Zvonimir Deković jedan je od lidera Hrvata u Crnoj Gori. Iako je u penziji, on ne miruje. Zadnjih godina posvetio se djelovanju u hrvatskoj zajednici u Crnoj Gori. Osnivač je Hrvatske krovne zajednice ,,Dux Croatorum“, pod čijim je okriljem osnovan i jedini elektronski medij hrvatske zajednice u Crnoj Gori – Radio Dux. Jedan je od osnivača jedine političke prve stranke Hrvata u Crnoj Gori – Hrvatske građanske inicijative, u čijem je Predsjedništvu. U zadnja dva mandata je na čelu Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore, koje ima izuzetno kvalitetnu izdavačku djelatnost.
Hrvati su do izbora 2020. godine bili parlamentarni s jednim zastupnikom, ali koji je bio prevaga u Skupštini. Po dobro isprobanom srpskom receptu manipulacije demokratijom formirana je za 20 dana Hrvatska reformska stranka, kroz čije su djelovanje Hrvati ostali bez svog zastupnika u Skupštini Crne Gore.
U povodu 13. januara, Dana hrvatskog naroda u Crnoj Gori, razgovaramo sa Zvonimirom Dekovićem, predsjednikom Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore.
STAV: Iako su Hrvati najmalobrojnija manjina u Crnoj Gori, oni su prvi osnovali svoje Nacionalno vijeće. S obzirom na historiju i naslijeđe koje baštine, da li su Hrvati svojevrsni prozor Crne Gore na zapad i njen pozitivni integralni element?
DEKOVIĆ: Nakon 24. 4. 1998. godine, kad je obnovljeno Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“ u Donjoj Lastvi, nakon skoro 70 godina zatiranja svega što je imalo, ili bolje reći nosilo čak i asocijativno ime na Hrvatsku, započelo je nacionalno buđenje, započelo je posvješćivanje i u javnom prostoru demonstriranje povijesne memorije koju su Hrvati Crne Gore, poglavito Boke Kotorske, ljubomorno čuvali i prenosili s koljena na koljeno.
Započela je borba za aktivno sudjelovanje u svim sferama društvenog i političkog života. Donesena je odluka da Hrvati kao povijesni i autohtoni narod na ovoj zemlji imaju pravo, ali i obvezu, da ih zastupaju i predstavljaju autentični predstavnici svog naroda. U tom smislu je prvo formirana 2002. godina jedina hrvatska stranka u Crnoj Gori, Hrvatska građanska inicijativa, a 2007. prvi smo u Crnoj Gori iskoristili pravo i formirali svoje nacionalno vijeće.
Najmalobrojnija smo nacionalna zajednica u Crnoj Gori, ali tako se osjećamo samo u nominalnom broju, jer zapravo smo u mnogim segmentima avangarda i predstavljamo onaj emancipatorski i proevropski dio države. U svim svojim djelovanjima imamo svijest o činjenici da nas je u procentima 0,97 posto po popisu iz 2011. godine, ali isto tako da smo baštinici preko 60 posto ukupnog kulturnog blaga Crne Gore. Ogromna obveza i neizmjerno velika zadaća ostavljena je malom broju baštinika koji imaju svijest o činjenici da, ako nestane baštinika, baština zasigurno prelazi u druge ruke.
STAV: Pored Hrvatskog nacionalnog vijeća djeluju i dvije političke stranke s hrvatskim predznakom u Crnoj Gori. Kako su Hrvati organizovani i kome trebaju dvije hrvatske stranke u Crnoj Gori?
DEKOVIĆ: Hrvatska zajednica u Crnoj Gori je organizirana kroz svoju političku stranku, što je potvrda da se Hrvati u Crnoj Gori osjećaju i kao politički narod koji je sposoban da samostalno donosi najznačajnije odluke o svom statusu u Crnoj Gori. Zatim, Hrvatsko nacionalno vijeće kao krovna organizacija hrvatskog naroda ima obvezu koordinirati djelovanje između svih nevladinih hrvatskih udruga, hrvatske političke stranke, crnogorske i hrvatske države, ali isto tako s predstavnicima Europskog parlamenta i Europske komisije u Crnoj Gori. Dakle, na Vaše pitanje da li Hrvatima trebaju dvije političke stranke u Crnoj Gori, kategorički odgovaram s NE. Do 2020. godine hrvatski parlamentarni zastupnik je bio jezičak na vagi i činio je većinu u Crnogorskom parlamentu. Oni koji su tada srušili vlast imali su vrlo pragmatičan stav i rušili su je preko najslabije karike, a to su bili Hrvati, ili bolje reći Hrvatska građanska inicijativa, kojoj je bilo dovoljno oduzeti mali broj glasova da izgubi parlamentarni status. Tako je samo 20 dana pred izbore formirana Hrvatska reformska stranka, ne kao politička stranka Hrvata već kao rušilački projekt na čijoj je političkoj listi bilo 28 imena, a u prvih 10 nisu mogli naći deset odnarođenih Hrvata u Crnoj Gori koji bi samim činom prihvaćanja da budu na listi trajno kompromitirali kako sebe, tako i svoju obitelj. Zato im nije bilo teško pronaći tri bivša pilota JNA, od kojih su neki sudjelovali u ratnim dejstvima na Republiku Hrvatsku i, naravno, sjedište stranke se i danas vodi na adresi umirovljenog oficira JNA. Dakle, u Crnoj Gori postoji samo jedna hrvatska politička stranka, a ,,ova druga“ je stavljena u stanje hibernacije i nije sigurno da neće biti vještački oživljena za sljedeće izbore.
STAV: Kako se Hrvati u Crnoj Gori odnose prema državnosti Crne Gore, odnosno prema Crnogorcima i Srbima kao dva najdominantnija naroda?
DEKOVIĆ: U građanskoj državi, kako je Crna Gora Ustavom definirana, pitanje brojnosti, pitanje manjine i većine nije opcija, građanin je nositelj političkog suvereniteta, a sve drugo je kulturološko i civilizacijsko pitanje. Dakle, nemamo frustracija od brojnosti i ne može se više nikada dogoditi da netko napadne bilo koji segment hrvatskog identiteta u Crnoj Gori ili u našoj matičnoj državi Republici Hrvatskoj a da ne dobije potpuno jasan i nedvojben odgovor. Odnos prema državi u kojoj bismo htjeli da živimo najbolje smo definirali svojim političkim programom donesenim 2002. godine, u kojem smo napisali da ćemo se boriti za suverenu, samostalnu Crnu Goru integriranu u NATO i EU. Pri tome nikako ne smijemo smetnuti s uma da je to bilo četiri godine prije samostalnosti Crne Gore i da se tada država u kojoj smo živjeli zvala Srbija i Crna Gora.
STAV: Bošnjaci i Hrvati u Sjevernoj Makedoniji imaju odličnu saradnju, što će biti krunisano ulaskom Hrvata u makedonski Ustav. Kakva je saradnja Hrvata u Crnoj Gori s drugim manjinama, prije svega s Bošnjacima i Albancima s obzirom na to da imaju slične izazove?
DEKOVIĆ: Vrlo nas raduje uspjeh svakog Hrvata, tako i činjenica da će Hrvati iz Sjeverne Makedonije ući u makedonski Ustav. Svakako, sve pohvale idu na dobru suradnju s drugim nacionalnim zajednicama, posebno s Bošnjacima i Albancima. U Crnoj Gori, iako smo najmalobrojniji, uspjeli smo se nametnuti u prvom sazivu Parlamenta iz 2006. godine, kad je član Hrvatske građanske inicijative bio i član Ustavotvornog odbora, koji je pisao prvi Ustav neovisne Crne Gore. Hrvati su u Ustavu pobrojani kao autohtoni narod, hrvatski jezik je u službenoj uporabi, tako da i osobne dokumente možemo imati napisane na materinskom hrvatskom jeziku.
STAV: Možemo li se složiti s tezom da je ratno naslijeđe 90-tih iza Crne Gore i Hrvatske. Kakva je politika Republike Hrvatske prema Crnoj Gori i da li ona postoji u kontekstu regionalne ravnoteže prema negativnom utjecaju Srbije i njene Crkve?
DEKOVIĆ: Nažalost, iako bismo voljeli da su devedesete daleko iza nas, nakon izbora 2020. godine i promjene vlasti, u javnom diskursu u pojedinim trenucima antihrvatska retorika je agresivnija nego devedesetih. Ide toliko beskrupulozno da se može javno nekažnjeno pisati da ,,biti Hrvat nije nacionalnost već dijagnoza“. Želimo vjerovati da je taj dio društvene javnosti zaista marginalan, retrogradan i u najvećoj mjeri pobijeđen, ali smo ujedno i vrlo oprezni, posebno kad čujemo sa skupštinske govornice da se pozivaju ratni drugovi iz devedesetih na otkopavanje oružja. U tom kontekstu, jedan od bitnih čimbenika jeste odnos Republike Hrvatske prema Crnoj Gori, ali i prema Hrvatima u njoj. Dakle, možemo posvjedočiti da niti jedna vlada RH kao ova Vlada nije konkretno skrbila o našoj zajednici u Crnoj Gori. Znamo da Hrvatska ulaže ogromne napore da se Crna Gora ponovno postavi na tračnice EU, od lobiranja do ekspertskih timova koji rade u interesu bržeg zatvaranja poglavlja za ulazak Crne Gore u EU. Mnogobrojni susreti na najvišoj razini od dolaska u Crnu Goru premijera Plenkovića, predsjednika Hrvatskoga sabora, mnogobrojnih dolazaka ministara vanjskih i europskih poslova gospodina Grlića Radmana, državnog tajnika za Hrvate izvan RH gospodina Milasa najbolje govori o stavu Republike Hrvatske prema Crnoj Gori i hrvatskoj zajednici u njoj. Stav Hrvatske je veoma jasan, čvrst, nedvojben, uporan i nadasve pravedan, u funkciji je regionalne ravnoteže, tako da je to svima jasno iako Hrvatska, za razliku od nekih drugih, nema retoriku prijetnji, dominacije, rata, jer diplomacija je oružje ove Vlade Republike Hrvatske, a valjda je svima jasno, ako do sada nije bilo, kako se Hrvat brani kada je napadnut.
STAV: Kakvu podršku Hrvati u Crnoj Gori imaju od matične države Hrvatske, odnosno od njenog Ureda za dijasporu?
DEKOVIĆ: Što se, pak, tiče Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH također, a vezano za politiku Vlade, možemo svjedočiti da je taj odnos mnogostruko veći nego što bi se moglo očekivati od pukog administrativnog odnosa i u ogromnoj mjeri ga nadilazi. Poseban osvrt bi trebalo dati tim odnosima u posljednje tri godine od promjene vlasti u Crnoj Gori i kolapsa mogućnosti institucionalnog dogovora oko bilo kog pitanja između hrvatske zajednice i državnih organa Crne Gore. Dakle, da ne postoji dubinsko razumijevanje u Vladi i Središnjem državnom uredu, mnogi projekti, od kojih je posebno važan za hrvatsku zajednicu u Crnoj Gori Radio Dux, ne bi mogao funkcionirati da nemamo potporu iz Republike Hrvatske, koja ide toliko daleko da je Radio Dux od Vlade Republike Hrvatske proglašen strateškim projektom.
STAV: Hrvatska je od prvog dana 2023. godine postala punopravni član EURO zone i Schengena, čime je ostvarila svoje najvažnije nacionalne ciljeve. Kakva su Vaša očekivanja od vanjske politike Hrvatske kad su u pitanju regionalni odnosi na Zapadnom Balkanu? Može li Hrvatska biti lider regije i pomoć susjednim državama da što prije postanu članice NATO i EU?
DEKOVIĆ: Republika Hrvatska je ulaskom u Schengen zonu zaokružila svoj status u Europskoj uniji kao jedna veoma uspješna priča, postala je partner i lider na Zapadnom Balkanu bez čijega se glasa neće moći donositi konačne odluke, tako da smo sigurni da će budućnost Balkana ići kroz Berlinski proces, a ne kroz Otvoreni Balkan. Republika Hrvatska je, uz to što je lider, ujedno i uzor. Autoceste, mostovi, zračne luke, infrastrukturna rješenja su, uz ulazak u Schengen, od Republike Hrvatske stvorili jedno od najprestižnijih mjesta o kojemu se mašta kao o destinaciji za budući život. Uz sve izazove i nedoumice, na kraju možemo konstatirati, noseći crveno-bijele kockice, prestižno je biti Hrvat!
