Afan Latić: Naređeno nam je da tragamo za lijepom riječju

Afan Latić rođen je u Beranama 4. novembra 1983. Osnovnu školu “Hajro Šahmanović” završio je u Plavu, a potom upisuje Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Nakon srednjoškolskog obrazovanja, upisuje Odsjek za orijentalnu filologiju, smjer arapski jezik i književnost i turski jezik i književnost. Po okončanju studija vraća se u Crnu Goru, gdje svoj dalji angažman nalazi kao profesor arapskog jezika u Medresi “Mehmed Fatih” u Podgorici. Bavi se prevođenjem djela s arapskog jezika, prvenstveno djela teološke tematike, kao i pisanjem poezije i proze. Bezbremene riječi su mu prva zbirka poezije, a predgovor je napisao Edin Smailović.

Za Stav kaže da su pjesme nastajale unazad nekoliko godina, i to samo u mjesecu ramazanu. „“Nastajale su u trenucima nakon učenja ili slušanja Božije Riječi, koja bi, za većinu muslimana, trebala da predstavlja glavni izvor duhovnog pa i samim tim životnog nadahnuća. To su oni momenti koje, nakon što čujete izvjesni ajet, 'odšućujute' i pokušavate ih dovesti u vlastitu realnost i tražite ih u vlastitom životu. Ako i tražimo neki povod, onda možemo reći da je to onaj 'udes' koji čovjek doživljava i proživljava u susretu s kur'anskom realnošću. Ove su pjesme zapravo 'posljedice' vlastitog susreta s kur'anskom stvarnošću, koju mi, nažalost, često ne vidimo ili je zbog vlastitih hirova zakrivljujemo”, kaže Latić, koji je kroz ove pjesme pokušao “dovoditi sebe u red”.

“Nama je, dat ću sebi slobodu i kazati, naređeno da prvenstveno tragamo za lijepom riječju. Zašto? Zato što nisu sva znanja korisna i ne koriste, naprotiv. Sjetimo se i da je Poslanik, a. s., u svojim dovama često naglašavao: 'Gospodaru, sačuvaj me od znanja koje mi ne koristi...' Našim jezikom danas kazano: sačuvaj me ružnih riječi, ružnog govora, informacija, saznanja; sebi samima smo svjedoci da nas takvo 'znanje' nerijetko odvede krivim stazama na kojima nađemo sve ono što nam, zapravo, tišti dušu. Poezija je pribježište od svega ružnog i što vodi ružnom. Ove pjesme, koje su već našle put do onih koji žele sačuvati svoj smisao, pozivaju prije svega na vlastito propitivanje onog Drugog u sebi, a koje često krijemo pred drugim ljudima, a za koje tako žarko želimo da dopre do drugih i da bude bolje nego što jeste. U duhu kur'anskog ajeta koji govori o tome da Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda,  kazat ću: nijednog čovjeka Allah neće izmijeniti dok on sam sebe ne izmijeni. Često mi naum padnu riječi mog profesora bosanskog u Gazi Husrev-begovoj medresi Mirzeta Hamzića, kada je u momentima dok nam je saopštavao životne istine znao citirati riječi jednog pjesnika: Pogledaj se u ogledalo i kaži sebi: nije bilo boljih... Upravo su ove pjesme taj poziv”, naglašava Latić.

Afan Latić se javnosti do sada predstavio prijevodima značajnih knjiga s arapskog jezika, a kaže da, kada je prevodilaštvo u pitanju, situacija nije sjajna.

“Kada je islamistika u pitanju, naročito u regiji, plašim se da smo došli u situaciju da svoju energiju trošimo na korigiranje ranije nastalih prijevoda koji su, iz ko zna kakvih pobuda, ali vjerovatno komercijalnih, rađeni brzo, nekvalitetno i mogu kazati doslovno, uz izvjesno nepoznavanje sintakse i gramatike arapskog jezika.  I da stvar bude gora, kroz takve prijevode vidimo koliko zapravo ne poznajemo bosanski jezik i duh njegove rečenice. Trudim se da na tom putu slijedim smjernice svojih profesora s fakulteta koji su nam često znali reći da je neophodno da si dobar poznavalac svog jezika ako hoćeš biti dobar prevodilac. I u tome je, ako mogu kazati, 'tajna' dobrog prijevoda. Naravno, ima pojedinaca koji su svjesni i savjesni na tom polju i na taj način, koliko-toliko, čuvaju lijepu riječ od natruna komercijalnih prijevoda. Lično, želja bi mi bila da na nivou svih islamskih zajednica u regiji postoji jedinstvena komisija koja bi bila svojevrsni 'filter' bez čijeg odobrenja u javnost ne bi moglo svašta da ide niti se podvodi pod 'islamska' djela, a koja u svojoj suštini odudaraju od zvaničnog učenja islamske zajednice i konkretno hanefijskog mezheba, koji muslimani ovih prostora slijede još od samih početaka islama na ovim prostorima. Eto, vašim čitaocima u tom smislu mogu preporučiti prijevod posljednje knjige Propustio sam namaz, na kojoj sam radio kao koprevodilac, egipatskog autora Islama Džemala, a za koju se pojavilo prilično zanimanje.”

O Medresi “Mehmed Fatih” u Podgorici Latić kaže da je najmlađa u regiji,, ali da predstavlja duhovnu krunu nove generacije muslimana koja je već ostavila trag generacijama koje dolaze.

“Prije dvije godine smo  obilježili deset godina aktivnog djelovanja, što za naše prilike predstavlja skroman jubilej na koji možemo svi nesumnjivo biti ponosni. To zapravo nije samo medresa, nego je ujedno i višenamjenski islamski centar. Ukupna površina objekta je oko 3.000 m². Kako je vrijeme odmicalo, bez obzira na izvjesne predrasude koje su određeni krugovi, namjerno ili ne, plasirali u javnost na račun Medrese, dokazani rad profesora i marljiva predanost, prvenstveno ličnosti učenika i njihovom odgoju, imalo je za rezultat da veliki broj roditelja odluči da njihova ženska djeca nastave obrazovanje u Medresi. Tako  je do školske 2017/18. broj djevojaka koje pohađaju nastavu u medresi dostigao 148, na svim odjeljenjima. Do sad je Medresu upisalo ukupno 590 učenika. Devet generacija je završilo školovanje, a  ove godine ispraćamo desetu generaciju, što je za naše prilike svojevrsni jubilej i povod za radost. Cilj kompletnog rukovodstva Islamske zajednice u Crnoj Gori, na čelu s reisom Rifatom Fejzićem, u nekoj doglednoj budućnosti, ako prilike budu dobre, jeste da Medresa i svi prateći objekti prerastu u prvi islamski univerzitet na području Crne Gore. Iako nailazimo na poteškoće finansijske prirode u svrhu izdavanja i štampe, zahvaljujući pojedincima i dobrotvorima, za ovih 12 godina djelovanja Medresa je pod svojim krovom objavila 15 naslova, uglavnom prijevoda s arapskog i nekoliko autorskih djela. Naravno, broj djela veći je ako uzmemo u obzir da su neka od njih objavljivana pod Mešihatom Islamske zajednice u Crnoj Gori, što je opet, u suštini, ‘jedna kuća’. Tu je još djela koja čame u fiokama; spomenut ću samo da smo kolega Džemo Redžematović, svršenik glasovitog Azhara, a danas glavni imam za Podgoricu i Nikšić, i ja preveli Historiju Palestine autora doktora Tarika Suvejdana. Imamo prevedena djela i dr. Muhammeda ‘Imare, kompletan pjesnički opus Mahmuda Derviša itd. Tu je i kolega prof. Enis Burdžović, koji svojim autorskim djelima i prijevodima čini da naša vjera dospije u prvi plan kako kod muslimana, tako i nemuslimana. Na kraju ne mogu da ne spomenem hafiza Sulejmana Bugarija, koji nas svojim pronicljivim savjetima i smjernicama bodri na ovaj vid pregalaštva. Nažalost, dešavanja s koronom su nas spriječila da sprovedemo u djelo projekt kupovine vlastite štamparije, za koji se nadam da ćemo ga ubrzo i realizovati, te tako još više ojačati našu prevodilačku i autorsku djelatnost”, kaže Latić predstavljajući vrijedni rad podgoričke medrese.