Mnogo je toga ostavio iza sebe Josip Katalinski, no i danas, decenijama kasnije, pamti ga se najviše po golu koji je postigao Španiji u Frankfurtu, 13. februara 1974. godine.
Tadašnja Jugoslavija i Španija igrale su majstoricu koja je pobjednika vodila na Svjetsko prvenstvo. U kvalifikacijama su obje reprezentacije bile izjednačene po broju bodova imale su istu gol-razliku pa je Waldstadion u Frankfurtu bio mjesto na kojem se odlučivalo o pobjedniku.
Katalinski je bio vrlo naprijed orijentiran odbrambeni igrač, što je u to doba bilo sasvim neobično. I kada je Jugoslaviji dosuđen slobodan udarac, krenuo je ka španskom šesnaestercu.
“Visoko sam skočio da bih udario loptu glavom, Iribar je to odbio, vratio mi je loptu, a ja sam zabio desnom", sjećao se Katalinski tog pogotka koji je Špance, za koje su igrali Sol, Benito, Claramunt, Amancio, Asensi, Gárate, Villar… ostavio kući.
Katalinski je za Željezničar, klub iz svog rodnog grada, odigrao 550 utakmica i postigao više od 100 golova. Kasnije je, 1975. godine, otišao u Nicu, gdje je tri godine kasnije, u 30. godini života, bio primoran okončati karijeru zbog ozljede.
"Zato je i služilo Svjetsko prvenstvo, da nas drugi evropski klubovi primijete. Otišao sam u Francusku dok je selektor Miljan Miljanić potpisao za Real Madrid. Na početku Svjetskog prvenstva smo igrali dobro, razbili smo Zair 9-0 i remizirali smo s Brazilom i Škotskom. Ali onda smo izgubili od Zapadne Njemačke, Poljske i Švedske... To je bilo zbog finansijskih problema. Vlasti nisu imale novca da nas plate i kada smo došli do te faze takmičenja, jednostavno smo pukli”, pričao je Katalinski koji je te 1974. godine proglašen najboljim igračem bivše Jugoslavije.
Za Jugoslaviju je odigrao više od četrdeset utakmica.
Bio je prvi fudbaler koji je dobio Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva, 1975. godine. Tokom i nakon Agresije na Bosnu i Hercegovinu obavljao je razne dužnosti u Željezničaru i Fudbalskom savezu BiH.
Umro je na današnji dan 2011. godine u Sarajevu.
