Stranke Trojke su u nedjelju objavile zajedničko saopćenje za javnost koje im je evidentno napisao šef NiP-a Elmedin Konaković, u kojem se tvrdi da je najavljeni dolazak srbijanske policije u BiH posljedica Sporazuma o policijskoj saradnji iz septembra 2010. godine.

Jako je teško objasniti šta je sve laž u saopćenju i u istupima Elmedina Konakovića, ali ne zato što su te laži teško dokazive već zato što ih je jako mnogo, komentira Vox. 

Za početak, Bakir Izetbegović nije bio član Predsjedništva BiH 7. septembra 2010. godine, kada je taj Sporazum prihvaćen. To, naravno, nije spriječilo Konakovića da i u ovoj situaciji, kao i u svakoj drugoj iz njegove perspektive, vidi Izetbegovića.

– Kadrovi SDA, DF i Stranke za BiH su ovakav sporazum zaključili iz neznanja praveći time dugoročni problem državi Bosni i Hercegovini. O nekim drugim scenarijima, u kojima se ne radi o grešci već o namjeri razvlašćivanja države, ne želimo ni razmišljati – navodi se u saopćenju.

Dakle, za Sporazum koji je usvajan 2010. i 2011. godine kriva je i Demokratska fronta, koja je osnovana 2013. godine.

Ali zato nije kriv SDP, čiji je tadašnji član Predsjedništva podržao sporazum i čiji su državni parlamentarci glasali za njegovu ratifikaciju. Nije kriv ni Denis Bećirović, koji je kao predsjedavajući Predstavničkog doma potpisao Odluku o ratificiranju Sporazuma.

Javnost očekuje od Denisa Bećirovića, Saše Magazinovića i ostalih SDP-ovih kadrova koji su glasali za ovaj Sporazum da se oglase o optužbama svoje stranke za „izdaju“.

 

 

Što se samog sadržaja Sporazuma tiče, Trojka svjesno ignoriše činjenicu da je njime kao nadležni organ propisana Granična policija BiH, dok su centralne kontakt tačke Ministarstvo sigurnosti BiH i Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH. Dakle, ključnu ulogu imaju državne institucije, a ne entitetske.

Posebno je „zanimljiva“ Konakovićeva teza o Sporazumu kao osnovu za mogućnost srbijanskim istražiteljima da slobodno „vršljaju“ po BiH. Da bi, primjera radi, srbijanski prikriveni istražitelj „vršljao“ po BiH, mora ispuniti niz kriterija i, što je najvažnije, dobiti saglasnost Ministarstva sigurnosti BiH i DKPT-a.

Ovom kakofonijom koju Trojka nastoji proizvesti pokušava se sakriti nepobitna činjenica, a to je da potpisi kadrova te koalicije stoje iza svake odluke kojom se doslovno provode zaključci Svesrpskog sabora, poput dolaska helikoptera MUP-a Republike Srbije u Trebinje ili paradiranja srbijanskih vojnika po BiH.