Iako je u Rimu njena upotreba s vremenom postala popularna, različite načine igre uglavnom su koristile elite. Postoje mnoge kulture i zemlje koje su igrale igre ​​s loptom. Postoji mnogo različitih vrsta lopti. Veličina, materijali i upotreba lopte varirali su kroz historiju.

Jedna od najstarijih na svijetu izrađena je od platna i presovanih konaca, a pronađena je u grobnici egipatskog djeteta iz 2500. godine p.n.e.; to je vjerovatno bila jedna od njegovih igračaka. Godine 2019. u grobnicama konjanika iz 2000. godine pr.n.e. pronađeno je nekoliko kugli veličine šake: bili su to kuglasti predmeti izrađeni od kože i ispunjeni životinjskom dlakom i drugim mekanim materijalom. Nakon višestrukih istraživanja utvrđeno je da su vjerovatno korištene u timskoj igri sličnoj današnjem polu u kojoj su konjanici udarali loptu možda s konja.

I u mezoameričkim kulturama postoje dokazi o upotrebi lopte od 1600. godine pr.n.e. mada danas nisu poznata pravila tih igara. S loptom se igralo i u svakodnevnom životu kao način rješavanja sukoba, pa čak i u vjerskim slavljima, gdje je simbolizirala složeni ritual u kojem je Huitzilopochtli, bog Sunca, pobijedio svoju sestru Mjesec kako bi napravio put zori. Igra se tokom vremena održavala među različitim mezoameričkim narodima, a dokazi su pronađeni u Montealbánu, glavnom gradu Zapoteka (500. pr. n.e. - 500. n.e), i u Chichén Itzi, gdje je sačuvan jedan od markera igre.

Lopta je imala druge namjene i oblike u drevnom mediteranskom svijetu. U klasičnoj Grčkoj bilo je mnogo sportova, poput epikirosa, koji je FIFA priznala kao preteču fudbala i koji je poticao timski rad. Igralo se loptom napravljenom od mjehura životinje presvučenom kožom i obojenom jarkim bojama zvanom "follis". Za to su bile potrebne dvije ekipe od po 12 do 14 igrača koji su pokušali prebaciti loptu preko protivničke ekipe.

Iako su je izvorno igrali muškarci, igrale su je i žene, kako Homer razmišlja u "Odiseji". Plutarh u "Životu Aleksandra" spominje scenu u kojoj se Makedonci igraju loptom i u kojoj Serapion predbacuje moćnom Aleksandru što nikad nije pogodio šut. Bilo je i drugih igara kao što je feninde, gdje se vještina sastojala od prevare protivnika u pogledu smjera u kojem će lopta ići, čime ga se sprječava da uzvrati udarac.

Godine 146. pr. n.e. Rimljani su osvojili Grčku i naslijedili sportove kao što je epikiros, prilagodivši ga vojnoj obuci i promijenivši mu ime u harpastum. Igralište je bilo pravokutnik označen užadima, a cilj je bio prenijeti loptu na drugi kraj terena uz svu potrebnu silu, osim ubijanja. Svaki poen se osvajao nošenjem i dodirivanjem lopte užetom, a tučnjava između igrača je tu prestajala.

U isto su vrijeme u Rimu postali popularni sportovi s loptom; liječnik Galen komentirao je dobrobiti igranja loptom: „Čak i najsiromašniji igra s jednom loptom, jer ne treba ni mreže, ni oružja, ni konja, ni lovačkih pasa... A što je zgodnije, svako može igrati, bez obzira na imovinu. Igra loptom nije samo dobra vježba za noge, nego i za ruke. Također vježba vid, jer onaj ko ne može izračunati njenu orbitu ne može je ni uhvatiti.”

Različite vrste igara postale su toliko popularne da su postale opasnost za saobraćaj, pa su morali biti propisani dani za korištenje Marsovog polja, gdje je vojna obuka morala biti zamijenjena rekreativnim aktivnostima. Druga vrsta igre bila je igra s lopaticama, što će u srednjem vijeku dovesti do tenisa, pa tako nalazimo teniske loptice iz 15. stoljeća.

Rimski harpastum mogao je biti osnova firentinskog fudbala, čija je pravila 1580. godine objavio Giovani di Bardi: dvije ekipe od 27 pojedinaca, od kojih su petorica bili golmani. Napravili su rupu u tlu suparničkog polja i morali su postići više bodova od ostalih. Fudbal je bio za aristokrate koji su ga igrali između Bogojavljenja i korizme, a čak su ga igrali i pape (Klement VII, Lav XI i Urban VIII).

Karnevalski fudbal bio je vrlo različit, u igri su ponekad učestvovala cijela sela. Bilo koji način da se lopta dovede do suparničkog gola vrijedio je, čak i u suparničkom gradu. Postupno su stvoreni zakoni za reguliranje aktivnosti karnevalskog fudbala, stvorene su škole, a pravila Cambridgea su uzeta kao osnova za stvaranje Fudbalskog saveza 1863. Od tog je dana fudbal postao igra čija lopta danas budi strasti najviše ljudi na planeti.