Ako protestirate ili se ogorčeno oglašavate zbog trenutnog genocida koji nad Palestincima provodi Izrael, vi ste potencijalni terorist, neko za koga postoji opasnost da se “raznese” u Sarajevu! Ako suviše često prenosite vijesti o genocidu koji nad Palestincima provodi Izrael u pojasu Gaze, vi ustvari potičete taj potencijalni terorizam! U isto vrijeme, ako se uopće bavite pitanjem zapadne podrške genocidu koji nad Palestincima provodi Izrael, umjesto da se angažirate oko “važnijih” stvari, vi ste ili pristrani antizapadnjak ili salonski humanist!

Tako tvrdi poznati budžetski uhljeb i “trojkin” karabot Haris Pašović, uznemiren “načinom reakcije sarajevske javnosti na zločine u Gazi”. No bošnjačka solidarnost s narodom Palestine tek je jedna od stvari koja muči ovu poznatu “zvezdu granta”.

Pašović je, naime, izuzetno zabrinut i “galopirajućim pritiskom religije na mlade i institucije” te tvrdi da u današnjoj Bosni i Hercegovini nisu ugroženi, recimo, Bošnjaci – koji su potpuno obespravljeni nametanjem vlasti Pašovićevih političkih drugara, a u režiji Pašovićevih stranih sponzora – već da je ugrožena “sekularna država”.

Iako gotovo dvije trećine Bosne i Hercegovine podsjećaju na vrijeme krstaških ratova, gdje po brdima niču križevi i krstovi koji istovremeno krase ne samo sve institucije vlasti već i škole, gdje čak i policijska vozila imaju slike svojih svetaca a općine i svoje slave... Pašoviću je ipak najgroznije sarajevsko prediftarsko skraćivanje časova za učenike koji poste ramazan, pa kao primjer sekularne noćne more uzima Iran i tvrdi da se mora hitno reagirati jer bi se moglo desiti da se jednog jutra probudimo u “teokratskoj državi poput Irana”.

Iako Izrael trenutno provodi genocid pred očima čitavog svijeta, ipak je za Pašovića Iran, a ne Izrael, ultimativno zlo, babaroga, konačni stadij barbarizma protiv kojeg se treba boriti. Valjda je to razlog zašto je Pašović svojevremeno, 2010. godine, po cičoj zimi protestirao ispred iranske ambasade buneći se zbog presuda izrečenim iranskim režiserima, galameći “Ovo je Sarajevo, a ne Teheran!”, dok danas sve one koji protestiraju zbog genocida koji Izrael vrši nad palestinskim narodom etiketira potencijalnim teroristima!

Zanimljive su implikacije Pašovićevog stava da gnjev ovdašnje javnosti zbog izraelskog genocida nad Palestincima traje predugo i da prelazi u “euforiju”. Sjetimo se samo Agresije na Bosnu i Hercegovinu te stalne podrške koju je naša država imala od mnogih stranih ličnosti, naročito iz svijeta kulture i umjetnosti, koje nisu prestajale da pričaju, protestiraju te na svaki način stavljaju naša stradanja u fokus svjetske javnosti. Da li je i to bila radikalizacija mladih ljudi, da li Pašović smatra da su tadašnji bjelosvjetski velikosrpski lobisti imali pravo kada su razne proteste i performanse u Evropi za zaustavljanje Agresije na Bosnu i Hercegovinu nazivali skupovima islamističke radikalizacije, da li mu je i to bila neukusna “euforija”, da li su to Susan Sontag i Bono Vox šireći istinu o stradanju i ubijanju Bosne i Sarajeva “radikalizirali mlade ljude”?

Da li je španski fotoreporter Associated Pressa Enric Martí, koji je napravio fotografiju zločinačkog ubistva dječaka Nermina Divovića od strane srpskog snajperiste, a koja predstavlja jedan od neupečatljivih momenata iz perioda barbarske opsade grada Sarajeva i ubijanja njegovih građana, naročito djece, a što ima zastrašujuću paralelu sa onime što danas Izrael radi u Gazi, time u stvari "euforično" radikalizirao mlade Evropljane?



Uostalom da li bi Pašović svoju instalaciju “Sarajevska crvena linija” iz 2012. godine, a koju je usput rečeno plagirao od američke umjetnice Sheryl Oring, okarakterizirao kao čin radikalizacije sarajevske omladine koja bi se mogla početi “raznositi” po “regionu”? Ili možda kvalifikacija takvih komemorativnih ili protestnih performansa zavisi od toga ko ih i kada sponzorira i ko ih priređuje, pa su one u režiji Harisa Pašovića i ostalih budžetskih nametnika visoka kultura, a one druge, naročito ako dolaze od običnog puka, manifestacije radikalizma – muslimanskog, naravno.



Pašović je ovakvim demoniziranjem protesta i poziva za zaustavljanje genocida u Gazi u stvari pljunuo na komemorativnu i uopće kulturu sjećanja u Bosni i Hercegovini. Svojim gnusnim procionističkim stavovima legitimizirao je one velikosrpske stavove koji svako prisjećanje na genocid u Srebrenici, Prijedoru, Višegradu, Foči ali i Opsadu Sarajeva pokušaju predstaviti kao radikalizaciju mladih ljudi.

Istovremeno je pljunuo i samoga sebe. No čini se da to Pašoviću nije problem, jer je očito došlo novo vrijeme, kada je potrebno "povući crtu i krenuti zaboravljati" kako je prije koju godinu poručivao Pašović, kada se profitabilnije baviti odbranom sekularne države od "iranizacije" umjesto sjećanjem na genocid i zločine koji su za Pašovića postali "teror sjećanja". Para vrti ondje gdje nema ljudskog morala i umjetničkog integriteta.