Eksploatacija zlata u posljednjem desetljeću postavila je Sudan na mjesto trećeg najvećeg proizvođača u Africi, iako je to zemlja koja je na 172. mjestu po indeksu ljudskog razvoja po mjerilima UN-a od ukupno 191 države. Dok su sudanske vlasti u januaru objavile da je do 2022. godine postignuta rekordna proizvodnja dragocjenog minerala, ekonomski pokazatelji Svjetske banke upućivali su na sasvim drugu ocjenu za ovu državu na Rogu Afrike: postotak stanovništva ispod praga siromaštva je kontinuirano rastao sa 15,3% u 2014. na 32,9% danas.
Naime, u ovom trenutku oko 15 miliona Sudanaca živi s manje od 2,15 dolara (1,96 eura) dnevno. Iako industrija zlata sama po sebi ne može objasniti siromašenje Sudana, borba za iskorištavanje zlata potpiruje aktuelni sukob između sudanske vojske i glavne paravojne organizacije, Rapid Support Forces, kojoj je zlato postalo jedan od glavnih izvora finansiranja. Više od 604 osoba je poginule, a više od 5000 je ranjeno od izbijanja novog sukoba 15. aprila, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Niko ne zna točno koliko se zlata vadi u Sudanu, poslu koji je posebno počeo jačati od nezavisnosti Južnog Sudana 2011. godine kako bi se nadoknadile dvije trećine naftnih bušotina koje je Khartoum izgubio osamostaljenjem juga zemlje. Direktor Glavne uprave za nadzor i kontrolu proizvodnih preduzeća Alaeldin Ali u januaru je na konferenciji za novinare uvjeravao da je zemlja postigla novi rekord ekstrakcije, nadmašivši svoju najbolju proizvodnju za jednu tonu i 611 kilograma što je bolo dosegnuto 2017. godine kada je iskopano 107 tona.
Sudanese Resources Company objavila je u aprilu da je prodaja minerala u inozemstvo - oko 41,8 tona - u 2022. donijela prihod od oko dvije milijarde dolara.
"Centralna banka Sudana prepoznala je da je krijumčarenje veliki problem u zemlji", kaže Denise Sprimont-Vasquez, analitičarka Centra za napredne odbrambene studije (C4ADS). Ukazuje na firme za vađenje zlata koje kontroliraju Snage za brzu potporu, predvođene Mohamedom Hamdanom Dagalom, Hemedtijem, kao jednog od aktera odgovornih za ovu pljačku.
Druga frakcija, ona Nacionalne vojske, koju vodi general Abdelfatah al Burhan, iskorištava druge privredne sektore zemlje. U sve su umiješani i ruski plaćenici iz Grupe Wagner, koje SAD i Evropska unija optužuju za iskorištavanje sudanskog zlata preko lažnih kompanija. U januaru ove godine objavljeno je da su trojica Rusa uhapšena zbog krijumčarenja zlata iz Sudana.
Državni udar 2021. godine, koji je svrgnuo prelaznu vladu dolaskom vojne vlade Abdelfataha al Burhana, povećao je netransparentnost posla sa zlatom. Tokom kratkog razdoblja sudanske prelazne vlade (od pada diktatora Omara al-Bashira 2019. do oktobra 2021.), revizija Ministarstva finansija pod civilnim vodstvom otkrila je da većina prihoda koji su dolazili od zlata nije bila prijavljena, samo 2021. najmanje 32 tone zlata su nestale, što je najmanje 1,9 milijardi dolara. Procjenjuje se da je stvarna proizvodnja zlata mogla doseći 233 tone.
Zlato finansira vojne aktivnosti, ono osigurava novac Mohamedu Hamdanu Dagalu a i Sudanske oružane snage, predvođene Al Burhanom, također kontroliraju mnoga preduzeća i privredne sektore u zemlji. Dagalo je postao jedan od najbogatijih ljudi u zemlji, između ostalog, i zbog kontrole nad sektorom zlata u zapadnoj regiji Darfur. Ova kontrola resursa od strane vojnih aktera je važan faktor u trenutnom sukobu i jedan od razloga koji drže zemlju u lošoj ekonomskoj situaciji.
Moskva također ima koristi. Wagner je postao vrlo aktivan u sudanskom sektoru zlata, uključujući i blisku suradnju s Hemedtijem. Vjeruje se da je zlato iskopano iz Sudana pomoglo stabilizirati rusku ekonomiju nakon ruske invazije na Ukrajinu i kasnijih međunarodnih sankcija protiv Moskve. Između februara i jula prošle godine najmanje 16 aviona napustilo je Sudan i odletilo za Rusiju natovarenih krijumčarenim zlatom. Te 233 tone za koje se procjenjuje da su izvađene 2021. godine donijele su prihod veći od 13 milijardi dolara.
