Sve su češće inicijative za okupljanje Bošnjaka oko zajedničkih principa djelovanja, za podvlačenje crte pod zajedničke interese svih Bošnjaka u domovini, domovinskim zemljama i dijaspori. Sve su glasniji zagovornici konsolidacije ciljeva zajedničkog djelovanja temeljnih bošnjačkih institucija: akademskih, kulturnih, vjerskih, privrednih i stranačkih. Sve su one jednako važne za kvalitetno bošnjačko političko djelovanje.
Navedena konsolidacija imala bi dvostruku korist. Prvo, među samim Bošnjacima bili bi, na vrlo jasnim osnovama, postavljeni ciljevi rada i djelovanja Bošnjaka na društveno-političkom polju, tako da bi bošnjačku kulturnu, akademsku, vjersku i stranačku politiku vezala zajednička nit, a koja bi jačala svaku instituciju zasebno, ali i sve njih zajedno. Drugo, vlastitom konsolidacijom redova Bošnjaci bi pomogli svim ostalim patriotima u smjeru odbrane temeljnih vrijednosti naše jedine domovine, Bosne i Hercegovine.
Da bi to postigli, Bošnjaci trebaju koordinaciono tijelo koje bi ih konsolidiralo, poredalo, posafalo, i to na svim nivoima – od općinskog do državnog, u zemlji i van zemlje! Institucije imamo, rukovodioce imamo, ali se posafali nismo. Do koga je? Do Bošnjaka općenito – ma jok!
Da bi Bošnjaci zbili svoje safove, moraju preuzeti odgovornost i krenuti naprijed. Pritom vrlo jasno moramo ukazati na najodgovornije među nama na tom putu, na one koji se nalaze na pozicijama koje ih obavezuju više nego li druge Bošnjake. Oni su najodgovorniji za sve dobro i za sve loše kroz šta su prolazili, kroz šta prolaze i kroz šta će prolaziti Bošnjaci.
Nema opće i kolektivne odgovornosti iza koje se često vole sakriti predstavnici najvažnijih bošnjačkih institucija na svim nivoima, od općine do države, od džemata do Rijaseta. Jasno je da svi Bošnjaci niti mogu, niti umiju, niti smiju, niti razumiju, niti moraju jednako učestvovati u tim procesima. Dovoljno je da svi najbolje i najpoštenije rade one poslove koji su im uža specijalnost, te da ne šire fitnu. Na drugoj strani, odgovornost moraju preuzeti oni koji se nalaze na čelu ključnih bošnjačkih institucija: Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” (na svim nivoima), Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (na svim nivoima), akademskih institucija, obrazovnih ustanova, instituta, fondacija, bošnjačkih političkih stranaka i privrednika, koji dio svoga profita jednostavno moraju odvajati za očuvanje bošnjačke nacije, a tako i države Bosne i Hercegovine.
Znači, Bošnjaci se moraju okupiti, napraviti to koordinaciono tijelo, međusobno dijalogizirati i zauzeti politički gard. Ko se u ovaj koncept ne uklapa i ne treba govoriti u ime Bošnjaka. Kome zbijanje safova naumpada samo onda kad se kroje kandidatske liste i hvataju pozicije, taj nije dostojan da priča o safovima.
Znam, nisu do kraja ni pročitali tekst, a odmah će se javit dušebrižnici pa kazati da je ovo paralelizam, da nam ne trebaju nikakva bošnjačka institucionalna okrupnjavanja i koordinacije, da mi Bošnjaci, kao i svi u zemlji imamo državne institucije, te da one moraju ponijeti sve terete tog posla, što će reći i odgovornosti za bošnjačku naciju, a tako i državu Bosnu i Hercegovinu. Bilo bi mi drago da je tako, ali zar staviti u ruke sudbinu Bošnjaka političarima koji sanjaju “srpski svet” ili kroatiziraju Bosnu i Hercegovinu?! Uozbiljimo se! A i Bosanci neka se ne brinu, nije ovo zagovaranje bošnjačke državice, ovo je pretpostavka jačanja države Bosne i Hercegovine sa svima koji je doživljavaju kao svoju jedninu domovinu, a da bi to imali bošnjački institucionalni stubovi moraju biti jaki, baš kao devedesetih, da odbrane državu od svih napada, u svakom trenutku.
Da je Bosna i Hercegovina kojim slučajem jednonacionalna država, a ne država u kojoj dvije od tri nacionalne politike razgrađuju Bosnu i Hercegovinu, ne bi bilo potrebe za bilo kakvim separatnim jačanjem i osnaženjem bošnjačke nacije. U državi u kojoj bi sve politike radile na jačanju same države politički život odvijao bi se kroz političke partije, zaštita kulturnog identiteta bi bila zagarantirana kroz institucije kulture, a o vjerskom identitetu brinule bi vjerske zajednice, što bi bili sasvim dovoljni mehanizmi ostvarenja političkog, kulturnog i vjerskog života u zemlji, kao i očuvanja same zemlje.
Međutim, kako do toga doći kad o kulturnom, političkom i vjerskom identitetu bosanskih Srba i Hrvata brinu / skrbe kulturne institucije izvan Bosne i Hercegovine, kad ih kroz vjerske institucije usmjeravaju da gledaju ka Srbiji i Hrvatskoj, a ne prema svojoj Bosni, kad im diktiraju kako se politički odnositi prema Bosni, kad im u Srbiji i Hrvatskoj pišu nastavne planove i programe!? (Čast izuzecima koji ovaj hegemonizam odbacuju!) Kako objasniti da našoj domovini Bosni i Hercegovini preko dva nacionalna elementa prijete urušavanjem same države, a posljedično i progonom Bošnjaka s političke i društvene scene.
Baš zbog toga nužna je što konkretnija i operativnija saradnja predstavnika navedenih bošnjačkih institucija, i to na svim nivoima – od općinskog do državnog. Nužno je to i zbog očuvanja svih različitosti u Bosni i Hercegovini i očuvanja same Bosne i Hercegovine. Jer, Bošnjaci se nikad nisu okupljali da bi komšijama o glavi radili, dok se komšije time ne mogu pohvaliti. Zato, neka lažni dušebrižnici ne brinu kad se Bošnjaci okupljaju. To može biti samo isključivo dobro za sve!!!
U narednoj kolumni donijet ćemo komparativni prikaz okupljanja Bošnjaka prije skoro 100 godina (1928) i većine današnjih izazova koji stoje pred Bošnjacima, skoro na svim poljima (od negiranja bošnjaštva, nerazumijevanja bosanstva, poturanja građanstva itd.). Posebno ćemo ukazati na sve poteškoće koje su pratile i prate Bošnjake po pitanju ravnanja i konsolidacije redova, jer ako safove ne zbijemo, zbit će nas susjedni hegemonizam koji ne spava, a to i takvo zbijanje uvijek nas je koštalo genocida, protjerivanja i silovanja! Zapitajmo se, kuda to gonimo?!
(nastavit će se)
