Naja Lyberth imala je 13 godina kada je izvedena iz učionice kako bi je pregledao liječnik u njezinoj školi u Maniitsoqu na Grenlandu. Liječnik je sutradan poslao nju i još nekoliko žena u bolnicu. "Nisam znala što se događa", kaže ona. Strah koji je osjećala natjerao ju je da prikrije mnoge detalje, ali se sjeća liječnikovog bijelog mantila i "velikih ginekoloških instrumenata" koje je uveo u njeno tinejdžersko tijelo kako bi ugradio spiralu, dobro poznati intrauterini uložak koji se koristi kao kontracepcijska metoda.
Sljedeće što je osjetila bila je ogromna bol, nešto što opisuje kao "napad" na svoju maternicu. “Bilo je to u najintimnijem dijelu mog tijela, u najsvetijem organu”, objašnjava medicinsku intervenciju. “Osjećala sam se kao životinja koja doživljava tako nešto, jer nisam bila čovjek, jer sam bila samo djevojka.”
Naja je jedna od 67 žena s Grenlanda koje su podnijele žalbu danskoj vladi zbog programa kontrole rađanja koji je pokrenula 1960-ih u toj bivšoj sjevernoatlantskoj koloniji. Ona traži odštetu od 300.000 danskih kruna (oko 40.000 eura). Ne žele čekati da se završi istraga koju je izvršna vlast pokrenula u saradnji s grenlandskim vlastima kako bi se razjasnilo što se dogodilo, budući da se rezultati očekuju tek 2025. godine.
Unatoč težini svog iskustva, Naja smatra da je sretnica u odnosu na druge žene i posljedice koje su ostale. Ona boluje od autoimune bolesti za koju su trebale godine da se otkrije i koju pripisuje onome što joj se dogodilo kao tinejdžerici. Objašnjava da se prvi put javila kad je ušla u menopauzu. “U tom trenutku moje se tijelo počelo čudno ponašati, nisam mogla razumjeti šta se događa u meni.” Navodi da je krvarila baš kao kad su joj stavili kontracepciju i da je trpjela isti osjećaj boli kao i tada: "Kao da sam imala noževe u sebi."
Upravo su ga je ti osjećaji natjerali da se sve jasnije sjeća onoga što se dogodilo. Uvjerena je da je njoj i mnogim drugim adolescenticama davana kontracepcija cik-cak oblika, za razliku od sada sve češćeg T-oblika, koji nije bio primjeren njihovoj dobi ili ženama koje još nisu rađale. Ni ona ne može sa sigurnošću znati tačno jer je njezina medicinska dokumentacija nestala, kao i mnogih drugih, iako se nada da će se pojaviti tokom otvorene istrage. Unatoč svemu, uspjela je uspješno zatrudnjeti, ali ističe da “mnogim ženama to nije pošlo za rukom” te dodaje: “Imamo puno fizičkih oštećenja i komplikacija.”
Naime, ne mogavši zatrudnjeti, jedna od pacijentica dr. Hansa Jørgena Fengera došla je u njegovu ordinaciju u Nuuku, glavnom gradu Grenlanda. Tada je otkriveno da je žena imala ugrađenu spiralu, a da ona to nije ni znala. “Počeo sam s pregledom i prvo što sam na svoje iznenađenje vidio bilo je da joj s maternice visi konac. Povukao sam ga i pokazalo se da je spirala. Pitao sam je jesu li nešto ugradili, a ona o tome ništa nije znala”, objašnjava doktor za javnu radioteleviziju DR.
Ukupno je tokom kampanje danske vlade ugrađeno oko 4500 kontracepcijskih sredstava, navodi se u istraživanju ovog danskog medija, dok je na Grenlandu tada bilo oko 9000 žena u generativnoj dobi. Nema službenih brojeva i pokušava se pronaći medicinska dokumentacija iz tog vremena, ali grenlandska vlada procjenjuje da je krajem 1969. godine 35% žena u reproduktivnoj dobi već imalo umetnutu spiralu.
Pitanje je kako se prije šest desetljeća mogla osmisliti i opravdati tako brutalna kampanja. “To je akcija koja je viđena i u drugim kontekstima, u kojoj druge vlasti provode sterilizaciju domorodačkih žena ili kontracepcijske tretmane na temelju brojnih razloga, a kolonijalni aspekt uloge danske vlade u ovom pitanju mora se uzeti u obzir.” , objašnjava Siff Lund Kjærgaard, profesor na Odsjeku za političke nauke i javnu upravu na Univerzitetu Južne Danske.
Grenland je 1953. godine od kolonije postao još jedna pokrajina Danske, a vlasti su planirale cijeli proces modernizacije s velikim ulaganjima u stanovanje, obrazovanje i zdravstvo usred strategije kulturne asimilacije. Slijedećih je godina natalitet na ovom ogromnom otoku skočio do te mjere da je u 15 godina rođenje poraslo za 80%.
U tom se kontekstu pojavila strategija kontrole rađanja. “Cilj danske vlade bio je podržati grenlandski razvoj ograničavanjem broja djece koju društvo u cjelini mora podupirati, što bi posljedično ublažilo finansijski teret za dansku državu,” napominje Kjærgaard. Bez obzira na cilj, ugradnja IUD-a ovim ženama "izvedena je bez njihovog pristanka i, prema trenutnoj perspektivi, predstavlja kršenje njihovih prava", dodaje.“Prisilna kontracepcija kršenje je prava domorodačkih žena i smatra se rodnim nasiljem.”
Kjærgaard vjeruje da danska vlada "neće učiniti ništa" dok istraga koju je pokrenula ne završi. Nakon što rezultati budu objavljeni, moglo bi se nadati da će oni "dovesti do isprike i moguće naknade" uzimajući u obzir druge presedane, ističe stručnjak.
No, Naja Lyberth smatra da nemaju toliko vremena. “Najstarije žene koje su bile dio kampanje stare su oko 80 godina”, osuđuje ona. "Ne možemo više čekati. Imam 61 godinu i borit ću se za naše pravo da budemo priznati sve dok budem imala sredstava. Ali ne znam koliko ću dugo imati snage. Dakle, moramo djelovati sada,” kaže ona, spremna iznijeti slučaj evropskom pravosuđu ako bude potrebno.
Također objašnjava zašto nije djelovala ranije: "Kad osjećate sram, nemate snage, ne možete upotrijebiti svoj unutarnji borbeni odgovor." Isti je to osjećaj koji je, kaže, imao kada se vidjela u ordinaciji gdje je kao tinejdžerica imala intervenciju. “Osjećala sam se krivom jer se nisam mogla oduprijeti liječniku niti sam mogla pobjeći. Kada se sramite, ne možete nikome reći i bojite se da će vas drugi osuditi”, objašnjava ona.
No, sada je njihov cilj jasan: “Naš zahtjev za kompenzacijom je da nas se prizna kao ravnopravne građane i za ono što smo prošli.” Ona uvjerava da je ono što su ona i ostale žene pretrpjele "bilo iskustvo mučenja". Tvrdi da ima “ljudsko pravo da ima djecu i porodicu, da ne bude mučena, da ne bude diskriminirana.” I pita se "zašto isto nisu učinili s Dankinjama i djevojkama u Danskoj", jer Danci su uvijek "imali priliku birati između različitih vrsta sprječavanja trudnoće i mogli su dati svoj pristanak", zaključuje ona.