Izvršni direktor energetske firme ACWA Power sa sjedištem u Rijadu prisjeća se da mu je 2007. ljubazno rečeno da "ode" nakon što je istaknuto da njegova kompanija dobija naftu po "veoma konkurentnoj cijeni", daleko jeftinijoj od solarne energije.

Bio je to predvidiv odgovor najvećeg svjetskog izvoznika sirove nafte, koji je decenijama sretno sagorijevao milijarde barela nafte kao gorivo za elektrane, jedinice za desalinizaciju i industriju po visoko subvencioniranim cijenama.

Ali 15 godina kasnije, on i ACWA su na prvoj liniji najambicioznijeg programa obnovljivih izvora na Bliskom istoku, dok kraljevstvo koje guta energiju i koje je jedan od najvećih emitera CO₂ na planeti obećava da će postati zelenije i čistije. Saudijska Arabija je prošle godine postavila cilj da polovinu svoje električne energije proizvede iz obnovljivih izvora do 2030. Godine.

To znači povećanje količine energije koju generiraju solarni paneli i vjetroelektrane sa manje od 1 gigavat na 58 gigavata za nešto više od sedam godina. ACWA, kompanija povezana sa državom, je vodeća u razvoju projekata obnovljivih izvora energije.

„Da, to je ambiciozno, (ali) to je učinjeno u trenu u Kini, učinjeno je u značajnoj mjeri u Indiji“, kaže Padmanathan. „Novca ne nedostaje (i) obaveza je tu od strane naručioca. Lanac snabdijevanja, da, to je izazov, ali nije nepremostiv.”

Plan koji podržava država, ako bude uspješan, predstavljao bi radikalnu promjenu u Kraljevstvu i bio bi ključan za Rijad da smanji svoje emisije na neto nulu do 2060. godine, kao što je obećano u oktobru 2021. i potvrđeno na COP27 ovog mjeseca.

Unatoč ovisnosti države o fosilnim gorivima, zvaničnici kažu da je Kraljevina ozbiljna u rješavanju klimatskih promjena i prilagođavanju energetskoj tranziciji - čak iako uživa ogroman prihod od nafte, posebno u uslovima visokih cijena izazvanih ruskom invazijom na Ukrajinu.

Ali Saudijska Arabija ima i druge planove u okviru “zelene inicijative”, - razvoj tehnologije za hvatanje i skladištenje ugljika, zatim ima ambiciju postati najveći svjetski izvoznik čistog vodonika, te zasaditi 10 milijardi stabala u Kraljevstvu.

Ali stručnjaci za klimu i dalje su skeptični da će Kraljevstvo ispuniti svoja obećanja, nakon što su gledali prethodne najave o obnovljivim izvorima energije kako dolaze i odlaze s malo, ako ih uopće ima, rezultata na terenu.

Umjesto toga, oni vide državu ovisnu o fosilnim gorivima koja su historijski bila opstruktivna u globalnim pregovorima o klimatskim promjenama. Na COP27 Saudijska Arabija je uspješno je vodila kampanju zajedno s drugim zemljama kako priča o postupnom ukidanju svih fosilnih goriva ostala izvan konačne deklaracije.

„Malo je teško to shvatiti ozbiljno prije nego što se stvarno vidi konkretan razvoj“, kaže Mia Moisio iz NewClimate Institute. “Postoji historija zaustavljanja i kretanja u smislu politike obnovljive energije.”

No, zvaničnici u Rijadu kažu da ovaj put postoji istinski apetit za obnovljive izvore energije.

Dok veliki dio svijeta želi prijeći na čistiju energiju kako bi se odviknuo od fosilnih goriva, u Saudijskoj Arabiji se taj prelazak na čistiju energiju jednako odnosi i na oslobađanje veće količine sirove nafte za izvoz.

Računica među saudijskim kreatorima politike je da čak i dok nacije žele da postanu zelene, svijetu će i dalje biti potrebna nafta, posebno od najjeftinijih proizvođača poput Saudijske Arabije.

Što manje Kraljevstvo sagorijeva za domaću upotrebu, to će više moći izvoziti po svjetskim cijenama, ubirući više petrodolara kako bi pomoglo u finansiranju vladinih grandioznih planova za razvoj nacije.

"To je situacija sa trostrukim dobitkom", kaže ministar energetike princ Abdulaziz bin Salman, jer će to uštedjeti novac Kraljevstvu, donijeti prihode i smanjiti domaće emisije. „Voljeli bismo da imamo sredstva da to uradimo za godinu dana, ali budući da trebamo proširiti naš glavni sistem za gas, morat ćemo raditi postepeno.”

On procjenjuje da bi Kraljevstvo moglo ostvariti neto uštedu od 130 milijardi dolara u godinama do 2030. uvođenjem više plina i obnovljivih izvora u energetski miks i oslobađanjem nafte za izvoz.

Trenutno, nešto manje od polovine električne energije u Saudijskoj Arabiji proizvodi se u energanama na naftu i srodne tečnosti, a Kraljevstvo sagorijeva u prosjeku milion barela sirove nafte i srodne tekućine dnevno kako bi održalo svjetla, klima uređaje i postrojenja za desalinizaciju. Ostatak se oslanja na plin.

Saudijski zvaničnici se ne izvinjavaju zbog inzistiranja da će nafta ostati ključna u njihovim planovima, uprkos nastojanju Rijada da diversifikuje ekonomiju koja zavisi od nafte.

Kao dio strategije, saudijska vladina tijela su mobilizirana da podrže "program održivosti nafte" kako bi osigurali da roba ostane dio budućeg energetskog miksa razvojem novih upotreba ugljovodonika, uključujući korištenje materijala na bazi polimera u betonu, putevima i ambalaži.

To je ono što princ Abdulaziz opisuje kao "ogradu" kako bi se osigurala dugovječnost nafte, jer tradicionalna upotreba goriva, posebno za transport, više nije dovoljna, pa Kraljevstvo gleda kako najbolje unovčiti svoj primarni resurs dok može.

„I dalje ćete imati rast (potražnja za naftom)“, kaže princ Abdulaziz.

Kraljevina već radi na povećanju svog proizvodnog kapaciteta sa 12,2 miliona barela dnevno na 13,4 miliona barela dnevno do kraja 2026. godine, a princ Abdulaziz kaže da će prelazak na obnovljive izvore energije biti jednak "dodavanju novih kapaciteta".

Stoga je „vlada potpuno opredijeljena da radi taj program (obnovljivih izvora)“, kaže on.

Godinama su postojala upozorenja da je proždrljiva domaća potrošnja energije Saudijske Arabije na neodrživom putu jer su niske, subvencionirane cijene podsticale prekomjernu upotrebu i rasipanje.

Domaćinstva čine oko 40 posto potrošnje električne energije u zemlji, a klima-uređaji su odgovorni za više od dvije trećine te brojke u zemlji u kojoj ljetne temperature mogu porasti i do oko 50°C. U 2020. godini, nacija od oko 34 miliona ljudi bila je 11. najveći potrošač energije na planeti, prema Međunarodnoj energetskoj administraciji SAD-a.

Prije 12 godina, Khalid al-Falih, tadašnji šef Saudi Aramcoa i sadašnji ministar investicija, upozorio je da se očekuje da će domaća potražnja za energijom porasti sa oko 3,4 miliona barela dnevno (ekvivalentno nafti) na oko 8,3 miliona do 2028. Ukoliko ne bi došlo do poboljšanja efikasnosti i ako se nastavi trošiti „uobičajeno“ dostupnost nafte za izvoz bi se smanjila za 3 miliona barela dnevno, predviđa on.

Kraljevstvo je počelo razmatrati alternative, uključujući kratko druženje s obnovljivim izvorima energije koje ju je dovelo do osnivanja grada kralja Abdulaha za atomsku i obnovljivu energiju 2010. godine, širokog istraživačkog kampusa koji će biti smješten u Rijadu. Tri godine kasnije, objavila je bijelu knjigu u kojoj su navedene ambicije proizvodnje 23,9 GW iz obnovljivih izvora energije do 2020. i 54 GW do 2032.

Zvaničnici su se čak hvalili da će Saudijska Arabija zimi izvoziti solarnu energiju u Evropu. Ipak, nijedan od tih planova nije zaživio u stvarnosti.

„Rukovodstvo, ljudi na visokim pozicijama, bili su svjesni toga, ali mislim da je bilo i velikih sukoba interesa i velikih razlika u mišljenjima“, kaže Moiso.

Umjesto toga, fokus je stavljen na povećanje proizvodnje plina, koji se historijski smatrao manje finansijski atraktivnim za razvoj od nafte. Od 2010. godine proizvodnja plina se povećala za gotovo trećinu na više od 9 milijardi kubnih stopa. Do 2030. godine, kraljevstvo se nada da će povećati proizvodnju za više od polovine.

Vlasti su također nastojale da obuzdaju decenije rastuće potrošnje električne energije kroz program energetske efikasnosti jer je potražnja rasla po prosječnoj godišnjoj stopi od oko 6 posto od 1990. godine – dvostruko više od svjetskog prosjeka.

U 2016. godini, finansijski pritisci natjerali su Rijad da podigne cijene struje i goriva jer je počeo da se bavi politički osjetljivim pitanjem reforme cijena, dok se borio sa budžetskim deficitom i ekonomskim usporavanjem. Uslijedio je drugi krug povećanja cijena dvije godine kasnije, uključujući povećanje tarifa za 260 posto za neke korisnike domaćinstva.

Iako je ovaj potez bio osmišljen kako bi se rasteretio budžet, on je također signalizirao pokušaj da se riješi kultura rasipništva jer mnogi Saudijci, rođeni u socijalnom sistemu od kolijevke do groba, tradicionalno imaju malo razloga da brinu zbog računa za energiju ili rasipanje zbog subvencionisanog sistema.

Reforme, u kombinaciji s periodom prigušenog ekonomskog rasta, uzrokovale su da se potražnja za električnom energijom izjednačila i smanjila u 2019. po prvi put u historiji.

Potrošnja je opala za 3 posto godišnje u prosjeku između 2016. i 2019. godine, iako je i dalje bila skoro tri puta veća od globalnog prosjeka.

U junu je izvještaj Svjetske banke procijenio da Saudijska Arabija gubi 128 milijardi dolara godišnje subvencioniranjem energije.

Saudijski zvaničnici priznaju da je u prošlosti bilo neizvjesnosti i nelagode prema obnovljivim izvorima energije.

Padmanathan se prisjeća perioda kada je bilo mnogo internih debata, zabrinutosti da će obnovljivi izvori energije pojesti naftu i plin “kao i nevjerice da, zaista, mogu biti konkurentni po cijeni?”

Ponekad je bilo nejasno koje vladino tjelo vodi agendu obnovljivih izvora energije. „Sve se to odvijalo na neodređen način nekoliko godina“, kaže on.

„Prelomna tačka“, kaže on, bila je oko 2015. godine kada su cijene proizvodnje solarne energije pale, posebno u Zalivu, koji je nastavio da daje neke od najnižih cijena energije na svijetu.

Sljedeće godine, prijestolonasljednik Mohamed bin Salman otkrio je plan Rijada za modernizaciju konzervativnog kraljevstva, i postavio "početni cilj" proizvodnje 9,5 GW iz obnovljivih izvora i razvoj lokalne industrije koja će služiti ovom sektoru.

Padmanathan kaže da je sve postalo jasnije nakon što je Ministarstvu energetike data centralnija uloga u pripremi glavnog plana i "potvrđivanju posla koji su obavile različite agencije".

Kreatori politike su shvatili da će se boriti da postignu svoje ciljeve "tender po tender", kaže on, i umjesto toga su odlučili da će Fond za javna ulaganja, državni fond od 620 milijardi dolara, biti odgovoran za 70 posto ulaganja u obnovljive izvore energije.

Kraljevina trenutno ima oko 3GW u izgradnji i 7,1 GW u procesu ugovaranja. Princ Abdulaziz kaže da je cilj da se ove i sljedeće godine ponudi još 15 GW.

Ali čak i oni koji vjeruju da su planovi izvodljivi postavljaju pitanje da li će Kraljevstvo ispuniti svoj plan.

Malo ko sumnja u potencijal Kraljevstva kao proizvođača obnovljivih izvora energije jer se može pohvaliti ogromnim dijelovima nenaseljene pustinje koja je pravo mjesto za solarne farme.

Prednost Saudijaca u solarnoj energiji gotovo je ista kao i prednost u nafti. To je najjeftinije mjesto za proizvodnju solarne struje na svijetu. Imaju samo gomilu prazne zemlje koja je pod kontrolom države, a koja se također nalazi u blizini gradova.

Padmanathan kaže da je "apsolutno siguran" da do 2030. neće biti "nijedne kapi nafte" sagorene za domaću proizvodnju električne energije.

„Saudijskoj Arabiji nije porblem izgraditi 40GW ili 60GW za 10 godina. To je zemlja koja radi megaprojekte”, kaže on. “Potrebno je neko vrijeme da se stvari urede, ali . . . počinje da raste veoma brzo.”

Izvor: Financial Times