Nakon prvobitnog šoka 7. oktobra većina država svijeta izrazila je jednostranu podršku Izraelu, osim onih koji su tradicionalno na strani Palestine predvođenih Osovinom otpora. Jedan dio država pokušao je balansirati između osude Hamasovog napada i isticanja prava Izraela na samoodbranu te ukazivanja na historijski kontekst palestinske borbe za slobodu.

Međutim, kako vrijeme odmiče, a brutalna cionistička agresija pretvara Gazu u nacistički logor sve više država, organizacija i pojedinaca osuđuju cionistički entitet i sile koje ga bezuslovno podržavaju. Najviše kritika je usmjereno prema administraciji predsjednika Badena koji se nalazi u izbornoj godini u utrci za drugi mandat.
Nivo podrške Bidenove administracije Izraelu izazvao je porast antiameričkih stavova na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi (MENA).
Gnjev usmjeren protiv Washingtona podsjeća na atmosferu u regiji u vrijeme invazije na Irak 2003. godine. Ipak, bijes zbog genocida u Gazi ne dolazi samo iz država MENA. Prisutan je širom Globalnog juga i istoka.

Vodi se intenzivan rat narativa. Zvanične izjave američke vlade o pravu Izraela da se brani nemaju utjecaj na javno mnijenje mnogih država svijeta.

Širom Afrike, Latinske Amerike i Azije, sve više je onih koji se otvoreno suprotstavljaju politici SAD-a i drugih zapadnih sila koje podržavaju Izrael. Činjenica da je pet latinoameričkih zemalja (Beliz, Bolivija, Čile, Kolumbija i Honduras) prekinulo diplomatske odnose sa Izraelom ili povuklo svoje ambasadore pokazuje širinu ovog pokreta.

Za mnoge narode koji su se morali boriti za svoju slobodu palestinsko pitanje se percipira kao borba protiv zapadnog neokolonijalizma. Za države “u razvoju” ili države “trećeg svijeta” kako je to Zapad narcisoidno definisao, Izrael je europski naseljeničko-kolonijalni entitet koji je nametnut Arapima u Palestini.

Borba za Palestinu za njih je borba protiv američkog i zapadnog imperijalizma. U Latinskoj Americi i Africi postoji velika osjetljivost kada je riječ o rasističkim naseljeničko-kolonijalnim državama koje vrše nasilje protiv autohtonog stanovništva. Narativ kojeg koriste države Globalnog juga i istoka protiv Zapada uvijek je bio prilično snažan, a palestinsko pitanje je jedno od centralnih tema te borbe s obzirom na dužinu i karakter cionističke okupacije.

Kroz prizmu historije kolonijalizma Zapad se percipira kao centar eksploatacije i dominacije nad generacijama intelektualaca, studenata i obrazovanih klasa na Globalnom jugu.

Ponašanje europskih zemlja koje su dugo odbijale čak i pozvati na prekid vatre, a rijetke su osudile izraelske zločine dodatno je razotkrilo licemjerje i dvostruke standarde “Gospođe Europe” kada su u pitanju Palestinci i drugi narodi Globalnog juga.

Rat narativa

U sve više multipolarnom svijetu, zapadne sile gube dominaciju globalnom Informacionog arhitekturom. Vlade i elite na Zapadu se sve više izoluje u ovom globalnom ratu narativa i nadmetanja velikih od svojih građana, posebno mladi, i od ostatka svijeta jer dostupnost informacija kao nikad do sad u historiji ne dozvoljava uspostavljanje cenzure. Svaki dan su sve očitiji dvostruki aršini Zapada prema onima koji misle drugačije.

Nakon što je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu u februaru 2022. godine, Washington se borio da ujedini svijet na platformi antimoskovske agende Zapada.
Ali većina zemalja u arapskom svijetu, Africi i drugim dijelovima ne-zapadnog svijeta nije prihvatila argumente SAD-a i Europe o potrebi nametanja sankcija Rusiji u cilju odbrane takozvanog „poretka zasnovanog na pravilima”.

Mnogi su vidjeli pravo licemjerje u naporima Washingtona da okupi svijet protiv Rusije, posebno imajući u vidu invaziju na Irak 2003. godine i druge aspekte američke vanjske politike kao što je nekritička podrška izraelskim akcijama koje predstavljaju flagrantna kršenja međunarodnog prava.

Isključiva podrška SAD-a Izraelu u njegovom bombardiranju Gaze ne samo da je razbjesnila mnoge arapske i muslimanske saveznike, već je dokazala Globalnom jugu koliko licemjeran Washington može biti u selektivnom podržavanju ljudskih prava i međunarodnih normi.

Djeca u Gazi su najveća žrtva američkih dvostrukih standarda. Također, djeca u Gazi su žrtve arapskih režima koji desetljećima ne vode vlastitu vanjsku politiku. On ispunjavaju želje Amerike i cionista na štetu svojih građana i Palestine, jer su kroz korupciju in a druge načine zarobljeni u imperijalnom poretku.

Pristup koji Badenova administracija ima prema Izraelu ide na ruku pretenzijama Rusije i Kine na međunarodnoj sceni. Kineski i ruski zvaničnici iskoristili su priliku da ukažu na izolaciju Washingtona od gotovo svih zemalja Globalnog juga u kontekstu cionističke agresije na Gazu. U isto vrijeme Peking i Moskva su sve bliži stavovima elita, vlada i većine građana širom Afrike, Latinske Amerike, Bliskog istoka i Azije u odnosu na rat u Gazi. Za Rusiju, ne samo da je agresija na Gazu skrenula globalnu pažnju sa sukoba u Ukrajini, već je dodatno naglašeno licemjerje i dvostruki standardi s kojima SAD pristupaju globalnim pitanjima, ali i ljudskim tragedijama.
Kina je na sličan način imala koristi od brutalne cionističke agresije na Gazu distancirajući se od Izraela, trudeći se da više izrazi podršku Palestini u cilju da sebe predstavio kao održivu globalnu alternativu i partnera u diplomatiji i ekonomskim odnosima.

U tom kontekstu Globalni jug se opet nalazi u okolnostima sličnim Hladnom ratu, a ako ne bude trasirao svoju agendu razvoja postat će lahak plijen u borbi velikih sila za globalnu premoć.

Na globalnom nivou, postoji jasno vidljiva razlika između međunarodnog prava, kako je utvrđeno Poveljom UN-a, i Zapadnog „poretka zasnovanog na liberalnim pravilima“, koji je u osnovi selektivna primjena međunarodnog prava zasnovanog na sebičnim geopolitičkim interesima SAD-a i Europe.  Agresija na Gazi dodatno je naglasio razliku između ova dva koncepta, otežavajući Washingtonu ili drugim zapadnim državama da se pozivaju na "liberalni poredak zasnovan na pravilima" sa bilo kakvim stvarnim moralnim autoritetom i kredibilitetom.

Agresija na Gazu je pokazala opravdanost nezavisne vanjske politike mnogih država Globalnog juga koja se ne uklapa u američke aršine. Južna Afrika, Iran, Brazil, Alžir i drugi su pokazali svoju principijelnost.

Sve više je depeši koje stižu u State Department od američkih diplomata koji služe u stranim prijestolnicama u kojima upozoravaju da se ne samo javno mnijenje, već i mišljenja elita u ne-zapadnim zemljama pomjeraju protiv SAD-a.

U trenutnim okolnostima teško je utvrditi koliku štetu Amerika je napravila sebi. Ali svaki put kada Amerika prozove Rusiju zbog Ukrajine, oni će reći: “Da, ali Gaza”. Ili kad neko sa zapada kritikuje Kinu zbog njihovog ugnjetavanja Ujgura u Xinjiangu, oni će reći: “Da, ali šta je sa Gazom?” To je nešto što će potkopati legitimitet i kredibilitet posebno SAD u godinama koje dolaze.

Jedina konstanta u ovim odnosima je da uvijek stradaju mali narodi, najčešće muslimani.

U ovom kontekstu slabljenja mehanizama očuvanja aktuelnog svjetskog poretka mnoge države koriste priliku da obnove svoj suverenitet (Azerbejdžan), ostvare svoje velikodržavničke pretenzije (Etiopija), a sve više država sa krhkom demokratijom će imati državne udare i građanske ratove.