Evropska ekonomska lokomotiva ostaje nasukana. I kao što kad Njemačka kihne, eurozona se prehladi, glavni gradovi glavnih partnera u zajednici poprijeko gledaju na sve što se događa u Berlinu. U ovom trenutku izgledi nisu nimalo obećavajući. Pet velikih instituta za ekonomska istraživanja i analize u zemlji – među kojima je i prestižni Ifo – ove su sedmice oštro snizili prognoze za 2024.: ako su prije samo pola godine očekivali rast od 1,3%, sada ga drastično smanjuju za više od jednog boda, do 0,1 %.

Sve se to događa u jasnom prethodnom kontekstu pada, budući da je Njemačka zatvorila 2023. s padom od 0,3% svog bruto domaćeg proizvoda (BDP), što je navelo njemačkog ministra privrede, Roberta Habecka, da opiše izglede kao "dramatično loše". Nadolazeći mjeseci, s prvim sniženjima kamatnih stopa na vidiku, bit će ključni za određivanje hoće li se zemlja uspjeti izvući iz rupe, stoji u analizi koju je danas objavio El Pais.

Masivne poljoprivredne traktorske jedinice u Berlinu. Potpuno prazni aerodromi u Frankfurtu i Hamburgu. Mračne željezničke stanice u Münchenu. Ovo su samo neke od slika koje su u posljednja tri mjeseca snimljene u Njemačkoj, uznemirenoj sindikalnim zahtjevima da radnici povrate kupovnu moć i, istovremeno, ekonomskom paralizom. Ova situacija već počinje utjecati na ponašanje ostatka Evrope. Nije uzalud, Njemačka još uvijek predstavlja više od četvrtine bogatstva eurozone.

“Ekonomija eurozone raste manje zbog snažne ovisnosti i međusobne povezanosti između Njemačke i drugih zemalja kao što su Francuska i Italija”, objašnjava Raymond Torres, direktor ekonomije u Fondaciji štednih banaka (Funcas). "Još je rano znati štaće se dogoditi u srednjem roku, ali kratkoročno je učinak očito negativan", dodaje.

Glavne međunarodne institucije – poput Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) ili Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) – već uzimaju u obzir mogući učinak zaraze. Iako su posljednjih godina ekonomske prognoze postale svojevrsna vježba pogađanja i predviđanja s obzirom na niz nepredviđenih događaja, sve projekcije podudaraju se u naglašavanju stidljivog napretka zemalja poput Francuske i Italije, a time i same eurozone.

Krajem januara, MMF je za 2024. prognozirao rast od 1%, odnosno 0,7% za Pariz i Rim, ostavljajući eurozonu s blagim rastom od 0,9%. Nekoliko dana kasnije, OECD je učinio isto, odredivši povećanja od 0,6%, 0,7% i 0,6%.

Analitičari konzultantske kompanije BCA Research, naime, smatraju da bi eurozona ove godine mogla ući u blagu recesiju čak i ako je cijela Evropska unija uspije izbjeći. I zapamtite, težina Njemačke u jedinstvenoj valuti je još uvijek 28%. U The Rest Of Europe Versus Germany, nedavno objavljenom izvještaju, BCA zaključuje da bi, da nije bilo rezultata zemlje, BDP eurozone porastao za 12,8% u posljednje tri godine u poređenju sa 10,6% koliko je službeno registrirano.

Problem je, prema voditelju evropske strategije BCA-e, Mathieuu Savaryju, to što će se ovaj trend nastaviti sve dok se Berlin i dalje suočava s materijalnim preprekama poput onih povezanih s energetskom tranzicijom, mjerama fiskalne štednje, problemima s nekretninama i slabom vanjskom potražnjom. "Ovi vjetrovi deprimiraju potrošnju, a time i nacionalni BDP." Sve ove poteškoće, dodaje, imaju znatno manju učestalost u drugim zemljama zajednice.

U njemačkom slučaju, nastavlja Torres, spojila su se dva poremećaja koja imaju zajednički učinak. Jedan je povezan s inflacijom, naglim rastom stopa i gubitkom kupovne moći domaćinstava, što utječe na privatnu potrošnju i kupovnu sposobnost. Ova situacija imala je učinak na više evropskih tržišta, iako su njezine posljedice tijekom mjeseci ublažene. Druga je promjena, nastavlja direktor situacije Funcas, svojstvena njemačkoj zemlji i povezana je s njenom promjenom proizvodnog modela, tako da su njezine posljedice strukturne prirode.

Do prije nekoliko godina njemačka nacionalna ekonomija uživala je od jeftine opskrbe energentima iz Rusije i izmještanja dijela proizvodnje u azijske zemlje, uglavnom Kinu. Naime, ta je ovisnost o Moskvi i Pekingu posebno izraženija od ovisnosti o drugim zemljama, što ima nedvojbene posljedice u fazi zelene tranzicije i trenucima geopolitičkih napetosti poput sadašnjeg.

Energetske posljedice nakon početka rata u Ukrajini i prekida opskrbe plinom iz Rusije su očite. Ali također moramo pogledati prema azijskom divu – drugom trgovinskom partneru Njemačke izvan EU – kako bismo dobili ideju o šteti koju pad izvoza i rat na automobilskom tržištu uzrokuju u Berlinu, posebno u pogledu električnih automobila.

Ima više tačaka koje treba uzeti u obzir, poput slabe investicijske aktivnosti kompanija u Njemačkoj. Kratkoročno, navodi Timo Wollmershäuser, ekonomski analitičar i zamjenik direktora Ifa, njemačka industrija pati od slabe globalne potražnje za kapitalnim i intermedijarnim dobrima, odnosno upravo onima za koje je nacionalna industrija specijalizirana. Slabim izvoznim izgledima pridodana je “velika neizvjesnost u vezi s ekonomskom politikom njemačke vlade”, nešto zbog čega firme odgađaju svoje investicijske odluke. Stoga, sažima, "Njemačka je u konačnici postala manje atraktivna kao poslovna lokacija."

Svemu tome, dodaje Wollmershäuser, dodano je da su porezi visoki, da je birokratija prepreka, da digitalizacija sporo napreduje, da su cijene energije visoke i da demografski uslovi uzrokuju manjak radne snage. Zbog svih ovih faktora, MMF procjenjuje da će Njemačka biti zemlja s najsporijim rastom u G7 ove godine, nakon što je bila jedina ekonomija u skupini koja je imala pad tokom 2023.

Zbog svih ovih razloga, smatraju u BCA Researchu, najvjerojatnije je da će ekonomija eurozone krenuti stopama iz prethodne godine i ponovno pokazati znakove jasne slabosti tokom 2024. Čini se da je globalni zamah rasta u posljednjih dvanaest mjeseci uglavnom zaobišao Evropu. Regija se bori s dugotrajnim učincima visokih cijena energije, visokih kamatnih stopa potrebnih za kontrolu inflacije i slabog povjerenja potrošača. Ti su vjetrovi posebno pogodili proizvodne kompanije, uključujući one u Njemačkoj”, kaže Alfred Kammer, evropski direktor MMF-a.

Sve u svemu, dodaju analitičari, očekuje se da će ove godine razlika između Njemačke i ostatka Evrope - ponajviše onog juga - porasti, budući da prva nastavlja stagnirati, a potonja se poboljšava. Ángel Talavera, voditelj područja evropske ekonomije u analitičkom centru Oxford Economics, također vjeruje u ovo: "Neizbježno će stagnacija Njemačke dovesti eurozonu do još jedne godine vrlo niskog rasta", objašnjava on. Berlin je, kao i ostali glavni gradovi zajednica, pogođen porastom stopa. Međutim, inzistira Talavera, zemlja ima dodatak problemi poput niske potražnje—posebno vanjske—i regulatorna opterećenja s dugim vremenima čekanja za odobrenje projekta, što predstavlja prepreke na putu ulaganja.

Najnovije prognoze Evropske komisije, najnovije od glavnih organizacija, ukazuju na privlačnost juga u poređenju sa stagnacijom Njemačke i drugih tradicionalno vodećih ekonomija. Uz Španiju, za koju Bruxelles projicira rast BDP-a od 1,7% u 2024. i 2% u 2025., izdvajaju se i druge poput Grčke ili Portugala, te Malte ili Kipra. U tom smislu, predlaže Raymond Torres, vrijedi analizirati pozitivnu stranu koju bi promjena u njemačkom ciklusu mogla imati.

Nadalje, MMF insistira na tome da, čak i kad bi se rast kratkoročno oporavio, izgledi za rast Ecrope nisu optimistični osim ako Unija ne započne proces reformi. Alfred Kammer fokusira se na evropski dohodak po glavi stanovnika, koji je u prosjeku za trećinu niži od američkog. Također, u potrebi poboljšanja produktivnosti i realizacije potencijala jedinstvenog tržišta, “smanjenju unutrašnjih prepreka”. To se mora nadopuniti promjenama na nacionalnoj razini: u Njemačkoj "postoji značajan prostor za smanjenje birokratije i prepreka za osnivanje novih poduzeća."