Enrico Mattei bio je vodeća ličnost u poslijeratnoj Italiji koji je ušao u historiju po oživljavanju italijanske naftne agencije Agip, koju je osnovao Benito Mussolini, u državnog naftnog giganta ENI (National Fuel Trust).

Partijski vođa i poslanik kršćanske demokratije (Democrazia Cristiana), pretvorio je ENI u globalnog igrača koji je razbio oligopol najvećih svjetskih energetskih kompanija kojima dominiraju Velika Britanija, SAD, Holandija, Francuska i Belgija.

Mattei je osigurao ENI ugovore širom Bliskog istoka, Zaljeva i Afrike, tretirajući zemlje kao jednake sa 50/50 smanjenjem svog profita od nafte. Kao rezultat toga, navukao je bijes rivalskih energetskih nacija i stvorio moćne neprijatelje.

Stoga ne iznenađuje da je talijanska premijerka Giorgia Meloni odabrala Matteijevo ime za novu strategiju svoje vlade za Afriku, službeno objavljenu početkom 2024.

Deo dugoročne vizije za preoblikovanje spoljnopolitičke strategije Italije na afričkom kontinentu, Mattei plan je ambiciozan i mogao bi da dovede do ulaganja milijardi u partnerske zemlje. Ali osim prizivanja nekadašnje meke moći i uticaja Italije na globalnoj sceni, šta to podrazumeva i kako će uticati na ciljane zemlje?

Mattei plan će se u početku fokusirati na devet pilot projekata u Mozambiku, Tunisu, Maroku, Egiptu, Alžiru i Demokratskoj Republici Kongo, a uključuje pet ključnih stubova obrazovanja i obuke, poljoprivrede, zdravstva, energije i vode. Osim navedenog, glavni detalji ostaju skriveni.

“Još uvijek nemamo mnogo detalja o tome kako će Mattei plan izgledati. Plan je predstavljen u januaru, tokom samita Italija-Afrika, okupljen je i upravni odbor, pored zakonodavnih instrumenata za definisanje strukture plana”, rekao je Aldo Liga, istraživač za Bliski istok i Afriku na ISPI (Institut za studije međunarodne politike).

„Međutim, čini se da je dosadašnji Mattei plan način da se prepakira i rebrendira italijanski pristup međunarodnoj saradnji i razvoju, što se vidi i po činjenici da Libija, koju je nedavno posjetila premijerka Giorgia Meloni, nije jedna od zemalja uključenih u plan.”

"Mehka moć Italije se smanjila. Iako je istina da će projekti saradnje u sportu, istraživanju, visokom obrazovanju i poljoprivredi biti dio Mattei plana, vidjeli smo da ENI historijski definira vanjsku politiku Italije"

Činilo se da je Melonijeva posjeta Libiji početkom maja bila više povezana s proširenjem planova Rima za potiskivanje migranata u saradnji sa rivalskom Vladom nacionalnog jedinstva (GNU) u Tripoliju, koju predvodi Abdul Hamid al-Dbeibeh, i Vladom nacionalne stabilnosti u Bengaziju, koju predvodi Osama Saad Hammad Saleh i podržava general Khalifa Haftar.

„Odnos između Italije i Libije je historijski. Talijanske vlade su se zalagale za rehabilitaciju Libije na međunarodnoj sceni početkom 2000-ih i uvijek su pokušavale imati ulogu nakon revolucije 2011.”, dodao je Liga.

“Postojala je snažna akcija na strani migracija i nekoliko ekonomskih interesa, uglavnom u energetskom sektoru. Izvoz libijskog plina, gotovo u cijelosti, usmjeren je u Italiju, iz koje ENI proizvodi električnu energiju koja se zatim distribuira kroz libijske električne mreže.”

Ruska invazija na Ukrajinu primorala je Italiju, kao i druge evropske nacije, da smanji svoju zavisnost od moskovskog gasa, gurajući zemlju da dalje razvija svoje energetske odnose sa Libijom i drugim zemljama u regionu, poput Egipta.

U Mattei planu je u pitanju nekoliko ključnih pitanja, a analitičari postavljaju pitanja o ulozi ENI-ja u strategiji i njenom utjecaju na migracije, klimatske promjene, kao i historijskom neravnotežu moći između Italije i njenih partnera u projektu.

“Mehka moć Italije se smanjila. Iako je istina da će projekti saradnje u sportu, istraživanju, visokom obrazovanju i poljoprivredi biti dio Mattei plana, vidjeli smo da ENI historijski definira vanjsku politiku Italije”, rekla je italijansko-tuniska novinarka Leila Belhadj Mohamed za The New Arab.

Kao ministar vanjskih poslova do 2022., putovanja Luigija Di Maia na Bliski istok nakon ruske invazije na Ukrajinu često su pratili menadžeri ENI-ja, što je dokaz političkog utjecaja diva fosilnih goriva.

"Činjenica da je naš jedini interes izgleda da smanjimo migraciju ne samo da pokazuje opći nedostatak empatije, već dugoročno antimigraciona politika riskira da ugrozi samu osnovu odnosa između Sjeverne Afrike i Italije"

Ovaj trend se nastavio otkako je Meloni imenovana za premijerku 2022. godine.

“Kada su u pitanju poslovi između zemalja globalnog sjevera i globalnog juga, oni nikada nisu između jednakih aktera. Uvijek postoji jači akter, evropski u ovom slučaju, a s druge strane uglavnom imamo autokratije koje da zadrže vlast nad svojim narodom, smanjuju javni dug, itd… prihvataju tipologiju investicija koja je kontraproduktivna i ima glavni fokus pokušaja upravljanja migratornim tokovima”, dodao je Mohamed.

Italija nije bila u stanju da održi svoje istorijske odnose u regionu, uprkos tome što je jedna od evropskih zemalja najbližih severnoj Africi, kaže novinar, i nije uspela da upravlja svojim vezama nakon revolucija Arapskog proleća koje su svrgnule Ben Alija, Hosnija Mubaraka i Muammar Gaddafi.

„Nedostaje vizija, dok su tokom Prve italijanske republike političari, bez obzira na njihovu političku opredeljenost, mogli da pronađu najpovoljniju poziciju za Italiju“, kaže Mohamed.

RELATED
Proširenje tvrđave: novi model migracije Evrope
Dubinski
Alessandra Bajec
Šta je sljedeće za Mattei plan?
„Što se tiče sazivanja ovlasti za samit Italija-Afrika i uključenih italijanskih, evropskih i afričkih partnera, vjerujem da je moguće dati pozitivnu ocjenu. Međutim, ovo također podiže ulog”, rekla je za The New Arab Lorena Stella Martini, savjetnica za vanjsku politiku u ECCO-u , talijanskom think tanku usmjerenom na klimu .

„Četiri mjeseca nakon samita Italija-Afrika još uvijek moramo razumjeti šta će to podrazumijevati osim pojedinačnih projekata, poput onog koji je najavljen s Kenijom prije nekoliko dana (fokusiran na proizvodnju biogoriva).“

Martini primjećuje da, iako su Meloni i njeni ministri tokom posjeta afričkim zemljama najavljivali i precizirali pojedinačne inicijative i projekte, strateški okvir za plan još uvijek nedostaje.

“Matei plan je zamišljen, prema onome što vlada govori, kao odgovor na pitanje migracija. Iz tog razloga, nedostatak fokusa na klimu u planu ima dodatnu vrijednost”, dodaje Martini.


“Slijedeći Cop28 i obaveze Italije, očekivali smo da će se to odraziti u planu. Postoji tendencija da se o klimi govori samo u kontekstu kao što je policajac, ne samo kada je u pitanju Afrika, već i kada je u pitanju čitava italijanska spoljna politika kojoj nedostaje kolektivna i strateška vizija o klimi.”


Eksternalizacija kontrole migracije postala je ključni dio politike EU. [Getty]
Veza između migracije i klimatskih promjena, te porast klimatskih migracija, element je o kojem se rijetko raspravlja na globalnom sjeveru. Štaviše, kada su u pitanju stranke krajnje desnice, često dolazi do poricanja klimatskih promjena ili umanjivanja važnosti ovog pitanja, kao dio tekućih 'kulturnih ratova'.

Nedavna istraga Desert Dumps , koju su u svibnju objavili različiti međunarodni mediji, uključujući talijanski IRPI Media , pokazuje kako je tajno odbijanje afričkih migranata iz Mauritanije, Maroka i Tunisa u pustinji Sahare postalo dio okvira evropskih politika koje imaju za cilj pretvoriti Sjevernu Afriku u neprijateljsku granicu izvan Evrope za afričke migrante.

Dok se puni obim Mattei plana tek treba u potpunosti shvatiti, ovaj oblik upravljanja migracijama mogao bi biti dio njega.

“Migracije nisu naša tragedija, već pitanje koje ne možemo riješiti. Umjesto toga, to je tragedija za afričke zemlje”, rekao je istraživač Aldo Liga.

“Činjenica da je naš jedini interes izgleda da smanjimo migraciju ne samo da pokazuje opći nedostatak empatije, već dugoročno antimigraciona politika riskira da ugrozi samu osnovu odnosa između Sjeverne Afrike i Italije.”