Nijemci su se suočili sa neugodnom dilemo u nedelju uveče nakon evropskih izbora. Dok je francuski predsjednik odgovorio na poraz od krajnje desnice na evropskim izborima izjavom o svojoj namjeri da raspusti nacionalnu skupštinu, njihov kancelar izveo je čin nestanka, piše Politico.

Scholz, najveći gubitnik večeri, napravio je u sjedištu svoje stranke na nekoliko selfija prije nego što je otišao u AWOL, ostavljajući kolegama nezavidan zadatak da objasne najgore rezultate socijaldemokrata na saveznim izborima u više od jednog stoljeća.

Ako je Scholz vjerovao da može izbjeći obračun nakon što je njegova stranka srozana na ponižavajuće treće mjesto od strane krajnje desničarske stranke Alternativa za Njemačku (AfD), on, kao i većina rekreativaca, vjerovatno griješi. Šolc kaže da prijevremeni izbori nisu u planu, ali to vjerovatno nije na njemu da odluči.

„Činjenica je da je koaliciona vlada izglasana i Olaf Šolc mora da raspiše nove izbore kao Makron“, rekao je bavarski premijer Markus Söder na njemačkoj javnoj televiziji nakon izbora.

Čak je i komentator lijevo orijentiranog “Die Zeit” pozvao na nove izbore već ovog ljeta. „Baš kao u Francuskoj, evropski izbori su bili izglasavanje nepovjerenja vladi“, napisao je Alan Posener.

Zaista, uprkos svim naporima Scholzovog tabora da ga zaštiti, nije se moglo poreći da je nedjeljni izborni rezultat — koji je pokazao da je samo 31 posto Nijemaca podržalo jednu od tri stranke u njemačkoj koaliciji usred rekordne izlaznosti birača — bio fijasko.

Samo dvije i po godine nakon njegovog mandata, Scholzova nestabilna vlada dostigla je tačku preloma. Opterećen sukobima i — po mišljenju većine kritičara, jednostavnom nekompetentnošću — Šolc vodi najnepopularniju vladu u modernoj njemačkoj historiji, sa više od dvije trećine građana koji su izrazili nezadovoljstvo koalicijom. Njegov lični rejting je takođe postavio negativan rekord, sa više od 70 odsto građana koji su nezadovoljni njegovim radom.   

Nakon što je loše upravljala značajnom reformom za prebacivanje infrastrukture grijanja u Njemačkoj sa fosilnih goriva na obnovljivu energiju, Scholzova vlada je pretrpjela ponižavajući poraz od strane najvišeg suda u zemlji, koji je proglasio njen budžet neustavnim. Odluka iz novembra oduzela je koaliciji desetine milijardi eura na koje je računala da će finansirati ostatak svog programa.

Alijansa je od tada u zavadi, s dvije lijevo orijentirane stranke, Scholzovom Socijaldemokratskom partijom (SPD) i Zelenima u stalnoj borbi s fiskalno konzervativnom Slobodnom demokratskom partijom (FDP), koju predvodi ministar finansija Christian Lindner.

Jednostavnije rečeno, SPD i Zeleni žele da potroše više novca, a FDP, pozivajući se na ustavnu dužničku kočnicu (i svoju vlastitu fiskalnu ortodoksnost), manje.

Taj zastoj će sigurno doći do vrhunca u narednim sedmicama dok koalicione stranke krenu u završnu rundu pregovora o budžetu za 2025. Stranke žele postići dogovor do početka jula prije ljetne pauze, ali s obzirom da sve strane su fokusirane na rejting u pokušaju da spase svoj politički kapacitet, dogovor se čini malo vjerojatnim.

Neuspješno postizanje kompromisa moglo bi ponuditi FDP-u, koji je od početka bio čudan dio u koaliciji, da izađe iz alijanse. Uprkos stalnim tenzijama oko fundamentalnih pitanja kao što je budžet, FDP nije bio voljan da odstupi iz straha da će naljutiti birače.

Ali nakon loših rezultata za SPD i Zelene na izborima za EU, politička računica za FDP se možda promijenila.

U većini parlamentarnih sistema, nepisana pravila demokratske pristojnosti natjerala bi lidera zemlje da raspiše nove izbore nakon poraza koji je Scholz doživio u nedjelju. U Njemačkoj nije tako. U dobru i zlu, njemačke vlade je gotovo nemoguće ubiti.

Kako bi se izbjeglo ponavljanje vajmarske politike koja je doprinijela usponu nacista, tvorci njemačkog poslijeratnog Osnovnog zakona nastojali su osigurati stabilnost stvaranjem političkog sistema koji zahtijeva da se sukobi brzo rješavaju sa što manje smetnji.

Kao takvi, postavili su visoku ljetvicu za vanredne izbore. Postoje dva načina za glasanje o povjerenju u Njemačkoj. Prema prvom, poznatom kao "konstruktivno glasanje o nepovjerenju", parlament može smijeniti kancelara, ali samo ako izglasa zamjenu u roku od 48 sati.

S obzirom na to da je glavni problem sadašnje koalicije nemogućnost stranaka da se dogovore oko ključnih politika, a ne kancelara, taj kurs se čini malo vjerovatnim.

Prema drugom scenariju, kancelar može raspisati glasanje o povjerenju (u slučaju, na primjer, da koaliciona stranka odstupi). Ako izgubi, na predsjedniku je da odluči hoće li raspisati nove izbore.

To znači da bi čak i ako bi Scholz raspisao glasanje o povjerenju i izgubio, predsjednik Frank-Walter Steinmeier, umjesto da raspiše nove izbore, mogao zatražiti od demokršćana desnog centra (CDU) da pokušaju formirati vladu na osnovu rezultata na izborima 2021. godine, kada je stranka završila na drugom mjestu. Ako ne uspije izgraditi koaliciju, onda bi mogao raspisati nove izbore.

Taj zaobilazni proces je razlog zašto su glasanja o povjerenju u poslijeratnoj Njemačkoj rijetka (bilo ih je samo pet) i obično su taktički potezi kancelara koji žele ojačati svoj politički položaj.

Jedini slučaj kada je kancelar nevoljno smijenjen bio je 1982. godine, kada je FDP odustao od saveza sa SPD-om kancelara Helmuta Schmidta, konstruktivno glasanje o povjerenju koje je on izgubio.

Međutim, tada su u Bundestagu postojale samo tri stranke, a FDP je igrao kralja. FDP je promijenio svoju vjernost CDU Helmuta Kohla i on je postao kancelar bez novih izbora.   

Kol je, želeći čvrstu podršku biračkog tijela, pozvao još jedno glasanje o povjerenju ubrzo nakon preuzimanja dužnosti, osiguravajući da će ga izgubiti kako bi mogao zatražiti od predsjednika raspisivanje prijevremenih izbora. Taktika je uspjela. Kohlova stranka je pobijedila na izborima i on je ostao kancelar do 1998. godine.

S obzirom na to da demokršćani sada uživaju prednost od 14 bodova u anketama, što bi im, ako se pokaže na glasačkoj kutiji, omogućilo da dominiraju u bilo kojoj koaliciji, stranka bi vjerovatno slijedila sličan kurs. Lider stranke Friedrich Merz prestao je pozivati ​​Scholza da pokrene proces, ali je jasno stavio do znanja da je spreman preuzeti.

Za Scholza, pozivi na vanredne izbore će vjerovatno postati glasniji u septembru, kada se održavaju tri državna izbora na istoku zemlje, gdje je AfD najjača; stranka će vjerovatno pobijediti na sva tri takmičenja.

To je samo još jedan razlog zašto bi Scholzu kao kancelaru mogli biti odbrojani.