Hrvatski političar Valter Flego (Kopar, 1972) magistar je ekonomskih nauka, na izborima za Evropski parlament 2019. godine osvojio je mandat u Evropskom parlamentu. Nalazio se na listi Amsterdamske koalicije, koja je osvojila 5,19% glasova. Flego je od toga osvojio 38,03% preferencijalnih glasova. No, njegov politički uspon počinje na lokalnim izborima 2001. godine za Grad Buzet u Istri, kada je izabran za zamjenika gradonačelnika. Na sljedećim lokalnim izborima 2005. godine jednoglasno je od Gradskog vijeća izabran za gradonačelnika Grada Buzeta, a 2009. godine na prvim neposrednim izborima za gradonačelnika dobio je povjerenje preko 84% svojih sugrađana, što je bio najbolji rezultat od svih gradova u Hrvatskoj. Na lokalnim izborima 2013. u utrci za župana pobjeđuje donedavnog stranačkog kolegu Damira Kajina.

Za Stav govori kao europarlamentarac, odgovara na pitanje o tome je li ideja Evropske unije propala, o svom velikom uspjehu „otvaranja puta za najveća infrastrukturna ulaganja od Austro-Ugarske“, ima poruku za bosanskohercegovačke političare, a koja se tiče ulaska Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, komentira nedavne istupe Željane Zovko, objašnjava zašto su pozitivni principi otvorenosti i multikulturalnosti u Istri uvijek bili različiti od ostatka Hrvatske, a vrlo je zainteresiran i za status bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskoj.

STAV: Je li ideja Evropske unije propala, kako neki tvrde, a uslijed rasta desnih politika, sve veće tendencije zatvaranja pojedinih država, što je u suprotnosti s idejom evropske inkluzivnosti i otvorenosti granica? Zastrašujuće su i vijesti i iz Njemačke u kojoj desnica (AFD) ispod stola planira provesti reemigraciju, odnosno ne samo zatvoriti granice za imigrante nego iseliti one koje su primili kao radnu snagu.

FLEGO: Nema ni govora o propadanju ideje Europske unije, samo se susrećemo s izazovima koje nismo mogli predvidjeti i na koje nemamo zajednički odgovor. Počevši od globalne pandemije, preko ruskog napada na Ukrajinu do inflacije i porasta ilegalnih migracija. Kontrole na granicama logičan su odgovor na okolnosti u kojima se Unija nalazi. Problem koji ja tu vidim jest izostanak zajedničke EU migracijske politike, zbog čega su države članice primorane djelovati zasebno i tražiti pojedinačna rješenja. Međutim, velike krize koje su pogodile EU i donijele nove izazove iznjedrile su i nove EU politike. Na korak smo do novog povijesnog europskog migracijskog pakta, koji će odrediti tko, kako i koliko može ostati u EU. Planirani su i novi migracijski centri na vanjskim granicama Unije, proces screeninga tražitelja azila s novim pravilima bit će puno brži, kao i proces vraćanja migranata u matične zemlje.

Što se tiče ekstremno desnih pokreta diljem Unije, njihove su ideje vrlo opasne. Zatvaranje granica i suprotstavljanje temeljnim EU vrijednostima van je pameti, a dodamo li tome i najnoviju ideju reemigracije, jasno nam je s kakvim ekstremistima imamo posla. Takve lude ideje nisu ni moralne, ni održive, ni meni osobno imalo shvatljive. To je kršenje temeljnih ljudskih prava, u potpunosti se kosi s liberalnom otvorenom Unijom i do toga ne smije doći. Zato su izbori za Europski parlament 9. lipnja nikad važniji europski izbori. Odlučujemo kakvu Europu želimo narednih 5 godina i imamo priliku zaustaviti val ekstremizma. Unija bi odavno propala da su europski mislioci prije 70 godina stvarali Uniju na idejama straha, destrukcije, mržnje prema drukčijima.  

STAV: Zapravo je puno bolje pitanje ima li Europa više šta za pružiti novim članicama, osim beskrajne birokratizacije? Naprimjer, Bosni i Hercegovini? Vjerujem da Vam je poznato da u Bosni i Hercegovini sve tri nacionalne politike podržavaju euroatlantski put ove zemlje, dok bismo za srpsku mogli reći da je to tek načelno, ali ne može se govoriti o raširenom euroskepticizmu. Štaviše, neki čak smatraju da bi ulaskom u EU u Bosni i Hercegovini potekli „med i mlijeko“. Postoji li taj potočić koji teku slastice iz EU ili je to utopija?

FLEGO: EU za mene nema alternative. Ima svojih nedostataka, kikseva i krivih poteza, ali nema alternative. Jedine istinske reforme koje je RH provela u posljednjih 20 godina upravo su one koje su nam bile uvjetovane da bismo zatvorili pregovaračka poglavlja i pristupili EU. Odonda svaka reforma ide puževim koracima, ili ne ide nikako. Ne želim ni zamišljati gdje bi Hrvatska danas bila da nije dio europske obitelji. Drago mi je što vi u BiH to prepoznajete i kako i sami ističete, sve tri nacionalne politike podržavaju put BiH u EU. „Med i mlijeko“ danas ne teče nikome, niti će poteći BiH onoga dana kad uđe u EU, međutim, benefita je nebrojeno puno. Promicanje međunacionalnog dijaloga, gospodarski rast, pristup EU fondovima i programima EU-a, već spomenute demokratske reforme koje su preduvjet ulaska u EU te solidarnost unutar Unije, koja osigurava i dodatnu potporu zemljama članicama koje se suočavaju s nekim nacionalnim izazovom, poput potresa u Hrvatskoj. Europska unija nema čarobni štapić kojim će izbrisati vaše nacionalne probleme, ali svakako donosi ogromne benefite.

STAV: Treba li za zemlje poput Bosne i Hercegovine osigurati ulazak „preko reda“, kako neki sugeriraju? Uostalom, kakvo je raspoloženje prema Bosni i Hercegovini u Bruxellesu, što se može čuti po kuloarima, posebno s obzirom na to da srpska politika u BiH u kontinuitetu najavljuje secesiju?

FLEGO: Znamo koliko je složena odluka o prijemu novih članica u EU i da ona ovisi o brojnim faktorima. Provedba reformi, zatim generalno poštivanje EU vrijednosti, pa imamo česte slučajeve gdje je primjerice kršenje medijskih sloboda velika kočnica približavanju Uniji, i dakako stabilnost i sigurnost regije, kao i sama politička volja članica EU. Zbog ovog potonjeg, raspoloženje prema ulasku BiH varira među državama članicama, ali i među EU institucijama. EU kaže da podržava širenje na zemlje Zapadnog Balkana, ali ne odstupa od svojih kriterija u procesu pridruživanja niti ih ublažava. Zbog toga je Hrvatska posljednja članica koja je pristupila Uniji prije više od 10 godina. Nakon pristupanja Hrvatske Uniji uslijedile su godine krize za Europu pa je politika proširenja bila na marginama EU politika. Sad već davne 2015. ondašnji je predsjednik Komisije Juncker naišao na more osuda kad je rekao da „proširenja neće biti do 2025. godine“. Iako realna, njegova izjava donijela je zamor politici proširenja, ali i ostavila prostor ostalim lovcima u mutnom, od Kine do Rusije. Međutim, nakon godina bavljenja vlastitim problemima, od migracija do Brexita, Unija je zapravo shvatila da geopolitički gubi značaj na Zapadnom Balkanu. Ono što je ključno jest da Unija prvi puta daje zamah novoj politici proširenja. Neke bi zemlje kandidatkinje 2025. trebale dobiti i konačne datume pristupanja, što je vrlo velika stvar. Ništa u Uniji ne ide preko reda. Prvo reforme pa onda članstvo. 2024. konačno vidim kao godinu ključnu i za BiH. Kao europarlamentarac, ali prije svega kao istinski prijatelj Bosne i Hercegovine, pozivam vlasti da ulože dodatne napore kako bi otvorili pregovore u ožujku. Vjerujem da bi otvaranje pregovora s Unijom nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. konačno donijelo novo svjetlo BiH, ono europsko. Za razliku od ulaska u NATO, ideju o pridruživanju članstvu EU-a podržavaju sva tri konstitutivna naroda i oba entiteta. A to zapravo potvrđuje moju tezu da se unatoč razlikama svi slažu u jednom – da je jedini ispravan put za Bosnu i Hercegovinu onaj europski.

STAV: Europarlamentarka Željana Zovko nedavno je izazvala ogorčenje među Bošnjacima jer je u Evropskom parlamentu pokušala predstaviti Stari most u Mostaru kao „hrvatsku kulturnu baštinu“. Naravno, ovdje je riječ o bosanskohercegovačkoj kulturnoj baštini i nacionalnom spomeniku kulture iz osmanskog perioda i UNESCO svjetskoj baštini iz BiH koju je 1993. srušio HVO. Evo, zamislite da se pojave Italijani i da kažu da je Arena u Puli italijanska kulturna baština, a ne hrvatska kulturna baština iz rimskog perioda. Do koje se mjere, po Vašem mišljenju, brkaju lončići, do koje se mjere provodi politika suprotstavljanja, do koje se mjere narušava mogućnost dijaloga? Zapravo Vas pitam o onome što prepoznajemo kao politiku HDZ-a?  

FLEGO: Bit ću vrlo jasan – politizacija kulturne baštine narušava zdrav dijalog i izaziva nepotrebne podjele i to je nešto što smo u IDS-u, ali i osobno, oduvijek osuđivali. Mi smo i prije 20 godina promovirali otvoreno, tolerantno i multikulturalno društvo te bili prijatelji sa svim pripadnicima manjina koji su kod nas u Istri pronašli dom. Postoje povijesne i objektivne činjenice, a oduzimanje Starog mosta u Mostaru vašoj kulturnoj baštini nema temelja. Stari most je između ostalog i simbol međuetničkog suživota Bošnjaka i Hrvata i kao takav zaista ne bi smio ni jednom političaru ni političkoj stranci služiti kao objekt prijepora, već kao „most“ suradnje i zdravih odnosa naših ljudi. Pojedini politički akteri očito pokušavaju koristiti kulturnu baštinu, u ovom slučaju Stari most, kako bi jačali svoje političke poruke, no ja na takve političke manipulacije ne gledam ni malo blagonaklono. Suradnja, razumijevanje, uvažavanje i dijalog – to nam je potrebno, a ne podjele.

STAV: Imate li Vi saznanja da je hrvatski premijer Plenković diplomatskom inicijativom „isposlovao“ dolazak HDZ-u BiH naklonjenog visokog predstavnika Christiana Schmidta u BiH?

FLEGO: Nemam saznanja o bilo kakvoj diplomatskoj inicijativi Plenkovića vezanoj uz dolazak visokog predstavnika Christiana Schmidta u Bosnu i Hercegovinu. Međutim, želim vjerovati da hrvatski premijer ulaže sve napore kako bi europske i svjetske čelnike uvjerio u što skorije otvaranje pregovora s BiH. To je jedino ispravno.

STAV: No, lobiranje, u Vašem slučaju za jednu regiju, isplati se. Vi ste nedavno izborili mrežu željeznica za Istru iz EU fondova. Zapravo, Vi ste rekli da „otvarate put za najveća infrastrukturna ulaganja od Austro-Ugarske“. Možete li našim čitateljima približiti proces rada i funkcioniranje zastupnika u EU parlamentu, koji se, naravno, bori za one koji su ga izabrali?

FLEGO: Tako je, u prosincu smo dobili finalnu potvrdu da će se graditi mnogobrojni novi infrastrukturni željeznički projekti EU sredstvima. Hrvatska je dočekala povijesni dogovor kojim smo otvorili put za najveća infrastrukturna ulaganja od Austro-Ugarske, između ostalog i za spajanje Hrvatske na koridor Zapadni Balkan, koji će nas povezivati s cijelom Europom. Taj rad na prometnoj infrastrukturi i 26 milijardi eura iz CEF-a koje sam osigurao za Hrvatsku – za naše prometnice, željeznice i luke – svakako su među najvažnijim mojim postignućima u Bruxellesu. Ali, ja sam ovdje i došao s jasnim ciljem – da realiziram konkretne stvari, da ostavim iza sebe jasne rezultate. I kako ste i sami naveli – isplatilo se! Red, rad, disciplina, i tako 4 i pol godine. 705 je zastupnika u Parlamentu, a čak četvrtina odnosno njih 175 otpada na svega dvije velike članice – Francusku i Njemačku. Nas Hrvata je 12. Možete zamisliti koliko je teško postići da se naš glas čuje. Međutim, iako nam brojevi ne idu u prilog jer „što će jedan zastupnik iz jedne od najmanjih EU članica napraviti“, dokazao sam da se može. Svojim sam prometnim prijedlozima pokrio cijelu Hrvatsku i osigurao nam 26 milijardi eura. A na to se nadovezuje još jedna vrlo bitna stavka – imao sam podršku svih svojih kolegica i kolega. Dakle, zbog strateških interesa Hrvatske, osobne svjetonazore i političke boje stavili smo sa strane, i to ne jednom, nego više puta. Nije nam bilo važno tko je lijevi, tko desni, bilo je važno da zajedno stanemo iza zajedničkog cilja.

STAV: Nažalost, iako su mnogi Bošnjaci pretpostavljali da će se dolaskom Zorana Milanovića odnos prema BiH promijeniti, on se dodatno usložnjava. Štaviše, Milanović je unio jednu dodatnu nijansu crne – grubo vrijeđanje različitosti, poput izjave o parfemu. Nije li morbidno to svođenje Bošnjaka na viceve o Muji i Hasi? Uostalom, šta se dogodilo s ljevicom u Hrvatskoj, je li se posve dezintegrirala?

FLEGO: Omalovažavanje bilo koje etničke, kulturne, odnosno manjinske skupine nama je u IDS-u oduvijek bilo apsolutno neprihvatljivo i to smo uvijek jasno i glasno medijski komunicirali i ograđivali se od takvih izjava. Jedino što se time postiže jeste narušavanje stranačkog i osobnog integriteta te stvaranje novih podjela u društvu. Milanovićeva je uloga trebala biti protuteža vladajućima, ali u nastojanjima da kontrira, često se nespretno izražava i takvu njegovu retoriku ne podržavamo. S druge strane, ne dvojimo da predsjednik podržava integraciju Zapadnog Balkana u EU. Što se tiče oporbe u RH, činjenica je da je već dugo vremena „pogubljena“ i bez vidljivog vodstva.

STAV: Istra kao da je oduvijek bila svjetionik demokratije, posebno mislim na onaj period kada je demokratija u Hrvatskoj bila najugroženija. IDS je bio stranka koja se bez dlake na jeziku suprotstavljala isključivim desnim narativima koja je Hrvatsku željela očistiti od različitosti. Koje to vrijednosti baštinite?

FLEGO: Istra je oduvijek bila drukčija od drugih – multikulturalna, otvorena, tolerantna regija koja njeguje suživot svih svojih žitelja i na različitosti gleda kao na veliko bogatstvo, a na tim je temeljima nastao i IDS. Još od svojih gradonačelničkih dana njegovao sam suradnju i prijateljstvo s Bošnjacima i stavljao naglasak na suživot domicilnog stanovništva i nacionalnih manjina, jednako kao i na funkciji župana Istarske županije, a danas kao europarlamentarac. Koristim svaku priliku da ukažem na nužnost širenja Unije na zemlje iz regije. Zemlje Zapadnog Balkana geografski i kulturno pripadaju EU! Proširenje je u interesu svih nas, jer nema jačanja Unije bez proširenja na Zapadni Balkan, jednako kao što nema stabilnog i prosperitetnog Zapadnog Balkana bez njegovog cjelovitog uključivanja u EU. Kao gradonačelnik, župan i europarlamentarac uvijek sam odbacivao svaku politiku koja dijeli, osuđuje i isključuje, i ništa mi drugo nije prihvatljivo. Moj se prethodnik u Europskom parlamentu Ivan Jakovčić također vrlo snažno zalagao za ove ciljeve, a moram spomenuti i Jakovčićevu rezoluciju o Srebrenici, koja je 2015. usvojena u Parlamentu na njegovu inicijativu te koja jasno osuđuje najstrašniji zločin počinjen na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata. 5 godina kasnije na plenarnoj sam sjednici izrazio veliko nezadovoljstvo što nije bilo političke volje za ponovnim donošenjem rezolucije o Srebrenici, i to smatram velikim civilizacijskim porazom ovog saziva Parlamenta. Iduće godine obilježavamo 30 godina od srebreničkog genocida, i budem li i dalje ja u Bruxellesu ili pak netko novi, 30. obljetnica mora biti obilježena novom rezolucijom. To je naša moralna obveza! To je zaista najmanje što dugujemo žrtvama i njihovim obiteljima.

STAV: Izgleda da su se smirile tenzije oko korištenja manjinskih prava u Hrvatskoj, više se ne proizvodi beskrajna buka o pravu na dvojezičnost, više se ne preispituje koliko se daje manjinama i izgleda da je Hrvatska zaista posebna u okvirima EU kada govorimo o pozitivnom odnosu prema manjinskim zajednicama. Ipak, ne čini li Vam se da je druga po veličini manjinska zajednica u Hrvatskoj potcijenjena, da ne uživa onu količinu prava koju zaslužuje?

FLEGO: Smatram da je na zakonodavnoj razini zaista značajan pomak u pogledu prava nacionalnih manjina, konkretno bošnjačke, i tu visoko držimo ljestvicu i primjer smo dobre prakse. No u provedbi te zakonodavne razine u društvu potreban je daljnji napredak. Bošnjaci od 2015. nemaju svog saborskog zastupnika, a to je možda i najvažnije. Kao što se ni jedan europarlamentarac koji nije iz Istre neće boriti za Istru glasno kao ja, tako se ni jedan saborski zastupnik neće boriti za Bošnjake, ako nije i sam Bošnjak. Za dodatne iskorake bošnjačke manjinske zajednice potreban je predstavnik u Hrvatskom saboru, i ja se zaista nadam da ćemo to na predstojećim izborima i ostvariti. I, kako je naveo Armin Hodžić, predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća RH, ponovno biti u mogućnosti davati svoj maksimalan doprinos hrvatskome društvu.

STAV: Nisu li ti odnosi, mislim sada na Bošnjake u Hrvatskoj i Hrvate kao većinski narod, iznimno bitni s obzirom i na nužnost suživota Hrvata i Bošnjaka u Federaciji BiH? Zapravo, ne govorimo li o mostovima koji se uporno ruše, a toliko je očigledno da bi mogli donijeti beskrajne nizeve dijaloških formi, jednu opću relaksaciju. Na koncu, Hrvatska najdužu granicu dijeli prema BiH i logično je da gradi mostove, zar ne?

FLEGO: Itekako su bitni naši međusobni odnosi. Susjedi smo, dva smo povezana naroda i prijateljstvo i suradnja u našim odnosima ne smiju nikada dolaziti u pitanje. Povezuje nas i snažna kulturna i etnička sličnost, kao i povijesne i regionalne veze. Iako su međuetnički odnosi uvijek složeni, dijalog, razumijevanje i poštivanje različitosti ključni su u promicanju našeg odnosa. Sretan sam što je Istra oduvijek njegovala ispravan odnos sa svim manjinama i to je model suradnje koji bih volio vidjeti i u ostatku zemlje, gdje je situacija nažalost daleko od idealne. Pojedinci na političkoj sceni pokušavaju i nakon 30 godina od završetka rata ugroziti napredak u odnosima manjina i domicilnog naroda, a takve tenzije gotovo u pravilu dolaze s ultradesnog spektra. No, uvijek smo se suprotstavljali takvima, pa bude li potrebe, opet ćemo. Kako gradimo Istru, tako i Hrvatsku – ujedinjeni protiv predrasuda kojima nije mjesto ni u jednom europskom modernom društvu.

STAV: Kakvi su Vaši pogledi na posve novu demografsku sliku Hrvatske? Mislim na ulazak 200 hiljada stranih radnika iz Azije. Čitamo o izljevima rasizma. Čemu ti strahovi? Zar neko zaista misli da će neki Nepalac nekoga ugroziti?

FLEGO: Uvijek će postojati skupina ljudi koja verbalno napada pripadnike bilo kakvih manjinskih zajednica i koja se takvim neutemeljenim napadima hrani. Graditi strah uvijek je najlakše na manjinama. Napadali su zelene, napadali su feministice, pripadnike seksualnih i vjerskih manjina, a eto, danas su im prvi na udaru strani radnici. Takve treba ignorirati i ne pridavati im apsolutno nikakvu pažnju. To je njihova sramota i oni nisu nikakav odraz našeg društva, već odraz umova zadrtih pojedinaca. Nama radna snaga treba, a dolazak stranih radnika je na obostranu korist. Dat ću vam za primjer sektor kojim se bavim u Bruxellesu u mom Odboru za promet – Europi nedostaje 400 000 profesionalnih vozača. Ljude treba integrirati, osigurati im učenje jezika i kulture, ne ih osuđivati i zatvarati im vrata. Oni pokrivaju radna mjesta za koja kod lokalne radne snage nema interesa i tako potiču ekonomski rast, ali i diversifikaciju društva, koja je itekako dobrodošla u razvijenim sredinama. Zato još jednom ponavljam da sam ponosan na moju Istru i moj IDS. Jednoumlje pojedinaca ćemo uvijek najoštrije osuditi. Mi njegujemo multikulturalnu sredinu, i upravo je takva sredina ona u kojoj s ponosom odgajamo svoju djecu.