Ima li ikoga ko se sjeća početka devedesetih i dvostruke agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, a da se ne sjeća kaside Kraj mezara majka stade? Ima ova kasida mnogo toga važnog uza se, a ima i jedan naročito dirljiv stih, kad majka poručuje sinu šehidu: Nisam te se nagledala, dok si sa mnom bio. Jer si često s akramima kasno dolazio.
Za akrama (akrana) bismo sigurno znali i da nije bilo agresije, rata, ni ove kaside, a u savremenom jeziku ga pamtimo uglavnom iz izreka (povika) naših starijih, kao – Ostavi ga, nije ti on akram... i sličnih, kada se strogo poručivalo da neko nije naša generacija ili naš parnjak po godinama, naš dostojan suparnik, itd. Akram ili izvorno akran (i u starijem jeziku tako prisutno) doslovno znači parnjak, vršnjak (vrsnik), generacijski blizak prijatelj, suparnik, i slično. Može značiti i jednakost (parnost) i u nečemu drugome, naprimjer junaštvu, imetku ili časti.
Narodna pjesma veli:
Široko se polje zelenilo,
A po njemu borići porasli.
Borići su Muharempašići,
I pred njima gondže Asim-beže.
Ja kakav je, vesela mu majka,
Akrama mu u ljepoti nejma!
I u savremenom jeziku se naprimjer za jedan od uslova islamskog braka postavlja to da mladić u izvjesnim slučajevima bude akram ili dostojna prilika djevojci, a s početka prošlog stoljeća novine pišu: Djevojka je vrlo lijepa, da joj ni vila ne može u ljepoti akran biti; a jedna se udala za onakog lolu, koji joj ni hizmećarici njezinoj akran nije...
Jedan Mujaga za jednog rahmetliju veli – Dobar čovjek bijaše; akran mu nije u šeheru ost’o!
Kur'anski korijen kaf-ra-nun (ق ر ن) daje ukupno dvadeset i šest primjera riječi iz iste porodice, uglavnom sa značenjem generacije (u spomenu na ranije generacije koje su uništene), a zatim i u značenju druga pratioca (kompanjona) ili pratnje, a pojavljuje se i značenje ukrotiti (životinju za jahanje, kao spojiti je sa sobom, učiniti je bliskim parnjakom), dok se preko uparivanja javlja i nekoliko značenja vezivanja (džehenemski okovi), osim što se ovaj korijen nalazi i u imenu Zul Karnejn (dvorogi, vlasnik dva roga).
U dva navrata se (u suri Kaf) spominje karin, kao čovjekov pratilac ili drug, koji razgovara s Allahom, dž. š., prije nego što čovjek koji je poricatelj i inadžija bude bačen u vatru, a karin će reći da nije on taj koji je čovjeka silom zaveo, već je čovjek bio u velikoj zabludi.
Kao što se ranije generacije koje su uništene spominju po negativnom, tako se i svaki karin kao drug u Kur’anu spominje u negativnom kontekstu, kao:
وَمَنْ يَعْشُ عَنْ ذِكْرِ الرَّحْمَٰنِ نُقَيِّضْ لَهُ شَيْطَانًا فَهُوَ لَهُ قَرِينٌ
A onome ko zanemari spominjanje Milostivog, Mi ćemo mu šejtana dodijeliti i on će mu biti drug (karin). (Kur’an, 43: 36)
Pozitivna strana značenja riječi akram (akran) i karin vidljiva je u našoj tradiciji, a iz svega je posebno moguće izvesti značenje koje se nalazi na vrhu piramide koja rangira vrste prijateljstva, pa će karin imati značenje duhovnog dvojnika ili srodne duše.
PS. Sjećam se Mostara u obruču, opkoljenog s dvije strane, od dva agresora, s istoka i sa zapada i sjećam se djece koja neumorno uče ilahije i kaside, što javno, na nastupima, što za sebe, u dječijoj dokolici – pa je naše kulturno pamćenje sigurno postalo i ostalo dodatno obogaćeno za stihove koje znamo napamet, a ujedno ih prvi put slušamo... stihove koje će hrabriti i nas i naše borce, u ondašnjoj Bosni kao Bedru islama.
Sjećam se da smo napamet znali dvije – jednu ofanzivnu i jednu defanzivnu. Prva je kazivala: Cijela je Bosna jedna serdžada / A svaki grad joj mesdžid je plah / Tespih je njezin Sedma brigada / Dušmanu od nje ledi se dah, sa refrenom: Allahu ekber! Allahu ekber! Salli Muhammed resulullah. Allahu ekber! Allahu ekber! Dušmanu nek se zaledi dah. Većina će se sjetiti, počinje sa Iz jednog zrna, zrna tevhida, klasova sedam izbaci stas, na svakom klasu stotinu zrna, u svakom zrnu istine glas... Ako se smije reći, prelijep mi je dio o cvijeću: Gdje Sedma dođe tamo su ruže, sve đul do đula, sve tulipani. Na bojnom polju njeni šehidi, ostaju vječno namirisani. (I kad hoće – Evo, na Noć Bedra, saznajem da je njen autor Šaban Gadžo, koga ovdje posebno selamimo.)
A druga? I druga je stvarno posebna. Za nju se u jednom opisu kaže da je tokom cijele Agresije hrabrila i duhovno hranila, baš kao i prva koja dušmanima ledi dah, borce Armije RBiH, a onda posebno njihove majke, majke šehida koje su u njoj nalazile smiraj. Sam naslov i početak će dovoljno reći: Kraj mezara majka stade... Kraj mezara majka stade, selam nazva sinu. Što joj mladi život dade, braneć’ domovinu.
Kakve nastupe, a rat je? Pa, najbolje je pitati ondašnju djevojčicu Samru Sadžak (Samra Sadžak Boloban, sada ugledni pedijatar), koja nije žalila ni srca ni grla ni glasa, noseći sve koji je slušaju u neku novu dimenziju, iz koje joj je, očigledno, pristizala snaga i vedrina duha. Naime, svesrdačno je selameći, reći ćemo da je, pored ostalog, upravo spomenuta Samra poznata po izvedbi i ratnom studijskom snimku kaside Kraj mezara majka stade, autora rahmetli Ahmed-efendije Bibera. Da, treba ovdje posebno poselamiti i Hasana Eminovića, koji je u Mostaru brinuo o tim našim prvim horovima i koji je i sam postao uspješan tekstopisac. Upravo će Hasan od Ahmed-efendije izmamiti tekst Kraj mezara majka stade, a sve ostalo je historija...
Kraj mezara majka stade
Kraj mezara majka stade,
selam nazva sinu,
što joj mladi život dade,
braneć’ domovinu.
Dovu uči, Boga moli
i rahmet predaje,
suze roni, duša gori,
al’ sabur odaje.
Tiho šapće i govori,
sjećanja naviru,
dragi sine, sad počivaj
u vječnome miru.
Dugo si mi vojevao,
borio se slavno,
kad si kući dolazio
to je bilo davno.
Nisam te se nagledala
dok si sa mnom bio
jer si često s akramima
kasno dolazio.
Od mene ti prosto bilo
i sve halal bilo,
molim Rabba da te primi
u džennetsko krilo.
