Zagrebački Večernji list svojevremeno je objavio članak izazovnog i preciznog naslova: “Kako je svijet prihvatio diktaturu političke korektnosti: Od borbe protiv rasizma i seksizma do nove cenzure”. Ta famozna “politička korektnost” zaista ima svoje višeslojne manifestacije u današnjem društvu, usput ima i više značenja, ili bolje reći tumačenja. Naslov teksta je dovoljno rekao o čemu je riječ.
Zbog haotičnog društveno političkog stanja u svijetu dolazi do zbunjenosti među “ordinarnim” stanovništvom, u vezi s razumijevanjem te nametljive “političke korektnosti”. Ni Bosna i Hercegovina nije imuna na takve pojave.
Kada visoki predstavnik takozvane međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt izjavi sljedeće: “To su Evropljani u Evropi, posvećeni zajedničkim evropskim vrijednostima tolerancije, poštovanja i iskrene saradnje, ne jednoumlju”, i uz to kaže da on podjednako radi za sve građane Republike srpske i Bosne i Hercegovine, onda se to u dijelu domaće javnosti smatra političkom korektnošću, ali samo zato što se radi o službenom stajalištu OHR-a.
To što OHR ovdje spominje “evropske vrijednosti”, kojima se inače verbalno promovira zajedništvo i evropsko ujedinjenje, može se kositi s tim što se u njegovoj izjavi Republika srpska i Bosna i Hercegovine tretiraju kao dvije zasebne cjeline ili zasebne države.
Dakle, šta je ovdje politička korektnost?
Postoje najmanje dvije vrste takve “korektnosti”. Kada neki građanin Bosne i Hercegovine javno kaže da Schmidt ili općenito OHR kao ustanova podržava podjelu Bosne i Hercegovine, radi protiv Bosne i Hercegovine kao države, vrši etničku diskriminaciju koristeći se pritom diplomatskim i političkim eufemizmima zbog zavaravanja domaće javnosti. Ova vrsta političke korektnosti temelji se na sve vidljivijim činjenicama, ali se može smatrati političkom korektnošću samo ondje gdje su Bošnjaci većina.
Međutim, ni ondje ne u cjelini, jer postoje samoproglašeni društveni analitičari, poneki novinari i javne ličnosti koje ovakve izjave smatraju političkom nekorektnošću, pošto, kako oni kažu – “stvaraju napetosti između Bosne i Hercegovine i Zapada”.
Druga vrsta političke (ne)korektnosti jeste samo stajalište Schmidta odnosno OHR-a, da je dozvoljeno tretirati pojmove Bosna i Hercegovina i entitet zvani Rs kao zasebne države jer biti visoki predstavnik ili raditi u OHR-u znači biti pripadnik neke vrste superiornih ljudskih bića, za koje ne važi ona prva vrsta političke korektnosti.
Sama pripadnost OHR-u podrazumijeva oprost grešaka ili provokacija, unaprijed. Javno tretiranje Rs-a i Bosne i Hercegovine kao odvojenih pojmova godinama prakticiraju pojedini srpski političari, novinari i analitičari, i iz Srbije i iz manjeg entiteta. Tako da je pozicija OHR-a u vezi s tim valjda jasnija onima koji su mislili kako je OHR neka sofisticirana institucija koja je pritom politički “neutralna”.
