Samo se u Bosni i Hercegovini dešava apsurd da njenim otvorenim neprijateljima država Bosna osigura više nego i pristojnu egzistenciju.
Dokaz za to je izjava ministara (ne)sigurnosti Bosne i Hercegovine Nenada Nešića da: “Koliko se god žuri sa presudom Dodiku, presudit će se Bosni i Hercegovini.”
To je jedinstven slučaj u sigurnosnoj praksi gdje ministar sigurnosti jedne zemlje svojim javnim djelovanjem najavljuje destabilizaciju vlastite zemlje ako pravosuđe bude djelovalo u skladu sa zakonom!
Ta izjava je, pored najave sigurnosne destabilizacije, i direktan i otvoren pritisak na pravosuđe i to od ministra sigurnosti koji bi trebao da osigura sve uvjete za nezavisno djelovanje pravosuđa.
Uostalom, šta drugo očekivati od vođe puta u autobusima za glasanje u drugoj državi građana Bosne i Hercegovine srpske nacionalnosti s dvojnim državljanstvom i prijavom mjesta boravka u Srbiji. On kao i njegov apsolutni gospodar bh. entiteta Rs i novi predsjednik Skupštine Crne Gore čine postizborni dekor u štabu SNS-a, što i odražava njihov mentalitet općinskih službenika države Srbije koji nastoje svojom pasijom lojalnošću Vučiću održati u životu ideju “velike Srbije”. Ideje koju je silom svima u regionu želio nametnuti nikada neprežaljeni vožd i balkanski kasapin Slobodan Milošević sa svom silom, JNA. Taj san danas u djelo provodi naoružani turista s Jevrejskog groblja Aleksandar Vučić koji oko sebe okuplja Srbe iz regiona da ga održe na vlasti nastojeći tako biti dosljedan sljedbenik Miloševićevog krvavog nasljeđa.
Svu ovu paradu šovinizma, šunda, kiča i malograđanštine građani Srbije posmatraju u čudu, dok im Srbi iz “regiona” kroje demokratiju po starom velikosrpskom Miloševićevom kroju na bazi novog šnita “srpskog sveta”.
Međunarodna zajednica na čelu sa SAD-om iz viših strateških interesa nesukobljavanja s Rusijom van Ukrajine predstavlja apsolutnog saučesnika u vraćanju u život ideje “velike Srbije” nastale na ratu, genocidu, progonu i gušenju svake vrste demokratije. Davanje prednosti ruskim saveznicima i slugama na Balkanu održava se prividna stabilnost i kupuje ekvilibrijum među velikim silama, uvijek, po pravilu, nauštrb slabijih.
Stolica u UN-u koju je Bosna i Hercegovine dobila 1992. godine nije nikada bila garancija njene opstojnosti, već su to uvijek bili oni koji su spremni tu poziciju braniti svojim životima i jačati državu uz jačanje vlastite političke pozicije u odnosu na sva negativna geopolitička kretanja koja bi dovela do nestanka Bosne, s karata svjetskih moćnika davno otpisane i države i naroda.
Zato upozorenje predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog da će nakon Gaze Balkan biti sljedeće žarište treba shvatiti vrlo seriozno i na toj premisi graditi partnerstva i dalju saradnju sa svima koji su voljni da odlučnije stanu na stranu države Bosne i Hercegovine protiv svih onih koji je kane podijeliti milom ili silom.
