Vlada Tuzlanskog kantona, predvođena Irfanom Halilagićem (34), najmlađim premijerom od kako postoji Tuzlanski kanton i također trenutno najmlađim premijerom na bilo kojem nivou vlasti u Bosni i Hercegovini, u prvih stotinu dana djelovanja realizirala je dvije trećine obećanja koje je Halilagić iznio u svom ekspozeu kada je stupao na ovu dužnost.

Njegovo imenovanje premijerom u februaru ove godine bilo je popraćeno neviđenim uvredama i prozivkama, kako na njegov lični, tako i na račun Stranke demokratske akcije, koja ga je kandidirala. Opozicija je pokušavala naći bilo šta što bi ga diskreditiralo kao ličnost i kao političara, no to im nije pošlo za rukom. Sve to vrijeme Halilagić je šutio i nije odgovarao, a kada smo ga nakon postignutih rezultata i vremenske distance od više od tri mjeseca upitali kako gleda na taj period, kazao je uz osmijeh da je to “posao svake opozicije”, ali i priznao zašto su mu neke stvari teško padale.

PRVI PUT IMAJU ČETIRI MINISTRICE

“Opozicija uvijek pokušava pronaći nešto što će biti predmet političke diskreditacije. Istini za volju, dovoljno sam dugo u politici da razumijem te odnose između pozicije i opozicije, ali ne mogu reći da je čovjeku svejedno, naročito u kontekstu porodice. Ja nisam tražio ni insistirao da ovo budem. Bio sam prijedlog svog političkog subjekta i prethodno sam razgovarao s porodicom o tome. Niko iz porodice mi nije rekao da se ne trebam prihvatiti ove odgovornosti, jer je njima najbolje poznato koliko sam se 'dao' u političkom aktivizmu. Onog momenta kada sam se dogovorio s porodicom da ću prihvatiti da budem najodgovornija osoba izvršne vlasti Tuzlanskog kantona, raščistio sam sa samim sobom pa i svim posljedicama koje eventualno mogu da se dese”, naveo je Halilagić, koji za sebe kaže da se nekad razmišljanjima ne uklapa u trenutni koncept bh. politike, jer u nekim slučajevima preširoko shvata i donosi odluke.

Osim što nije odgovarao na prozivke koje su dolazile od strane tzv. “građanskih partija”, Halilagić ni danas ne želi komentirati njihov rad, odnosno rad svojih prethodnika.

“Nisam se upuštao da analiziram i komentiram rad prethodne Vlade i prethodnog premijera, jer nisam osjećao potrebu za time. Svaka vlada i svaki premijer nastoje ostaviti pozitivan trag. Propusta je bilo i neke smo morali istaknuti, jer javnosti moramo prezentovati problem kako bismo dali jasniju sliku, ali zaista sam pokušao ne upuštati se u politička prepucavanja. Suviše je malo vremena da bismo se osvrtali na ono što je neko prije nas radio. Naravno, ukoliko budemo izazvani da neke stvari obrazložimo, to ćemo i uraditi, ali za sada nema potrebe i nisam opredijeljen za komentiranje, ni u pozitivnom ni u negativnom smislu.”

Iako su putevi trnoviti i teški, trud i rad uvijek se na kraju isplate, a dobri potezi se cijene. Halilagić ističe da je uz pomoć ministara i ministrica iz Vlade poslao poruku da se u vrlo kratkom periodu dosta toga može uraditi, da se odgovorno i blagovremeno mogu voditi procesi i donositi odluke koje su značajne za građane Tuzlanskog kantona.

“S te strane mogu biti ponosan jer uviđam da je društvo u nekom prelaznom momentu, kada treba da dolaze nove generacije sa širim i drugačijim pogledima i na društvo i na državu i da u tom kontekstu preuzimaju odgovornost za svoju budućnost. U procesu imenovanja, a i kada smo razgovarali, najavili smo da odlike ove Vlade trebaju biti dinamičnost, energičnost i agilnost, pa je između ostalog to bio i razlog da Vlada bude u podmlađenom sastavu, a mislim da je prvi put i da imamo četiri ministrice. Zaista pokušavamo na sve odgovoriti, na sve stići i sa svima razgovarati, što iziskuje mnogo energije, volje i vremena, ali smatram da, ako smo se prihvatili pozicija, a krećem od sebe, onda to trebamo i opravdati. Žrtvom smatram kada nisam u prilici provesti dva-tri dana s porodicom, naročito zbog malih kćerki, koje imaju četiri i pet godina, i veliki je to gubitak, jer u ovom uzrastu one najviše rastu, spoznaju i mijenjaju se i na kraju dana prezentiraju šta su novo naučile. Ali mandat je kratak”, pojašnjava premijer koji je po profesiji diplomirani pravnik.

VEĆ SU REALIZIRALI VEĆINU OBEĆANJA

Inače, Vlada aktivno i blagovremeno reagira pa se sjednice održavaju svaki treći-četvrti dan.

“U galopirajućem radu primorani smo brzo reagirati i koristimo sve mogućnosti koje imamo po Poslovniku o radu. Mislim da imamo više vanrednih nego redovnih sjednica, jer smo u nedostatku vremena i moramo hitno reagirati. Imali smo i telefonske sjednice, a planiramo i tematsku sjednicu zbog poplava u Čeliću. Dinamika je takva kakva jeste i mi joj se moramo prilagoditi. Možemo reći da smo se hrabro i odvažno upustili u konkretna obećanja. Znate da veoma često kod nas politike nešto obećaju i to ne izvrše pa budu predmet opravdanih kritika. Međutim, mi smo ponudili osamnaest obećanja. Sjeli smo i vidjeli šta je realno i šta možemo uraditi i pristao sam da to bude dio ekspozea premijera, što je prethodno usaglašeno s predstavnicima političkih subjekata koji predstavljaju skupštinsku većinu. Zatim smo se bacili na posao i sve realizirane mjere, njih jedanaest, završene su u navedenim i postavljenim rokovima i cijenim da ćemo do kraja mandata realizirati svih osamnaest mjera i potpuno ispuniti naše obećanje. Paralelno s tim, svakodnevno se otvaraju nove problematike, ali toliko je dobre i kreativne energije u radu Vlade da mi sami sebi namećemo dodatne 'mjere' pa shvatimo da objektivno nemamo vremena da otvorimo neka pitanja koja bismo trebali otvoriti jer su dio rada Vlade. No, u svakom slučaju, drago mi je da istaknuta obećanja realiziramo i poštujemo rokove. Najbitniji segment jeste to što su mjere usmjerene prema građanima i određenim grupacijama na području Tuzlanskog kantona i uložit ćemo sve napore za ispunjavanje obećanja.”

Čim je imenovana, trenutna se Vlada susrela s velikim teretom u vezi sa smjenama direktora i članova školskih odbora, a riječ je o ukupno preko sedam stotina osoba. Naime, većina u Skupštini, koju su tada činili SDP, PDA, SBB, Naša stranka i nezavisni zastupnik Smajo Mandžić prošle je godine usvojila izmjene Zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju, uz amandmane o smjeni 121 direktora u školama u Tuzlanskom kantonu.

“To je posljedica politika koje su se kasnije presudama dokazale kao neopravdane i neutemeljene. Zaista se suočavamo s tim da, kada dođete u situaciju da ste treći premijer u četiri godine ili treća politika u četiri godine, to je uzročno-posljedična veza kada jedna politika želi 'instalirati' svoje rukovoditelje i direktore. Tražili smo rješenje. Skupština Tuzlanskog kantona, odnosno većina je podnijela apelaciju Ustavnom sudu i preuzela odgovornost, kada je u pitanju ispravka tih, kako je u presudama Ustavnog suda navedeno 'diskriminacija nad određenim grupama ljudi', nad direktorima i članovima školskih odbora. Radi se na tome da se te diskriminacije isprave i da se ljudi vrate na mjesta s kojih su smijenjeni. Kakve će dalje posljedice biti, vidjet ćemo, ali možda je ovo poruka svima nama da neke stvari ne treba raditi po svaku cijenu i prelamati preko koljena ili, kako je navedeno, po sili zakona smjenjivati ljude. Mi kao Vlada, što sam najavio na početku mandata, nismo se do sada bavili isključivo kadroviranjem kao što su to neke prethodne vlade radile pa se u roku od deset-petnaest dana 'obore' svi izvještaji i smijene se direktori. Mislim da smo sistematičnije radili i dobar dio direktora koji su bili za primjer u prethodnom sazivu Vlade i dalje su direktori. Cijenimo da je to bolji pristup.”

Jedna od posljednjih usvojenih odluka jeste mjera o pedagoškim standardima u obrazovanju, a donijela je oprečne stavove i otvoreno iskazivanje nezadovoljstva. Naime, od naredne školske godine škole u Tuzlanskom kantonu trebale bi imati asistente koji bi bili podrška djeci s poteškoćama u razvoju, a roditelji su zahtijevali da to budu defektolozi, iako su svjesni problema nedostatka dovoljnog broja defektologa. Također, defektolozima je sporna norma, dok, s treće strane, sindikati ističu da se radi o historijskoj promjeni nabolje...

“Sve što smo radili na ovim standardima prilično nas je iscrpilo. Organizirali smo sastanke i s predstavnicima sindikata, i s predstavnicima komisija koje su provodile procedure pripreme i prijedloga za izradu pedagoških standarda i normativa i kada smo mislili da smo zaokružili priču, uz učešće sindikata i činjenicu da je to nešto što se dešava nakon sedamnaest godina i što je bilo potrebno uraditi, pojavila se informacija o nezadovoljstvu grupe roditelja djece s poteškoćama u razvoju, koja je na određen način sav trud stavila ustranu. I u toku sastanaka dobivaju se razne poruke i preslike komentara o tome šta se piše, poručuje i komentariše. Zatim smo organizirali da resorni ministar primi te roditelje i da razgovaraju o problematici te da im približi rješenja koja su dio pedagoških standarda i u tom smislu zaista mi je drago što se pronašlo rješenje. Roditeljima i zainteresiranim je obrazloženo o čemu se radi i usaglašene su određene promjene, koje smo na vanrednoj sjednici korigirali u onom pravcu u kojem je bilo njima od interesa. Sve u svemu, na kraju je ipak sve pozitivno završeno i drago mi je što na terenu od osoba koje su uključene u edukaciju, nastavu i obrazovanje čujem da je to njima značajno. Mnogo je posla i neke naredne vlade će vjerovatno morati donositi i bolnije odluke, ali ovo je u ovom momentu bilo u našim rukama.”

POZITIVNO NATJECANJE U ČINJENJU DOBRIH POTEZA

Odluku Vlade Tuzlanskog kantona da se penzionerima s najnižim penzijama uplati jednokratna pomoć u iznosu od stotinu konvertibilnih maraka neki tumače kao populistički potez i kupovinu glasova iz budžetske kase.

“Ne slažem se da je to populistički potez. Inicijativa zastupnika Muamera Zukića za jednokratnu pomoć penzionerima datira od početka prošle godine, koja nije bila izborna godina. Kao takvu smo je preuzeli da bude mjera iz ekspozea premijera i odlučno odbacujem takve navode. Mjeru smo ekspresno realizirali iskoristivši dolazak direktora Federalnog zavoda penzijskog i invalidskog osiguranja Zijada Krnjića u Tuzlanski kanton i na telefonskoj sjednici donijeli smo potrebne odluke o prenosu sredstava. Istim smo dan i potpisali sporazume, gdje ćemo putem Federalnog zavoda realizirati mjeru na način da će oko 36.000 penzionera s najnižim primanjima biti korisnici jednokratne pomoći od stotinu KM, što je 3,6 miliona KM. Ono što je važno reći jeste da je bilo drugih modela da se ova mjera realizira, ali smo željeli ići putem institucija. Jedna od mogućnosti bio je javni poziv, gdje bismo ovu populaciju izložili prijavama i papirologiji, eventualno stajanjima i čekanjima u redu, što nije primjereno. Bila je i treća opcija i upravo bi ona bila populistička, nešto što bi se moglo tako podvesti, da putem raznih udruženja penzionera ciljamo grupacije kojima ćemo taj novac podijeliti. To nismo htjeli. Htjeli smo to obaviti preko institucije u čijoj su nadležnosti penzije, kako se mi ne bismo upuštali u to kojim penzionerima ćemo podijeliti novac. Imali smo samo kriterij da to budu najniže penzije. Kantonalni nivo nema nikakve veze s penzijama. Prilikom potpisivanja sporazuma o prenosu sredstava imao sam priliku vidjeti da, vođeni primjerom Tuzlanskog kantona, premijeri i članovi vlada u drugim kantonima imaju pritiske da pristupe sličnoj ili istoj realizaciji u njihovom kantonu. To je neko pozitivno natjecanje u činjenju dobrih poteza i koraka”, zaključio je najmlađi premijer u Bosni i Hercegovini.