Guardian je objavio najnovije u beskrajnom ciklusu priča zapadnih medija u kojima se tvrdi da je Hamas počinio "sistematsko, masovno silovanje" sedmog oktobra. Naslov članka je: "Dokazi ukazuju na sistematsku upotrebu silovanja i seksualnog nasilja od strane Hamasa u napadima sedmog oktobra ”.

Najveći problem s ovim pričama nije samo stalni nedostatak bilo kakvog smislenog dokaza za "sistematsko" silovanje; ili dugogodišnji izraelski dosije laganja kako bi opravdao državni terorizam; ili odbijanje Izraela da sarađuje s nezavisnim istražiteljima; ili rasističkim, antiarapskim oblicima koji u zapadnim krugovima prolaze kao sofisticirana analiza.

The Guardian ponavlja navodni iskaz očevidaca o grupi Hamasovih boraca koji su naizmjence silovali ženu na festivalu Nova sedmog oktobra, a zatim joj odrezali dojku kako bi s njom igrali fudbalsku utakmicu pokraj ceste.

Trebali bismo vjerovati da se to dogodilo kada također znamo – iz činjenica koje iznose izraelski mediji – da je Hamas naletio na festival Nova potpuno nepripremljen i na putu prema onome za što su pretpostavljali da će biti mjesto velikog sukoba s izraelskom vojskom u obližnjoj vojnoj bazi; da su se Hamasovi borci brzo suočili s paravojnom izraelskom policijom koja je s njima započela oružani sukob; i da su izraelski helikopteri Apache  ispaljivali projektile Hellfire na sve što se miče, temeljeno na "Hannibal direktivi" da se pod svaku cijenu spriječi uzimanje talaca.

Pika li se išta od toga? Jesu li Hamasovi najelitniji borci – trenirajući godinama i znajući da bi im ovo mogao biti jedini, kratki trenutak da se suprotstave izraelskoj vojsci u gotovo poštenoj borbi ili da odvuku taoce natrag u Gazu na razmjenu zarobljenika prije nego što je izraelska vojska upotrijebila njihovu zračnu moć da ih nadjača – stvarno odvojili vrijeme da se prepustite bolesnoj igri koja uključuje ženske grudi?

Kako to da niko – novinarka Guardiana, urednici njene rubrike, urednici novina – nisu na trenutak zastali i pomislili: “Je li ovo stvarno moguće?” i "Jesam li izigran da bih progurao zločesti plan?" – u ovom slučaju genocid. Ili su jednostavno recitirali u svojim umovima - kao što je Izrael znao da hoće - "Vjeruj ženama!", pogotovo ako potvrđuju rasističku pretpostavku da su arapski muškarci krvožedni, seksom opsjednuti primitivci.

Zapravo, Zaka volonteri na koje se uvelike oslanja reporter u ovom Guardianovom "izvještaju" su jevrejski vjerski ekstremisti, također s dokazanim dosjeom laganja: došli su do potpune izmišljotine o "40 obezglavljenih beba", a zna se da nijedna beba nije obezglavljena. Zabilježeno je da su tog dana stradala dva djeteta.

Žena koja vodi kampanju "Hamasovo masovno silovanje" bivša je glasnogovornica izraelske vojske. Njihov je posao, kao što će vam svaki pošteni novinar reći, lagati novinare kako bi opravdali neprestane ratne zločine Izraela.

Ono što sada znamo – iz više vjerodostojnih izraelskih izvora – jest da je Izrael ubio mnogo vlastitih civila sedmog oktobra. Ynet, najveća izraelska medijska kuća, upravo je objavila istragu na hebrejskom koja pokazuje da je Hamas uspješno uništio izraelski svevideći dron nad Gazom tog dana, ostavljajući izraelsku vojsku slijepom za ono što se događalo. Uspaničeni, izraelski komandanti pozvali su se na Hannibalovu direktivu, dopuštajući onima na terenu da narede tenkovima i helikopterima da pucaju na sve što se kreće.

Izrael je bio taj koji je spalio stotine automobila koji su pokušavali pobjeći s festivala Nova, ubivši potencijalno stotine od 1140 Izraelaca koji su tog dana umrli, kao i borce Hamasa. Izraelski tenk je spalio 13 izraelskih civila i 40 Hamasovih boraca, skrivenih u kući u kibucu Be'eri tako što je granatom probio njen prednji zid.

Izrael, naravno, ne želi da iko, a ponajmanje zapadni mediji, govore o bilo čemu od toga. Ono što mu umjesto toga treba je bilo šta što će pomoći da se odvrati pažnja od izraelskih zločina protiv vlastitih građana i opravda njihovo počinjenje genocida nad ljudima u Gazi. Stoga ima sve razloge servirati priču o "Hamasovom masovnom silovanju", pothranjujući ono za šta s pravom pretpostavlja da su islamofobične predrasude većine izraelskih Jevreja i zapadnih novinara.

Novinari Guardiana, BBC-ja i ostalih medija establišmenta plaćeni su da igraju svoju ulogu u ponovnom puštanju ovih laži kako bi unaprijedili ciljeve zapadne vanjske politike. Zato vas molimo da zadržite svoju ljudskost - i odbijete da postanete igračka Izraela medijske kampanje rasističkog dezinformiranja.

Jonathan Cook je nagrađivani britanski novinar. Radio je u Nazaretu 20 godina a u Briotaniju se vratio 2021. Autor je triju knjiga o izraelsko-palestinskom sukobu: Godine 2011. Jonathanu je dodijeljena posebna novinarska nagrada Martha Gellhorn. U obrazloženju je stajalo: “Rad Jonathana Cooka o Palestini i Izraelu, posebno njegovo dekodiranje službene propagande i njegova izvanredna analiza događaja često zamagljenih u mainstreamu, učinili su ga jednim od pouzdanih govornika istine na Bliskom istoku.”