časom historije na ulogu, značaj i ratni put brigade podsjetio je jedan od njenih komandanta Esad Eminović Fola. Brigada je zvanično formirana 23. juna 1993. godina, a njeni začeci počeli su još u septembru 1991. s dolaskom rezervista JNA na prostore Mostara i Hercegovine. Uslijed specifičnih političkih okolnosti, karakterističnim za Mostar na početku rata, imali su turbulentne izazove formacijskog strukturiranja koje će konačno i formalizirati 9. maja 1993. godine kada su HVO i HV izvršili napad na komandu IV korpusa i jedinice Armije RBiH i MUP-a RBiH.
Borci s područja Vranjevića, Blagaja, Gnojnica i Dračevica tada su i zvanično ušli u sastav 41. mostarske brigade Armije RBiH. Eminović je podsjetio da se zona odgovornosti 48. brdske brigade protezala od Kočine na sjeveru, rijekom Neretva, do Vranjevića na jugu.
Esad Eminović Fola
“Linija odbrane prema srpsko-crnogorskom agresoru protezala se od Guberače, Drvenika, Ravnica, Stjepan grada, Ošjaka, Vranjevića, a prema drugom agresoru od Vranjevića, Malog Polja, Gorice, Kosora, ‘Hepokovih’ vinograda, Jelačića podruma, Carskih vinograda, do ‘Energopetrola’. Linija odbrane prema oba agresora bila je duga 54 km, a 48. Brdska brigada ima najviše zasluge za opstojnost i nepokorenost najjužnijeg dijela Mostara. Njena zona odgovornosti bila je najdelikatnija. Udaljenost između jednog agresora i drugog bila je od 100 do 700 m do naših linija“, pored ostalog istakao je Eminović. Ovako označeno geografsko područje je i zvanično bilo najjužnija tačka slobodne teritorije Republike Bosne i Hercegovine tokom cijelog rata. Brigada je brojala 1.424 borca. Njih 76 je tokom rata poginulo.
Eminović je naglasio da su pripadnici ove brigade revnosno odgovorili na sve borbene zadatke i sačuvali kompletnu teritorija bivše općine Jugoistok.
“Brutalna opsada, stalno granatiranje i totalna blokada humanitarne pomoći, glad, izbjeglice, sve su to problemi koje su uspješno rješavali borci 48. brdske brigade i stanovnici spomenutih područja. Osim organizacije odbrane teritorije, moralo se pobrinuti i za zbrinjavanje velikog broja prognanih lica s teritorije Dubravske visoravni, Čapljine i Stoca, koji su počeli pristizati u kolonama, naročito poslije 30. juna 1993. godine nakon oslobođenja kasarne Sjeverni Logor i Bijelog Polja”, ilustrirajući kontekst u kojem je djelovala brigada istakao je Eminović.
Govoreći o borbenim operacijama 13. jula 1993. godine, kazao je da je komanda korpusa imala obavještajne podatke da se Hrvatska Vojska sprema za napad i da je došla iz Metkovića i Čapljine zbog napada na Blagaj. “Jedinicama HV-a komandovao je lično general Janko Bobetko, komandant HV za južno ratište, jug Dalmacije i zaleđe Dubrovnika. Po saznanju da je agresor došao zbog napada na Blagaj, komanda IV korpusa hitno je naredila da se aktivira razrađena akcija koja je bila planirana za 13. juni 1993, kako bi spremno dočekali njihov napad”, prisjetio se ratni komandant 48. brdske brigade Esad Eminović Fola. On se kratko referirao i na statističke podatke i sam tok i pravce borbene akcije.
Vrhunac borbe, dodao je, bio je 15. jula, kada je Gardijska Brigada iz Osijeka i Vinkovaca preko Avijatičarskog mosta i nadvožnjaka željezničke pruge prešla u “Energopetrol” i uz jaku artiljerijsku pripremu započela žestok napad u tri sata ujutro. Tada su pješadijski krenuli preko nasada maslina i “Energopetrolovih” rezervoara prema naselju Kočine i došli do prvih kuća, s namjerom da odsjeku Blagaj od Mostara. “Borci 48. brdske brigade uz sadejstvo s bataljonom ‘Šargan’, kojeg posebno moram da pohvalim, odbili su napad”, rekao je Eminović spominjući i ostale jedinica koje su učestvovale u bici.
Nakon što su u rovovskoj borbi odbili napad neprijatelja, u analizama bitke jasno je evidentirano učešće regularne vojske Republike Hrvatske. “Poginuli Hrvatski vojnici imali su iskaznice Hrvatske vojske iz Osijeka i Vinkovaca. Sve dokumente i iskaznice poslali smo istu večer u Sarajevo, u komandu Armije RBiH da ih oni pošalju na pregovore kao dokaz o umiješanosti Hrvatske Vojske za napad na Bosnu i Hercegovinu i Mostar, ali na tim pregovorima, o toj agresiji nije rečena ni riječ. Tijela poginulih Hrvatskih Vojnika predali smo HVO-u, jer je to bio njihov uslov da bi dozvolili ulaz prvog konvoja hrane i humanitarne pomoći u Mostar, nakon tri mjeseca opsade, u augustu 1993. godine. To je onaj isti konvoj koji su žene Mostara blokirale da ne izađe iz grada, jer su znale da će čim konvoj ode grad opet biti granatiran”, kazao je komandant Eminović.
Na kraju svog kratkog govora još je podsjetio da su pripadnici 48. brdske brigade, osim u svojoj zoni odgovornosti, učestvovali i u odbrani Mostara na Šemovcu, Bulevaru, Šantićevoj ulici, u oslobađanju Sjevernog Logora i Bijelog Polja, kao i u drugim značajnim bitkama u kojima su učestvovale jedince Četvrtog korpusa Armije RBiH.
Centralni program obilježavanja odbrane južnih slobodnih teritorija Mostara najavljen je za ponedjeljak večer na malonogometnom igralištu u Kočinama.
