Radnički bunt u epicentru katolicizma. Udruga zaposlenika laika Vatikana započela je rat protiv svojih šefova zbog onoga što smatra kršenjem svojih radnih prava. Organizacija koja djeluje kao sindikat najmanje države na svijetu, budući da zaposlenici nemaju pravo štrajkovati niti osnivati ​​takve organizacije, nedavno je objavila manifest bez presedana u kojem osuđuje smanjenje prava u vidu outsourcinga i privatizacije.

"Posljednje vijesti govore nam da se Vatikan otvara podugovaranju u raznim sektorima", rečeno je iz organizacije koju čini 600 od gotovo 5000 zaposlenika Vatikana. Platforma, koja je stvorena 1993. godine i koju je Rim priznao kao predstavničko tijelo za radnike, daje kao primjer određene ugovore o čišćenju i portirima, kao i Annonu, jedinom supermarketu u Vatikanu, kojim će do kraja godine upravljati vanjska firma po prvi put u historiji. Upozoravaju i da je upravljanje imovinom također prepušteno agencijama, što će značiti da će stanovi u kojima žive neki zaposlenici imati tržišne cijene što znači ukidanje jedne od velikih beneficija koje su uživali. do sada.

Što se tiče ulaganja, dovode u pitanje činjenicu da ih nadziru sjevernoameričke kompanije. U manifestu također pozivaju na prvu kolektivnu tužbu koju su u proljeće podnijeli radnici Vatikanskih muzeja tražeći poboljšanja poput priznavanja radnog staža, bolovanja i naknade za prekovremeni rad.

Istovremeno kritiziraju smanjenje broja zaposlenih, ograničenja plaćanja prekovremenog rada, kašnjenje najavljene reforme plaća i izostanak mirovinskih mjera. Čak daju naslutiti da se događaju napredovanja koja se “ne provode uvijek prema meritokratskim kriterijima”. Iako prosječna plaća vatikanskog radnika može biti oko 2000 eura mjesečno, profil je toliko raznolik da postoji i do četrnaest kategorija zaposlenih. Najosnovnija plaća je oko 1500 eura, što bi odgovaralo, naprimjer, onoj prodavača u suvenirnici.

Administrator, računovođa ili novinar mogu zaraditi oko 3000 eura, uz trinaest godišnjih uplata, dodatak na radni staž svake dvije godine i naknadu vezanu uz inflaciju. Visoki zvaničnici zarađuju između 2.900 i 3.650 eura, iako neki mogu zaraditi i do 25.000.

U ovom scenariju postoje i oni koji dovode u pitanje pritužbe Udruženja zaposlenika, smatrajući da se, umjesto prava, traže privilegije. Istina je da je jedan od glavnih zadataka koje su kardinali postavili na sastancima prije posljednje konklave bio sveobuhvatno čišćenje u svjetlu korupcijskih skandala i pred očitim bankrotom, a ne zbog nedostatka prihoda, ali zbog lošeg upravljanja. Argentinski papa dao se na posao i, nakon frustriranog pokušaja reforme pokojnog kardinala Georgea Pella, stavio izazov u ruke tima predvođenog isusovcem Juanom Antoniom Guerrerom.

Nakon gotovo tri godine "ministar" privrede koji se zalagao za temeljite promjene, podnio je ostavku na to mjesto iz zdravstvenih razloga. Na čelu Državnog sekretarijata bio je njegov glavni saradnik Maximino Caballero, koji je prefekt po sadržaju i formi. Od 2020. optimizirani su i kontrolirani troškovi, konkursi i ugovori svih vrsta, uz kriterije transparentnosti, zakonitosti i kompetentnosti.

Papina maksima je bila da se stanje mora srediti ali bez otkaza, tako da su uvedene brojne mjere koje do sada nisu postojale a koje u suštini znače ukidanje brojnih privilegija. Treba naglasiti i da uposleni u Vatikanu plaćaju samo 10 posto poreza što je u poređenju sa drugim talijanskim građanima vrlo malo jer oni moraju uplatiti oko 40 posto svoje bruto plaće.