Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Selmo Cikotić u julu je napunio tačno 12 mjeseci otkako rukovodi ovim veoma važnim resorom u Vijeću ministara. Iako je na početku svog mandata imao ogromnih poteškoća s migrantskom krizom, koje je naslijedio od svog prethodnika Fahrudina Radončića, situaciju je stavio pod kontrolu. Osim izazova vezanih za migrantsku krizu, što je globalni rizik, Ministarstvo sigurnosti BiH bilo je uključeno i u saniranje posljedica još jedne globalne pošasti – pandemije virusa korona. S obzirom na to da je migrantski problem uglavnom neutraliziran, sada se nalazimo u mirnoj luci iako stanje na terenu i dalje poziva na oprez. Trenutna zbivanja u Afganistanu prijete novim migracijama, a sigurnosti naše zemlje prijete i političke opasnosti, kako one izvana, tako i one iznutra, koje se manifestiraju u prvom redu kroz otvorene prijetnje ministra unutrašnjih poslova Republike Srbije Aleksandra Vulina, ali i kroz antidržavne akcije unutar BiH koje provode dužnosnici poput Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH.
Selmo Cikotić rođen je u Beranama, u Crnoj Gori, 25. januara 1964. godine. Završio je Vojnu gimnaziju “Bratstvo i jedinstvo” u Beogradu, a zatim i Vojnu akademiju 1986. u Zadru. Također je specijalizirao engleski jezik u Centru za strane jeziku u Beogradu. Godine 2004. magistrirao je odbranu i sigurnost na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Svoju profesionalnu karijeru započeo je 1986. kao aktivno vojno lice u Školskom centru PVO u Zadru, gdje ostaje sve do početka rata u BiH, kada dolazi u BiH, gdje ostaje do okončanja sukoba kao pripadnik Armije RBiH. Nakon toga, postaje vojni ataše RBiH u Washingtonu. Od 1997. do 1999. obavlja funkciju načelnika Odjela za obuku u Zajedničkoj komandi Vojske FBiH. Do 2000. bio je šef kabineta zamjenika ministra odbrane FBiH, a zatim i zamjenik zapovjednika Prvog korpusa Vojske FBiH. Od 2001. do 2004. bio je i zapovjednik Prvog korpusa. Poslije Općih izbora 2006. Parlamentarna skupština izabrala je Cikotića za ministra odbrane BiH, a od sredine prošle godine ministar je sigurnosti.
U razgovoru za Stav ministar sigurnosti Selmo Cikotić govori o onome šta se uradilo u proteklih 12 mjeseci, ali i o onome šta nas čeka u razdoblju koje predstoji.
STAV: U julu se napunila godina otkako se nalazite na mjestu državnog ministra sigurnosti. Koliko se uradilo u proteklih 12 mjeseci?
CIKOTIĆ: Smatramo da je sigurnosna situacija vidno popravljena prije svega sa stanovišta upravljanja migracijama na prostoru BiH jer smo prije godinu imali haotično stanje i naizgled nerješivu situaciju. Ne mogu reći da smo brzo i lahko došli do nekog rješenja, ali smo sinhroniziranjem jednog čitavog spektra aktivnosti, prije svega na podizanju kvalitete saradnje između Ministarstva sigurnosti BiH i svih državnih agencija, struktura na svim nivoima, te međunarodnih organizacija i institucija koje su na bilo kakav način uključene u upravljanje migracijama, popravili jednu koordinaciju, saradnju i efikasnost u radu. Zatim smo preduzeli čitav niz aktivnosti na podizanju kvalitete kontrole istočne granice, nakon toga smo sinhronizirali i međusobno jače uvezali sigurnosne organizacije, agencije i MUP-ove različitih nivoa te radili na hapšenju kriminalnih grupa koje se bave krijumčarenjem migranata, podigli smo kvalitet upravljanja centrima u kojima su migranti smješteni. Značajno smo podigli saradnju s većim brojem međunarodnih organizacija koje se bave migracijama te bilateralno s više zemalja koje su nam pomogle u opremi, sredstvima, iskustvima, ali i finansijski.
S tim spektrom mjera mi smo utjecali na podizanje kvalitete kontrole procesa kretanja i boravka migranata na našem prostoru, a pored toga smo paralelno potpisali Sporazum o readmisiji s Pakistanom te s većim brojem zemalja obnovili pregovore o potpisivanju sličnih dokumenata. Kroz tu bilateralnu saradnju dobili smo i značajan broj vozila različitog profila i drugu opremu koja nam koristi za efikasno upravljanje granicom i efikasnu kontrolu kretanja i boravka migranata. Smatramo da smo znatno bolje kapacitirani te da su aktivnosti ljudi u institucijama sada na višem nivou, na višem stepenu organiziranosti. U ovom momentu imamo rekordno nizak broj migranata, trenutno ih u svim prihvatnim centrima imamo manje od 3.000 i sve skupa s onim što se nalazi u pokretu cijenimo da ne može biti više od 4.500 migranata. U pogledu migracija napravljen je veoma krupan iskorak, BiH je pretvorena u teško pristupačnu rutu kojom se migrantima nije lahko kretati.
Ostavimo li po strani problem migracija, napravljeni su značajni pomaci i na drugim poljima. Efikasnom borbom protiv terorizma, borbom protiv organiziranog kriminala i korupcije, borbom protiv ilegalne trgovine opojnim sredstvima i naoružanjem skinuli smo našu državu s nekoliko sivih i crni listi te je jako značajno zapaziti da je Ministarstvo sigurnosti BiH poslije niza godina napokon ove godine imalo pozitivan revizorski izvještaj, što reflektira jedno ukupno poboljšanje.
STAV: U vrijeme kada ste preuzimali mandat gorući problem bilo je pitanje migrantske krize. Iako su pojedini govorili da efikasno ne upravljate ovim problemom, čini se da su se u međuvremenu ušutjeli. Šta se tačno dešava s migrantima?
CIKOTIĆ: Nije bilo praktično nijedne ozbiljne institucije ili medija koji je poslije pola godine nakon što sam preuzeo dužnost ministra tvrdio da se ne upravlja efikasno migrantskom krizom. Jednostavno, imali smo haotično stanje i nismo mogli u nekoliko sedmica, pa i nekoliko mjeseci uspostaviti mehanizme efikasnog upravljanja. Sada to jesmo. Međutim, vrlo je važno upoznati javnost o tome da mi na dnevnoj osnovi imamo i dolaske i odlaske migranata, ali bitno je da su ukupni efekti odlazaka veći od efekta dolazaka. To je jedan od elemenata tog upravljanja situacijom, tj. da mi sprečavamo ulaske, a omogućavamo odlaske migranata, i ta fluktuacija se stalno dešava. Ako kažem da je od početka migrantske krize do ovog trenutka našom zemljom prošlo oko 100.000 migranata, a da ih u ovom trenutku imamo manje od 4.500 na prostoru BiH, onda je jasno da se oni tu ne zadržavaju, već da svoj put nastavljaju prema zemljama zapadne i sjeverne Evrope, koje su njihova konačna odredišta.
STAV: Koji su kampovi trenutno aktivni za smještaj migranata i kakva je trenutno situacija u tim objektima?
CIKOTIĆ: Imamo dva kampa u Sarajevu – Blažuj na Ilidži i Ušivak kod Hadžića, zatim Boriće u Bihaću, “Miral” u Velikoj Kladuši i Lipu, koja je već praktično izgrađena. U Lipi smo momentalno zauzeti dovođenjem struje kako bi ovaj kamp potpuno funkcionirao i to bi za nekoliko dana trebalo biti gotovo. U kampovima nema nikakvih ozbiljnih izgreda već mjesecima, Služba za poslove sa strancima je od IOM-a preuzela vođenje većine kampova, tako da se i u tom smislu osjeća jedan viši stepen funkcionalnosti.
STAV: S obzirom na to da nas iz dana u dan sve više okupiraju vijesti o dešavanjima u Afganistanu, pretpostaviti je da će jedan val migranata iz ove zemlje krenuti prema Evropi. Je li Ministarstvo sigurnosti BiH spremno za eventualni dolazak novih migranata?
CIKOTIĆ: To kako će se situacija u Afganistanu odraziti na kretanje migranata ostaje da vidimo. Naravno, mi smo već spremni za eventualni porast broja migranata iz Afganistana na našem prostoru, ali imamo i rezervu prema tome da će se to desiti brzo i u velikom obimu.
STAV: Od početka je Ministarstvo sigurnosti BiH uključeno i u saniranje posljedica pandemije virusa korona?
CIKOTIĆ: Tako je. Mi smo u okviru Operativno-komunikacijskog centra i u okviru nadležnosti Ministarstva sigurnosti BiH u vezi s preduzimanjem određenih mjera iz domena sigurnosti proveli više aktivnosti u smislu prihvatanja, distribucije i dostave različitih zaštitnih sredstava. Mislim da smo na neki način institucionalno prvi u državi zaokružili proces vakcinacije svih pripadnika agencija koje su vezane za Ministarstvo sigurnosti BiH i pripadnika samog Ministarstva tako što smo osigurali vakcine na nekoj bilateralnoj osnovi. Vakcinisali smo naše pripadnike na samom početku procesa imunizacije i na taj način smo pokazali jedan nivo i odgovornosti i efikasnosti. Pripadnici Ministarstva sigurnosti BiH i agencija sada s višim stepenom učešća mogu pomagati drugima u borbi protiv virusa korona.
STAV: Koji su najveći sigurnosni izazovi s kojima se trenutno susreće naša zemlja?
CIKOTIĆ: BiH najviše prijete politike koje smo imali na sceni u ratu od 1992. do 1995. godine. One se reinstaliraju i pokušavaju se neke promjene na regionalnom i međunarodnom planu iskoristiti da bi se ostvarili ciljevi ratnih politika koje su u prošlosti, što je bitno naglasiti, poražene. One se pokušavaju reinstalirati u nešto izmijenjenom scenariju i nešto drugačijim sredstvima. Dakle, ta je vrsta prisutnih politika iz dvije susjedne države najveća prijetnja po stabilnost, sigurnost i perspektivnost BiH koja se manifestira na način da veliki broj mladih ljudi, i u tim zemljama, i u BiH, napušta regiju. Dakle, govorimo o posljedicama osjećaja opće nesigurnosti, a cijenu plaćaju i oni koji ju uzrokuju. Odnosno, naglašavamo uzrok, a ne posljedicu, koja se bilježi kroz odlazak mladih, perspektivnih, reproduktivnih, potentnih i sposobnih ljudi koji mogu nositi teret razvoja ovih država, pa time i predstavlja najveću sigurnosnu prijetnju. Naravno, prepoznajemo mi i ilegalne migracije, ekološke, ekonomske, pa i tehnološke prijetnje, ali mislim da u ovom trenutku posljedice politika koje proizvode nestabilnost i nesigurnost predstavljaju najveću opasnost za regiju, a samim tim i za BiH.
STAV: Koliko su po sigurnost realne prijetnje koje u zadnje vrijeme sve češće upućuje ministar unutrašnjih poslova Republike Srbije Aleksandar Vulin, posebno nakon što je Valentin Inzko nametnuo usvajanje zakonskih odredbi kojima se propisuje kažnjavanje svih onih koji budu negirali Genocid?
CIKOTIĆ: Zakon koji je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo prisutan je u većini civiliziranih zemalja. Prema tome, smatram da je veliki nedostatak zakonodavnih struktura u BiH što same nisu bile sposobne, a manje-više znamo i zbog koga, donijeti jedan takav zakon. Što se prijetnji tiče koje dolaze iz susjedstva, BiH, pa i Bošnjaci, kojima su te prijetnje upućene, ne plaše se nikog niti prijete ikome. Ja mislim da te prijetnje nisu ništa novo za BiH, BiH je pokazala da se umije s njima nositi, da se od njih umije i uspije odbraniti. Međutim, nije mudrost politika zemalja u susjedstvu niti pojedinaca u BiH izazivati probleme. Probleme umije izazvati svako. Mudrost politike je da se proizvode rješenja koja su prihvatljiva za sve države u regiji te sve narode koji žive na ovoj teritoriji. Za takvu politiku treba strpljenja, napornog rada i spremnosti na kompromise. Mrak se neće ugasiti mrakom, mržnja se neće pobijediti mržnjom. Treba nam više ljudskih vrijednosti i više razumijevanja. U dosta situacija BiH je pokazala da ima jednu moralnu superiornost u odnosu na zemlje u okruženju, bez obzira na to što mnogi to ne vole čuti, i mislim da u tom kontekstu BiH mora proizvesti neku vrstu organizacije i liderstva koje je sposobno da u tom pogledu preuzme inicijativu. Poslije svih žrtava koje je BiH dala, ja mislim da ona ne samo da ima pravo voditi na taj način već ima i obavezu da u nekom moralnom smislu proizvodi određene ideje koje će biti općeprihvatljive za sve zemlje u regiji.
STAV: Je li moguće u praksi sankcionirati Milorada Dodika zbog njegovih antidržavnih akcija? On je ipak državljanin naše zemlje.
CIKOTIĆ: To je u ovom trenutku, u postojećim zakonskim i političkim konceptima, nadležnost međunarodne zajednice. Imajte u vidu činjenicu da je i pravosuđe BiH politički kontrolirano, vrlo je selektivno u svom radu i takve sankcije u ovom trenutku može samo u okviru svojih ovlaštenja donijeti i realizirati visoki predstavnik. Pitanje je spremnosti i sposobnosti visokog predstavnika da iskoristi ovlaštenja i sankcionira odgovorne. Međutim, smatram da je za Milorada Dodika i sve one koji ga slijede daleko uputnije da tragaju za rješenjima koja su konstruktivna i za sve prihvatljiva. Naravno, ako se ta rješenja ne mogu pronaći, onda se mora pribjegavati primjeni sankcija.
STAV: Prema Vašem mišljenju, na koji način bi se najefikasnije mogla implementirati odluka o kažnjavanju onih koji negiraju Genocid?
CIKOTIĆ: Kada je u pitanju konkretno ovaj problem, mislim da za njegovo rješavanje nije nužno potrebna međunarodna zajednica. Mi imamo sve pravosudne strukture, imamo kompletan sistem za primjenu zakona i elementarno je pitanje da li ustvari uopće želimo imati državu ili ne. Ako želimo da imamo državu, onda se zakoni u okviru države moraju primjenjivati na sve.
STAV: Poznato je da Ministarstvo sigurnosti BiH ima veoma dobru saradnju s NATO snagama, u stalnom ste kontaktu s brigadnim generalom i najvišim NATO predstavnikom u BiH Ericom Folkestadom. Kako resor kojim rukovodite napreduje u ispunjavanju obaveza preuzetih iz Programa reformi?
CIKOTIĆ: Ministarstvo sigurnosti BiH u velikom broju obaveza koje ima, pa čak i onih koje se na neki način nameću razvojem situacije, pokazuje jednu spremnost BiH da bude odgovoran akter na vlastitom prostoru, ali isto tako i vrlo aktivan član jedne šire međunarodne zajednice. U tom pogledu cijenimo da su sve te aktivnosti koje se dešavaju na liniji saradnje s NATO savezom korisne zbog toga što pokazujemo da smo spremni biti dijelom te vrlo razvijene porodice evroatlantskih zemalja, prije svega radi vlastite potrebe, vlastitog razvoja i vlastite sigurnosti.
STAV: Koliko smo od usvajanja ANP-a uznapredovali na NATO putu?
CIKOTIĆ: Mi smo u tehničkom smislu davno pokazali da smo u mnogim bitnim aspektima funkcioniranja države, njenih sigurnosnih i odbrambenih struktura, dostigli nivo funkcionalnosti NATO zemalja. Ovdje se problematizira politička volja i politička odluka o pristupanju NATO savezu, ali znajte da u ovom momentu imamo sve odluke potrebne za ulazak u NATO savez. Signali koje dobijamo od političkih predstavnika bh. entiteta Republika srpska nam govore da ulazak u NATO trenutno nije stav i raspoloženje ovog dijela BiH. To je jedan vrlo opasan mehanizam jer, ako počnemo preispitivati teško donesene odluke u mnogim aspektima, onda je to stvaranje jedne potpune političke, pravne i sveukupne nesigurnosti u BiH. Tada se s pravom možemo zapitati šta nakon toga slijedi i kakva se onda nesigurnost i nestabilnost može očekivati. Želim da se razumijemo da nije pošteno da Bošnjaci, Hrvati i ostali Srbima nametnu bilo kakvo rješenje, pa i ono o članstvu u NATO savezu, ali isto tako, još je manje pošteno da Srbi Bošnjacima, Hrvatima i ostalima ne dozvoljavaju da postanu član NATO saveza. Znači, ovdje je prisutno više principa i otvorenih pitanja, ali mislim da bi bilo vrlo riskantno da bilo ko ometa put BiH prema NATO-u. Ko se usudi takvo što učiniti mora preuzeti odgovornost za posljedice koje bi eventualno takve odluke mogle izroditi.
STAV: Koliko su dobar znak sve češće vježbe koje Oružane snage BiH imaju s američkom vojskom?
CIKOTIĆ: To je višestruko korisno. Prvo, smatram da je na našem prostoru, kao na bilo kojem drugom dijelu svijeta, prisutan i važan aksiom: Da bi živio u miru, moraš biti spreman za rat. Čak smatram da je to na našem prostoru važnije nego na bilo kojem drugom jer imamo historijsko iskustvo da su ratovi bili uvijek usmjereni ka BiH. Drugo, mi nikada nismo napadali naše susjede, a obrnute situacije su u mnogim prethodnim ratovima bile prisutne. Prednost Oružanih snaga BiH je što mehanizmom odvraćanja i obeshrabrivanja destimulira potencijalnog napadača u namjeri da silom pokuša riješiti bilo šta u BiH, a upravo to je ključni garant stabilnosti ne samo BiH već i regije u cjelini. Ovo govorim bez obzira na to što neke zemlje u regiji vole za sebe kazati da su one garant stabilnosti, historijska iskustva i pravila pokazuju da je stabilnost BiH ključni indikator stabilnosti Balkana.
