Na današnji dan, 25. marta 1975. godine ubijen je saudijski kralj Fejsal od strane nećaka, svog imenjaka, koji je ranije imao problema s mentalnim zdravljem.

Guardian je tim povodom napisa dan poslije tekst u kojem je izvjestio o dešavanjima nakon atentata. Prvi korak u transformaciji vlasti bila je da su se "članovi kraljevske porodice zakleli na lojalnost novom kralju". Princ Fahd bin Abdul Aziz, treći u redu za tron, proglašen je novim prijstolonasljednikom. Građani Saudijske Arabije su prije Fejsalove dženaze, učestvovali na ceremoniji iskazivanja odanosti novom kralju i prijstolonasljedniku.

Prema zvaničnoj verziji, 68-godišnji monarh primao je pozdrave povodom rođendana poslanika Muhameda, a.s. Među njima je bio i njegov nećak, princ Faisal bin Msaad, koji je, dok se približavao kralju, izvukao pištolj ispod odjeće i ispalio nekoliko hitaca. Faisal je prebačen u bolnicu, gdje je preminuo. Atentat je opisan kao "individualni čin" od strane čovjeka koji ima poremećeno mentalno zdravlje.

Širom arapskog svijeta vijesti su dočekane sa velikom šokom. U Rijadu hiljade izbezumljenih Saudijaca, kukajući i vrišteći, izašle su na ulice i opkolile palatu Ma'ather, u kojoj se nalazilo mrtvo tijelo kralja. U Kairu je konferencija arapskih ministara vanjskih poslova odmah prekinuta. Sve arapske zemlje najavile su dane žalosti, radio stanice su počele da emituju učenje Kur'ana.

S obzirom na njegove godine i loše zdravlje sve češće su se postavljala pitanja o njegovom odlasku, ali na ovaj način njegova smrt je došla u politički jako složenom trenutku.

Slom Kisindžerove misije već je gurno Bliski istoku na ivicu novog ponora. Atentat na saudijskog kralja je izmjenio geopolitičku arhitekturu Bliskog istoka i unutrašnjih odnosa jer je Fejsal bio zvijezde vodilja, čvrstih i nepromjenjivih uvjerenja, po kojima su se svi – i njegovi podanici, i šefovi stranih država – orijentisali.

Iznad svega, bio je nepokolebljiv prijatelj zapada, uključujući i Ameriku, koja je, u očima većine Arapa, bila daleko od toga da zaslužuje takvu odanost. Nagađanja oko motiva se vežu za borbu za tron na kojeg je od ranije pretendovao princ Khalid čije ponšanje je davalo prostora za razne špekulacije.

Drugi bitan momenat je biografija atentatora koji je studirao u Americi  gdje je prema pojedinim tvrdnjama živio raskalašeno i optuživan je za uzimanje droge. Postoje i indicije da je bio vrbovan od CIA-e ili Mosada toje se temelje na težini geopolitičkih odnosa u okolnostima naftnog embarga.

Kralj Faisal, sin kralja Ibn Sauda, ​​borio se u više ratova tokom 1920-ih i 30-ih godina u procesu osnivanja Saudijske Arabije. Kasnije je služio kao saudijski ambasador pri Ujedinjenim nacijama, a 1953. godine postao je premijer nakon povlačenja svog starijeg brata Sauda. 1964. godine kralj Saud je bio pod pritiskom da abdicira, a Faisal je postao apsolutni vladar Saudijske Arabije. Kao kralj, nastojao je da modernizuje svoju naciju kroz ulaganje u obrazovanje, posebno žena, i pružio je finansijsku i moralnu podršku antiizraelskim i antikomunističkim naporima na Bliskom istoku.

Kralj Faisal je imao ključnu ulogu u nametanju naftnog embarga u cilju borbe za palestinsko pitanje, ali je njegov nasljednik vrlo brzo vratio stanje na početne postvke prije naftne krize.

Faisalov tjecaj se osjeća i danas

Tokom svog mandata kralj Faisal dodao je razmjenu obavještajnih podataka postojećoj komercijalnoj i vojnoj saradnji s Washingtonom. Nasuprot panarabizmu koji je favorizirao egipatski predsjednik Gamal Abdul Nasser, promovirao je panislamizam. Nakon egipatskog poraza u arapsko-izraelskom ratu 1967. godine, Naser je prekinuo svoje rivalstvo sa Faisalom.

Tokom tog rata, arapski proizvođači nafte obustavili su isporuke Americi i Britaniji zbog podrške Izraelu. Iako je njihov bojkot bio kratak, doveo je do formiranja Organizacije arapskih zemalja izvoznica nafte (OAPEC). Nakon neuspjelog pokušaja paljenja džamije Al Aksa u augustu 1969. godine, Faisal je bio ključna osoba u formiranju međuvladine organizacije Islamske konferencije (OIC).

Sljedeće godine, nakon Naserove iznenadne smrti, uspio je uspostaviti saradnju s njegovim nasljednikom, Anwarom Sadatom. Tokom Arapsko-izraelskog rata 1973. Faisal je predvodio OAPEC-ov naftni embargo kao odgovor na ogromnu američku vojnu pomoć Izraelu. Naknadni skok cijena nafte obezbijedio je Faisalu ogromna sredstva koja je rasporedio za širenje saudijskog uticaja u inostranstvu.