Ako se gleda zapadna štampa, a naročito ako joj se (još) vjeruje, na radnom sastanku predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina i predsjednika Türkiye Recepa Tayyipa Erdoğana u Sočiju 4. septembra nije se razgovaralo ni o čemu osim o Crnomorskoj inicijativi za žito. To je utisak koji se nameće bez obzira na izjave dvaju lidera koje vrve od brojki i statističkih podataka o bilateralnim odnosima.

Da, naravno, inicijativa iz koje se Ruska Federacija povukla prije dva mjeseca svakako je važna, ali je također jedan od najspinovanijih narativa u zapadnoj štampi. Podsjećanja radi, Crnomorska inicijativa za žito sastoji se od tri sporazuma koji su zahvaljujući turskoj diplomatiji sklopljeni u Istanbulu 22. jula 2022. godine Naime, sporazum Türkiye – UN – Ukrajina, zatim sporazum Türkiye – UN – Rusija i posebno sporazum UN – Rusija čine paket pod tim nazivom. Prvospomenuta dva trilateralna ugovora jesu, ustvari, identična i odnose se na omogućavanje sigurne plovidbe za izvoz žitarica, namirnica i đubriva. Sporazum UN – Rusija potpisan je u cilju olakšavanja nesmetanog izvoza ruske hrane, đubriva i njenih sirovina.

António Guterres, u stanju ekstaze, tada je govorio: “Danas postoji svjetionik na Crnom moru. Svjetionik nade, svjetionik mogućnosti, svjetionik olakšanja, u svijetu kojem je to potrebno više nego ikad. To će donijeti olakšanje zemljama u razvoju na ivici bankrota i najugroženijim ljudima na ivici gladi.”

Ideja da će pet posto žita, koliki je ukrajinski dio svjetske proizvodnje, “spasiti svijet od gladi” bila je glupa od početka, ali je raskrinkana već nakon tri mjeseca, oktobra prošle godine, kada su objavljeni podaci da je stvarno gladnima isporučeno svega 2-3 posto, dok je EUropa prigrabila čitavih 47 posto žitarica, čiji je promet osiguran Inicijativom (oko 70 posto završilo je u zemljama koje se ne mogu nazvati siromašnima).

De jure izvoz hrane iz Ruske Federacije ne spada pod sankcije Zapada, međutim, de facto prepreke su brojne. Prva i potencijalno najlakše premostiva jeste integracija podružnice Ruske poljoprivredne banke (Rosselkhozbank) u SWIFT bankarski platni sistem. EU to odbija i ignorira više od godinu dana. Druge prepreke svode se na strah osiguravajućih i brodarskih kompanija te luka da će ih pokositi mač (sekundarnih) sankcija ako imaju (bilo kakvu) saradnju s Ruskom Federacijom (zapadne vlade dale su “verbalne” garancije, ma šta to značilo, da to neće biti slučaj ako je riječ o izvozu hrane i/ili gnojiva).

KO TO TAMO KOČI

Dan prije Erdoğanove posjete Sočiju Anadolu Agencija objavila je da su UN pripremile novi paket prijedloga koji bi pružio povoljno okruženje za oživljavanje inicijative za žito, uključujući integraciju podružnice Ruske poljoprivredne banke (Rosselkhozbank) u SWIFT bankarski platni sistem i oslobađanje zamrznutih sredstava ruskih kompanija za proizvodnju gnojiva u Evropi. Taj je paket vjerovatni razlog Erdoğanovog optimizma u pogledu oživljavanja Crnomorske inicijative za žito. Međutim, ostaje pitanje koje poluge UN ima da prisili Zapad da se pridržava ugovora koji je potpisan između UN-a i Ruske Federacije.

Rekao bih nikakve ili vrlo kratke. Činjenica da je inicijativa, koja je prvobitno imala rok trajanja od 120 dana, produžavana – 17. novembra 2022. za 120 dana, zatim u martu 2023. za još 60 dana i posljednji put u maju 2023. za još 60 dana – najvećim dijelom može zahvaliti Erdoğanu i turskoj diplomatiji (koja je mnogo puta postavljala pitanje zapadnim kolegama o poštovanja ugovora, odnosno onoga što se spinuje kao “ruski zahtjevi”).

Suštinu problema izrekao je ruski ministar inostranih poslova Sergej Lavrov na sastanku sa svojim turskim kolegom Hakanom Fidanom, sedmicu ranije u Moskvi, kada je sastanak u Sočiju pripreman: “Bili smo jasni s generalnim sekretarom UN-a i našim turskim prijateljima da ova poruka i dalje ne daje garancije, samo obećava da ćemo pokušati da se stvari odvijaju brže. Sve se svodi na to da Zapad koči rješavanje pitanja koja koče snažnije napore za izvoz ruskog žita i đubriva. Sami zvaničnici UN-a ne mogu učiniti mnogo. Moraju tražiti od Zapada da se ponaša razborito i konstruktivno, što on nije voljan učiniti. Do sada se sve svodilo na obećanja. Mogu samo da ponovim da kada postoje garancije s konkretnim rezultatom koji se može realizovati sutra, onda će se implementacija paketa u potpunosti nastaviti i sutradan.” Manje-više je isto ponovio predsjednik Ruske Federacije.

Paralelno s pregovorima o Crnomorskoj inicijativi za žito, koji će se svakako nastaviti, Rusija je predložila izvoz jednog miliona tona žita u najpogođenije zemlje Afrike, koje bi prethodno bilo samljeveno u brašno u Türkiye i uz finansijsku pomoć Katara transportovano u Afriku. Türkiye je izrazila spremnost za takvu akciju, a oba lidera naglasila su da to nije alternativa Crnomorskoj inicijativi, kao što to nije ni plan da Rusija u pojedinim zemljama Afrike, kao što su Džibuti, Somalija i Sudan distribuira besplatno žito.

TRGOVINSKI PROMET OD 69 MILIJARDI DOLARA

Iako je Crnomorska inicijativa za žito bila u centru pažnje medija, sastanak u Sočiju  bio je mnogo više od samog razgovora o njoj. O tome najbolje svjedoči sastav turske delegacije, u kojoj je osim ministra inostranih poslova Hakana Fidana bilo još šest ministara: Mehmet Şimşek, ministar trezora i finansija, Ömer Bolat, ministar trgovine, Alparslan Bayraktar, ministar energetike, Fatih Kacır, ministar industrije i tehnologije, İbrahim Yumaklı, ministar poljoprivrede i šumarstva, Yaşar Güler, ministar odbrane, i Hafize Gaye Erkan, predsjednica Centralne banke. Nije teško “pogoditi” da je sastanak s učešćem takve ekipe prvenstveno ekonomske prirode. Osim ministara, ondje su bili i čelnik Nacionalne obavještajna agencije (MİT) İbrahim Kalın i glavni savjetnik za vanjsku politiku predsjednika Erdoğana Akif Çağatay Kılıç.

Govoreći na zajedničkoj konferenciji za štampu poslije sastanaka, predsjednik Erdoğan naglasio je (i) ekonomsku prirodu sastanka: “Danas smo održali i tête-à-tête sastanak i sastanak između delegacija. Procijenili smo korake koji se mogu preduzeti za dalje jačanje naše višestruke saradnje, posebno u oblastima trgovine, energetike, poljoprivrede i turizma.

Prošle godine trgovinski promet između naših zemalja dostigao je 69 milijardi dolara. Želim da napomenem da samouvjereno idemo naprijed na putu dostizanja cilja od 100 milijardi dolara robne razmjene između naših zemalja.

Prošle godine našu zemlju posjetilo je 5,2 miliona ruskih turista, a ove godine, u prvih sedam mjeseci, našu zemlju posjetilo je 3,5 miliona ruskih turista. Vjerujem da će se taj broj povećati u posljednjih pet mjeseci ove godine.”

S druge strane, predsjednik Ruske Federacije istakao je planove u energetskom sektoru naglasivši da je prošle godine Rusija isporučila Turskoj 21,5 milijardi kubnih metara gasa gasovodima Turski tok i Plavi tok, a u januaru i augustu ove godine više od 10 milijardi kubnih metara gasa, te je ponovio ideju o regionalnom plinskom čvorištu u Türkiye. “Gazprom je predao Botaşu nacrt mape puta za realizaciju ovog projekta. Na dnevnom redu je formiranje zajedničke radne grupe, koordinacija pravnog okvira za rad čvorišta, sheme trgovine i prenosa kupljenog gasa”, rekao je Putin, naglasivši da je sve veći obim razmjene u lokalnim valutama.

Ocjenjujući prirodu tursko-ruskih odnosa, Erdoğan je rekao: “Naše bilateralne odnose razvijamo na principima dobrosusjedstva, prijateljstva i iskrenosti, tako da budu u interesu kako naših zemalja, tako i našeg regiona. Mi smo posmatrali i posmatramo, vidimo prednosti tursko-ruskih odnosa izgrađenih na ovoj osnovi na širokom prostoru. Naši bliski kontakti s Rusijom nastavit će doprinositi rješavanju regionalnih i globalnih problema.”

“Želio bih napomenuti da pozdravljamo nezavisnu vanjsku politiku Türkiye, koja je usmjerena ka njenim vlastitim nacionalnim interesima. Svjesni smo činjenice da Zapad pokušava baciti sumnju na ovo držanje. Za njih je takva turska pozicija glavni iritant”, rekao je Sergej Lavrov sedmicu ranije na sastanku s Hakanom Fidanom.

Činjenica je da “stara Türkiye” ne bi bila u toj poziciji, ali je također činjenica da u tom slučaju danas ne bi bilo nikakve spone između Zapada i Ruske Federacije i nikoga da se zalaže za oživljavanje Crnomorske inicijative za žito, do koje je Zapadu deklarativno tako jako stalo.