Nakon što je pogođena pandemijom, zagušenjima u lancu snabdijevanja i skokovima cijena, globalna ekonomija bit će poslana na još jedan nepredvidiv kurs oružanim sukobom na evropskoj granici.
Čak i prije nego što je Kremlj u ponedjeljak dogovorio da ruske trupe mogu ući u separatističke teritorije Ukrajine, napetost je uzela danak. Tržište je reagiralo padom dionica i rastom cijene plina. Moskovska berza u utorak je doživjela dramatičan pad, najveći od 2014. godine. Danas je nakon vijesti o početku ruske invazije Moskovska berza doživjela historijski pad, nakon kojeg je trgovanje zavoreno. Berzem širom svijeta su također reagovale dramatičnim padom, a cijena nafte skočila je na razinu iznad 100 dolara za barel. Rasle su na berzi cijene plina, ali i pšenice.
Otvoreni napad ruskih trupa na Ukrajinu mogao bi na duže vrijeme izazvati vrtoglave skokove u cijenama energije i hrane, podstaći strah od inflacije i uplašiti investitore, kombinacija koja prijeti ekonomijama širom svijeta.
“Generalno je pravilo da sve nestabilnosti utječu na ekonomiju. Ako se posmatraju investicije, one su pogotovo osjetljive na nestabilnost, tako da ovo nije za ekonomiju nikako dobro”, kaže profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu Adnan Efendić.
Istina, niko ne može u ovom trenutku znati kako će tačno kriza u Ukrajini utjecati na svjetsku ekonomiju, eksperti mogu uočiti samo posljedice nakon što se nešto desi. Efendić se nada da bi poremećaji na tržištu mogli biti samo kratkoročni.
“Ovo je vrsta šoka koja utječe univerzalno na sve, jer utječe na psihološke dimenzije potencijalnih investitora. To se odnosi kako na Bosnu i Hercegovinu, tako i na razvijene zemlje Evrope”, dodaje profesor Efendić.
U ovako ekonomski isprepletenom i integriranom svijetu poremećaj svakog parametra tjera cijelu svjetsku ekonomiju da trpi posljedice. Kakva rješenja mogu ponuditi ekonomisti za preventivno djelovanje? Za sada nikakva, prvo mora proći period sagledavanja krize pa tek onda dizajniranje mjera.
Ipak, ekonomisti smatraju da, koliko god bili oštri efekti rusko-ukrajinske krize, neposredni utjecaj neće biti ni približno tako razoran kao iznenadni ekonomski lockdown izazvan virusom korona 2020. godine. Rusija je transkontinentalni div sa 146 miliona ljudi i ogromnim nuklearnim arsenalom, kao i ključni snabdjevač naftom, gasom i sirovinama koje održavaju rad svjetskih tvornica. Ali za razliku od Kine, čija je proizvodna moć duboko utkana u zamršene lance nabavke, Rusija je manji igrač u globalnoj ekonomiji.
RUSIJA JE NEBITNA U SVJETSKIM OKVIRIMA
Italija, s upola manjim brojem stanovnika i manje prirodnih resursa, ima dvostruko veću privredu. Poljska izvozi više robe u Evropsku uniju nego Rusija.
“Rusija je nevjerovatno nevažna u globalnoj ekonomiji osim nafte i plina”, kaže za New York Times Jason Furman, ekonomista s Harvarda koji je bio savjetnik predsjednika Baracka Obame. “To je u suštini velika benzinska pumpa”, smatra Furman.
Naravno, zatvorena benzinska pumpa može biti štetna za one koji ovise o njoj. Rezultat je da će ekonomska šteta biti neravnomjerno raspoređena, intenzivna u nekim zemljama i industrijama, a neprimjetna u drugim.
Evropa dobija skoro 40 procenata prirodnog gasa i 25 procenata nafte iz Rusije, i vjerovatno će biti pogođena u pogledu značajno većih računa za grijanje i gas, koji su već ionako porasli. Rezerve prirodnog gasa manje su od jedne trećine kapaciteta, a evropski lideri već su optužili ruskog predsjednika Vladimira Putina da smanjuje zalihe kako bi dobio političku prednost.
A tu su i cijene hrane, koje su se, prema nedavnom izvještaju Ujedinjenih naroda, popele na najviši nivo u više od jedne decenije, uglavnom zbog zbrke u lancu opskrbe izazvane pandemijom. Rusija je najveći svjetski dobavljač pšenice i zajedno s Ukrajinom čini gotovo četvrtinu ukupnog svjetskog izvoza. Za neke zemlje zavisnost je mnogo veća. Pšenica iz Rusije i Ukrajine čini više od 70 posto ukupnog uvoza pšenice Egipta i Turske.
Ukrajina, dugo poznata kao “žitnica Evrope”, zapravo šalje više od 40 posto svog izvoza pšenice i kukuruza na Bliski istok ili Afriku, gdje postoji zabrinutost da bi daljnja nestašica hrane i povećanje cijena mogli izazvati socijalne nemire.
Liban, naprimjer, koji doživljava jednu od najrazornijih ekonomskih kriza u više od jednog stoljeća, dobija više od polovine pšenice iz Ukrajine, koja je ujedno i najveći svjetski izvoznik ulja suncokreta i uljane repice.
U iščekivanju obznanjivanja svih sankcija Sjedinjenih Američkih Država i zapadnih zemalja usmjerenih prema Rusiji, analitičari koji posmatraju sukob vide niz scenarija od blagih do ozbiljnih. Posljedice za ekonomiju SAD-a zavise od toga kako se invazija odvija: hoće li ruske trupe ostati blizu granice ili će napasti ukrajinski glavni grad Kijev; da li borbe traju danima ili mjesecima; kakve se sankcije Zapada uvode; i da li Putin reagira uskraćivanjem kritičnih isporuka gasa iz Evrope ili pokretanjem podmuklih cyber napada.
Kao što je postalo jasno iz pandemije, manji prekidi u jednoj regiji mogu dovesti do velikih poremećaja daleko od te regije. Izolirane nestašice i skokovi cijena – bilo da je riječ o plinu, pšenici, aluminiju ili niklu – mogu se dešavati u svijetu koji se još oporavlja od pandemije. Invazija Rusije na Ukrajinu mogla bi imati dvostruki efekt – usporavanje ekonomske aktivnosti i podizanje cijena.
U Sjedinjenim Američkim Državama Federalne rezerve već se suočavaju s najvećom inflacijom u posljednjih 40 godina, od 7,5 posto u januaru, a očekuje se da će sljedećeg mjeseca početi podizati kamatne stope. Više cijene energije izazvane sukobom u Evropi mogu biti prolazne, ali bi mogle potaknuti brige oko spirale cijena i plata.
Strah od inflacije podstiču i moguća nestašica esencijalnih metala poput paladija, aluminija i nikla, stvarajući još jedan poremećaj u globalnim lancima snabdijevanja koji već pate od pandemije i nestašice poluprovodnika.
NOVI PROBLEM ZA AUTOINDUSTRIJU
Cijena paladija, naprimjer, metala koji se koristi u automobilskim ispusnim sistemima, mobilnim telefonima, pa čak i zubnim plombama, porasla je posljednjih sedmica zbog straha da bi Rusija, njegov najveći svjetski izvoznik, mogla biti odsječena od globalnih tržišta. Cijena nikla, koji se, između ostalog, koristi za proizvodnju akumulatora za električne automobile, također je skočila.
Prerano je procijeniti precizan učinak oružanog sukoba, rekao je Lars Stenqvist, glavni tehnološki direktor “Volva”, švedskog proizvođača automobila i kamiona. Ali dodao je: “To je veoma, veoma ozbiljna stvar.”
Zapad je preduzeo korake da ublaži utjecaj na Evropu ako Putin odluči da uzvrati. Sjedinjene Američke Države pojačale su isporuku ukapljenog prirodnog plina i zatražile od drugih dobavljača poput Katara da učine isto.
Potražnja za naftom mogla bi dodati zamah pregovorima o oživljavanju sporazuma o obuzdavanju iranskog nuklearnog programa. Iran, za koji se procjenjuje da ima čak 80 miliona barela nafte u skladištu, zatvoren je za veći dio svjetskih tržišta od 2018. godine, kada se predsjednik Donald Trump povukao iz nuklearnog sporazuma i ponovo uveo sankcije.
Neke od sankcija protiv Rusije koje razmatra Bidenova administracija, kao što je ukidanje pristupa sistemu međunarodnih plaćanja poznatom kao SWIFT ili blokiranje kompanija da prodaju bilo šta Rusiji što sadrži komponente američke proizvodnje, naštetile bi svakome ko posluje s Rusijom. Ali sve u svemu, Sjedinjene Američke Države mnogo su manje ranjive od Evropske unije, koja je najveći trgovinski partner Rusije. Naftne kompanije poput “Shella” i “Totala” imaju zajednička ulaganja u Rusiji, dok se BP hvali da je “jedan od najvećih stranih investitora u Rusiji”, s vezama s ruskom naftnom kompanijom “Rosneft”. “Airbus”, evropski avijacijski gigant, nabavlja titanij iz Rusije, a evropske banke, posebno one u Njemačkoj, Francuskoj i Italiji, pozajmljivale su milijarde dolara ruskim zajmoprimcima.
“Oštre sankcije koje bolno i sveobuhvatno nanose štetu Rusiji imaju potencijal da naprave ogromnu štetu evropskim kupcima”, rekao je Adam Tooze, direktor Evropskog instituta na Univerzitetu Kolumbija.
U zavisnosti od toga šta se dešava, najznačajniji efekti na globalnu ekonomiju mogu se ispoljiti tek na duži rok. Jedan od rezultata bio bi poticanje Rusije na tješnje ekonomske veze s Kinom. Dvije nacije nedavno su pregovarale o tridesetogodišnjem ugovoru za isporuku plina Kini kroz novi plinovod.
Kriza doprinosi i ponovnoj procjeni strukture globalne ekonomije i zabrinutosti oko samodovoljnosti. Pandemija je već naglasila nedostatke dalekih lanaca opskrbe. Sada zavisnost Evrope od ruskog gasa podstiče rasprave o proširenju izvora energije, što bi moglo dodatno ukloniti rusko prisustvo u globalnoj ekonomiji. Dugoročno gledano, to će potaknuti Evropu na diversifikaciju, a što se tiče Rusije, stvarni trošak bi “bio korozivan tokom vremena i zaista bi otežavao poslovanje s ruskim poslovnim subjektima i odvraćao investicije”.
