Počelo je kao internetski mim, širilo se početno iz Istočne Njemačke da bi završilo po zabavama evropskih elita u Berlinu. Pjevalo se u sav glas po Njemačkoj: “Auslanders raus!” Snimke raspojasane mladeži kružile su internetom, a loš dojam samo je pojačavao uspjeh njemačke ekstremne desnice na izborima, koja se inače zalaže sa reemigraciju doseljenika. Sedamdeset devet godina navodne katarze očito nije bilo dovoljno jer se nacistički poklič, koji poziva na izgon iz arijevskog raja, vratio. Ovaj put na meti nisu jevreji, cilja se uglavnom na muslimane, što je posebno izraženo na francuskoj desnici, koju predvodi Marine Le Pen i koja je pobijedila u prvom krugu na upravo održanim francuskim izborima.

U Italiji jača fašistička stranka, a Ducea, kojega su Italijani javno linčovali i objesili za noge s ljubavnicom, vraća se na zidove italijanskih dnevnih boravaka. O Mađarskoj pod Orbanom da i ne govorimo.

I sve se to događa pred našim očima, a još među Bošnjacima ima onih koji vjeruju da će srpska politika doći tobe, odnosno da će proći katarzu nakon što je izvršila agresiju i na Hrvatsku i na Bosnu i Hercegovinu, nakon što je počinila Genocid nad Bošnjacima, a Srebrenica je bila klimaks onoga što se događalo četiri godine ranije na cijeloj teritoriji mlade nezavisne države. Na vlasti su, među Bošnjacima, oni koji još zazivaju Jugoslaviju, za koju se ispostavilo da je bila paravan za velikosrpske ideje, a petokraka simbol pod kojim su JNA i njene četničke inačice vršile agresiju i genocid.

Neki se čudom čude kako se nacizam i fašizam ponavljaju demokratskoj Evropi. Trebaju li se čuditi? Nabrojane zemlje EU podržavaju terorističku državu Izrael nastalu na teritoriji okupirane Palestine i njezino navodno pravo da se brani. A brani se Genocidom nad Palestincima. “Ne ponovilo se nikome”, govorili su. Ponovilo se, dakle, ponavlja se i licemjerna Evropa tome plješće dok im u bubanj udara kolijevka demokratije i navodni zaštitnik slobodnog svijeta – Amerika. A Britanci? Oni su obučili Jevreje kako da okupiraju Palestinu, oni su izvorni arhitekti tog zla koji terorizira jedan narod 70 godina. To se zove ulaganje u borbu za slobodni svijet. A pogledajte samo famu o tome da su Iranci obučavali borce Armije RBiH! To Zapad zove ulaganjem u terorizam.

Treba reći, uoči godišnjice Genocida u Srebrenici, da se ne može imati selektivan odnos prema genocidu, komemorirati Srebrenicu, a biti gluh na Palestinu. Štaviše, Zapad, mimo Španije, Irske i Slovenije, opravdava Genocid u Palestini. To govori o duboko ukorijenjenom nemoralu te društvima za koje se ne može reći da njeguju ideale slobode i demokratije.

U isto vrijeme, dok se mi sjećamo Srebrenice i šehida, Dodik se razdružuje i svesrpsko ludilo divlja regijom, a dan prije Mile guguče na sastanku s Čovićem i Trojkom. Naš ministar Konaković zatim slavodobitno objavljuje – napredujemo, u svakom pogledu. Bošnjačka pamet je na halt.

Bitno je zapitati se, što se Zapada tiče i povjerenja u floskule koje valjaju strane diplomate u našoj zemlji – ako opravdaju Genocid na Palestincima, šta garantira Bošnjacima da se isto neće i nad njima ponoviti?

Srpska politika ulaže ogromne napore da relativizira vlastite zločine. Posljednji je izvela prosrpska politika iz Crne Gore rezolucijom o Jasenovcu, zbog čega je burno reagirala hrvatska nacionalna politika. Ničim se ne može opravdati Genocid u Srebrenici. Umjesto katarze, nažalost, srpska politika u Bosni i Hercegovini i Srbiji izmišlja nepostojeće zločine Armije RBiH, nadalje, poziva se na Jasenovac dok negira ogromno učešće Bošnjaka u NOP-u te im pripisuje ustaški pokret pokušavajući im nabaciti grijeh konclogora na Savi, a odmah zatim i turski grijeh. Ne bi kamen na kamenu ostao od pravoslavlja i Srba da su Turci bili onakvi kakvima ih predstavlja srpska šovinistička politika. U 500 godina mogli su pretvoriti srpsku materijalnu baštinu u atome, jer upravo su to Srbi napravili od bogate osmanske baštine u Srbiji nakon srpskih ustanaka – do Sandžaka su sve zbrisali do temelja, za desetak godina srušili su čaršije koje su nastajale stoljećima.

Dakle, sve rade osim da priznaju da su izvršili agresiju te počinili etničko čišćenje, genocid, silovanja...

Umjesto katarze, srpska politika potiče turski grijeh, Jasenovac, a šuti o tome da su slistili 99,9% Jevreja u Srbiji pod kvislingom Nedićem. Četnički pokret, koji je u Bosni i Sandžaku pobio znatno više muslimana nego što je žrtava u Jasenovcu, glorificiraju i rehabilitiraju.

Na koncu, primjećujemo – Evropa se ubrzano nacionalizira i opasuje opasnim ideologijama. Za to vrijeme Bošnjaci bi da se vraćaju u bratstvo i jedinstvo. Koliko naivan moraš biti za takvo nešto? Kažemo srpska politika, a ne Srbi, jer ne želimo pristati na generalizacije. Ipak, treba znati da Srbi koje mi prepoznajemo kao prijatelje pravde i ljudskosti nemaju snage da utječu na glavne tokove srpske politike. Od kolektivne srpske katarze nema ništa. Eto, time su bliski Nijemcima i mladim Evropljanima koji još jednom viču: “Auslenders raus!”