Ruski energetski gigant Gazprom posebno teško pogođen sankcijama uvedenim kao rezultat rata s Ukrajinom. Interni izvještaj – koji je prikupio i objavio Financial Times – predviđa da je malo vjerovatno da će kompanija nadoknaditi prodaju gasa izgubljenu kao rezultat ruske invazije na Ukrajinu tokom najmanje jedne decenije.

Ali predsjednik Gazproma Aleksej Miler očigledno nastavlja sa svojim planom da izgradi trijumfalni stub od 82 metra ispred znamenitog nebodera svoje kompanije u Sankt Peterburgu Lachta Center. Kolona će proslaviti poraz Švedske u velikom sjevernom ratu, nakon kojeg se Rusija prvi put proglasila imperijom.

Sukob je vodila Rusija na čelu koalicije koja je uključivala veći dio onoga što će postati Poljska i Njemačka, kao i Britanija, zahvaljujući tome što je njen kralj George I, također vladar Hanovera. Ona je suprotstavila jednu od dominantnih historijskih ličnosti tog doba, Karla XII od Švedske, protiv Petra I od Rusije – takođe poznatog pod epitetom „Veliki“.

Rusija i Švedska su 10. septembra 1721. potpisale Nistadski ugovor, kojim su Estoniju i veliki dio današnje Finske dodijelili Rusiji i omogućili Petru da proglasi Rusiju carstvom. Sankt Peterburg, koji je car osnovao 1703. na ušću rijeke Neve u Baltičko more, bio je sjedište carstva i to će ostati do februara 1917. i abdikacije tadašnjeg cara Nikolaja II.

Dakle, moglo bi se reći da entuzijazam Vladimira Putina za projekat odražava njegove vlastite težnje i ambicije za Rusiju 21. stoljeća pod njegovim vodstvom. Postoji niz paralela koje ruski predsjednik želi da naglasi kao dio svoje projekcije sebe kao savremenog Petra Velikog.

Prva je njegova identifikacija s Petrom I kao velikim vojskovođom i velikim sjevernim ratom kao moćnim vojnim uspjehom. U svjetlu Putinovih tvrdnji da je Ukrajina neotuđivi dio Rusije, vrijedi napomenuti da je pobjeda nad Švedskom u velikom sjevernom ratu utrla put za asimilaciju teritorije Ukrajine u ono što će postati Rusko carstvo porazom suparničke velike sile i uništavanje njenog utjecaja u regionu.

Nije bilo previše ruskih vojnih uspjeha za proslavu u proteklih nekoliko stotina godina – već 80 godina glavni je, naravno, Drugi svjetski rat, poznat u Rusiji kao Veliki patriotski rat. Ali režim želi da predstavi historiju Rusije kao trijumfalnu povorku, pa će birati pobjede iz prošlosti koje se uredno uklapaju u njegove današnje narative.

Slično tome, kako je istakao Geoffrey Hosking 2017. godine, Putin želi da se predstavi kao dio kontinuuma velikih ruskih lidera. Ovo držanje dočarava vizije carske geopolitičke i vojne moći, te postizanje sigurnosti kroz stvaranje i potvrđivanje sirove moći.

Savremene posljedice ovoga nije teško shvatiti. Veliki sjeverni rat bio je znak ruskog prkosa Zapadu, predstavljenog u obliku rivalskih velikih vojnih sila – posebno Švedske. Sam Putin je veliki sjeverni rat prokomentarisao kao borbu oko Ukrajine između Rusije i zapada.


Odlučujuće: bitka kod Poltave (1709) slomila je koaliciju švedskih trupa i ukrajinskih Kozaka i otvorila put za formiranje Ruskog carstva

Ukrajinski otpor Rusiji u Velikom sjevernom ratu bio je najočitiji između 1708. i 1709., kada je Hetman, vojni zapovjednik Ivan Mazepa, stvorio savez između nekoliko hiljada hetmanskih konjanika, velike grupe Zaporoških Kozaka i snaga švedskog kralja Karla. XII. Ruske snage pod Petrom I slomile su ovaj savez u bici kod Poltave (1709).

Uloga Petra Velikog u svemu tome također je vrijedna komentara. Prvi car je donekle bio u modi u Rusiji posljednjih godina. Za historičare ovo je čudan razvoj događaja jer, na jednom nivou, ovdje postoji očigledna kontradikcija. Petar je bio vrlo prijemčiv za korištenje zapadnih tehnologija kako bi pokrenuo svoju modernizaciju ruske države – njegov grad, Sankt Peterburg, često je opisivan kao ruski „prozor na zapad“.

Ali bio je i snažan vođa koji je razvio državnu moć i pobjeđivao u vojnim sukobima protiv drugih velikih rivala.

U prostoriji Kremlja u kojoj Putin prima strane posjetioce on ima kvartet statua vođa koje vidi kao sinonim za svoja dostignuća. Jedna od njih je Petra I. Petar je također otvoreno korišten kao okvir u kojem Putin upoređuje trenutne akcije u Ukrajini sa prošlim sukobima protiv Švedske – govoreći o teritorijama kao o „slavenskim zemljama“, Putin se odnosi na sjeverne ratove kao na povrat zemlja koja je zapravo bila ruska.

Konačno, komemoracija herojima iz carskog doba je upečatljiva. Izvještava se da je Putin 2011. godine rekao svojim ministrima da plate “najmanje mjesečnu platu” za finansiranje statue Petra Stolipina, državnika i administratora iz carskog doba koji je jedan od Putinovih političkih heroja. Sljedeće godine statua se pojavila na Trgu slobode Rusije u Moskvi.

Putin se 2017. pojavio na ceremoniji u kojoj je oplakivao atentat na velikog kneza Sergeja Aleksandroviča, strica cara Nikolaja II – posljednjeg ruskog cara – koji je ubijen u februaru 1905. godine. Replika kneževog spomen krsta, prvobitno podignuta 1908. godine, a uklonjena od strane boljševika 1918. godine, vraćena je. Putin je tu priliku opisao kao priliku za prisjećanje na nacionalne i duhovne korijene Rusije.

Svi ovi spomenici su u skladu sa Putinovim nagonom da naglasi ruski nacionalni ponos i identitet. To je program koji je blisko povezan sa njegovom invazijom na Ukrajinu – i program koji naglašava njegov identitet kao savremenog agenta ruske imperijalne veličine.