U sedmici iza nas Banja Luka je bila domaćin prvog ATP teniskog turnira u historiji Bosne i Hercegovine. Riječ je o “Serbian Openu”, turniru iz serije 250, nagradnog fonda od 562.815 eura, koji je, samo za ovu priliku, iz Beograda prebačen u bosanskohercegovački grad na Vrbasu. Ondje je dobio i novo ime – “Srpska Open”, nakon što je Vlada manjeg entiteta odriješila kesu i postala glavni sponzor. Mora se priznati da su organizatori uspjeli okupiti probrano društvo iz samog vrha najboljih tenisera svijeta. Teniske mnšketire predvodio je Novak Ðoković, svjetski broj jedan, Rus Andrey Rublev, šesti na ATP listi, osvajač velikog Masters turnira sedmicu prije u Monte Carlu, Hrvat Borna Ćorić, Švicarac Stanislas Wawrinka, osvajač tri Grand Slama (Australian Open, Roland Garros i US Open), Gaël Monfils, Miomir Kecmanović, Damir Džumhur i mnogi drugi. Prava poslastica za teniske sladokusce.
“SRPSKA OPEN” PUNA NELOGIČNOSTI
No, iako polaskani što je Bosna i Hercegovina napokon ucrtana u mapu velikih teniskih događaja u godišnjem kalendaru ATP (Udruženja teniskih profesionalaca) te da istinski teniski zaljubljenici u jednom bosanskohercegovačkom gradu mogu vidjeti uživo najveće majstore s reketom u ruci, mnogi Bosanci i Hercegovci u nevjerici, i s razlogom, pitali su se kako je došlo da jedan tako veliki teniski turnir iznenada da šansu Banjoj Luci kao organizatoru sedmice vrhunskog tenisa, a ne gradovima u Srbiji. Naime, nekoliko je teniskih centara u Republici Srbiji posljednjih godina u ekspanziji s investicijama u teniske komplekse, organizacijom sve jačih turnira, a što je dijelom plana razvoja turističke ponude te zemlje: poput Vrnjačke Banje, Kopaonika, Novog Sada. Ipak, organizatori, porodica Novaka Ðokovića, odlučuju zaobići vlastitu zemlju i turnir iz Beograda sele u više od 300 kilometara udaljenu Banju Luku u Bosni i Hercegovini. Pokušali smo istražiti šta se krije iza ove odluke.
Samo revnosniji pratioci zbivanja u top tenisu znaju da je porodica Ðoković vlasnik turnirske ATP licence koja je iznajmljena od Rumuna Iona Tiriaca, bivšeg svjetskog teniskog asa, a danas uglednog menadžera u “bijelom sportu”. Tekuća godina posljednja je u tom trogodišnjem aranžmanu. Premda se očekuje produženje ugovora, nije posve izvjesno šta će biti s licencom u narednom periodu, ali su, svejedno, organizatori više puta izjavili da je samo ove godine turnir prenesen iz Beograda u Banju Luku “zbog radova na poboljšanju infrastrukture u Teniskom centru 'Novak'”. Razlog – otvorene aspiracije za organizaciju većeg ATP turnira, kako je pojasnio Ðorđe Ðoković, direktor “Serbian Opena”, Novakov brat.
Da je priča o “Srpska Open” puna nelogičnosti, nejasnoća i nedorečenosti, potvrdili su neovisni izvori, poput Nebojše Viškovića, uglednog beogradskog sportskog novinara i profesionalca koji pozorno prati tenis skoro dvije decenije.
“Poznato je da Ðokovići namjeravaju da ‘Serbian Open’ podignu na viši nivo, tzv. turnir iz ATP serije 500. Tamo zaista postoje neki ekstra zahtjevi, poput onog da bude veći teren ‘jedinica’, iako je teniski kompleks uglavnom u redu. No, ne vidim da se tamo radi bilo šta na infrastrukturi, kako je najavljivano, i, iskreno, ne vidim tu logiku koja se poteže o razlozima prelaska turnira u Banju Luku. Znam i da onaj ko već ima licencu i kada ona ističe, a njima je posljednja upravo ova, ima prednost da produži ugovor, ali znate, ako neko ponudi više novca, to je teško spriječiti. Hoću reći da je sve oko dobijanja tzv. 500-ice neizvjesno”, pojasnio je Višković u popularnom teniskom podcastu Wish&Go prošle sedmice, odgovarajući na pitanja gledalaca.
DESECI MILIONI ZA SAMO JEDNO TENISKO PROLJEĆE
Znakovito je bilo pratiti i pojavljivanje u javnosti čelnih ljudi “Srpska Open” u Banjoj Luci pred početak i tokom samog turnira. U brojnim medijskim istupima Ðorđa Ðokovića, direktora turnira, vidljiva je pupčana veza organizatora s Miloradom Dodikom. Političar iz Laktaša i ovaj put iskazao je silnu želju da organizacijom velikog sportskog takmičenja internacionalizira jedan dio Bosne i Hercegovine upravo u vrijeme kada svako malo posljednjih mjeseci najavljuje secesiju entiteta čiji je predsjednik. Upadljiva je demonstracija apsolutne Dodikove vlasti kada je nonšalantno, poput razmetnog milionera, iz budžeta Rs-a izdvojio više od 34 miliona KM (po izvorima Nebojše Vukanovića, političara iz Trebinja, čak 46 miliona KM!!) za gradnju teniskog terena u parku “Dr Mladen Stojanović”, kapaciteta 6.000 stolica, a koji je napravljen u rekordnom roku (za kraće od četiri mjeseca). Stiješnjen rokovima i u utrci s vremenom (radovi započeli krajem decembra), da bi preskočio komplicirani Zakon o javnim nabavkama, Dodik odlučuje da investitor bude Teniski savez Rs-a kako bi ubrzao radove. Zakulisne radnje i brojne nezakonitosti za tako zahtjevan građevinski poduhvat bile su dovoljan znak da Tužilaštvo prije dva mjeseca otvori istragu u Banjoj Luci. No, kada je teniski kompleks u poznatom banjalučkom parku svečano otvoren 12. aprila, splasnula je priča o tome da inspektori češljaju raznu dokumentaciju na nekoliko lokacija u gradu.
U istoj sedmici, dok se Dodik pompezno razmetao novcem poreznih obveznika manjeg entiteta u Bosni i Hercegovini, kao da je u pitanju španska Katalonija, Igor Crnadak, potpredsjednik PDP-a, iznosi podatak da se Rs nalazi u najozbiljnijoj finansijskoj krizi u posljednjih dvadeset godina, jer samo u ovoj godini mora vratiti 1,2 milijarde KM stranog duga, a da vlast nema rješenja za to.
“Samo do 28. juna mora se vratiti oko 330 miliona KM po osnovu prodaje obveznica na Bečkoj berzi. Iako je Dodik vrijeđao opoziciju zato što smo iznijeli taj podatak, to je nažalost tačno: u prospektu predstavljenom investitorima na Bečkoj berzi precizno piše da će svaki kupac obveznica, ukoliko Rs ne plati dug na vrijeme, moći ući u izvršenje i preuzimanje vlasništva nad svakom kompanijom u Rs u kojoj je vlasništvo Rs 51 posto ili više”, pojasnio je Crnadak.
Nije jasno iz koje je budžetske pozicije za ovu godinu Dodik namaknuo 34 miliona KM za teren koji, kako kažu, planira biti dvorana, dakle dobit će i krov. Baška je pitanje kako takav projekt može biti dugoročno isplativ jer teniskog turnira ovog nivoa Banja Luka više sigurno neće vidjeti budući da je projekt familije Ðoković isključivo vezan za Beograd.
U KOJOJ JE DRŽAVI BANJA LUKA
I tu nije kraj ove priče. Iako na službenim veb-stranicama ATP-a, pored imena turnira “Srpska Open” ATP 250, jasno stoji Banja Luka, Bosnia-Herzegovina, Ðorđe Ðoković u brojnim medijskim istupima nije se potrudio spomenuti Bosnu i Hercegovinu, zemlju domaćina, već isključivo njen manji entitet Rs, gradske vlasti i predsjednika entiteta “bez čijeg zalagan⁹ja ne bi bilo turnira u Banja Luci”, kako je volio nerijetko naglasiti. Zanimljivo, s druge, sportske strane, možda i da bi se dopali nekome i u Sarajevu, organizatori rade i jednu dobru gestu: za glavni turnir je pozivnicu (wild card) dobio bh. teniser Damir Džumhur, a za kvalifikacije i puno slabije rangirani Aldin Šetkić, koji drugačije ne bi mogao nastupiti. Da su o tome odlučivali banjalučki domaćini, pitanje je kakav bi bio raspored pozivnica znajući njihovu politiku posljednjih dvadeset godina u dodjeli wild card, kada su zaobilazili sve bosanskohercegovačke tenisere u širokom luku za jedan manji turnir (challenger) koji se održavao u gradu na Vrbasu.
Ukratko, mnogo je naznaka da je kompletna organizacija “Srpska Open” tek masno plaćen politički marketing po narudžbi laktaškog gubernatora. Istog onog koji posljednjih mjeseci, zbog pitanja državne imovine na nivou Bosne i Hercegovine i u panici zbog 1,2 milijarde KM stranoga duga koji stižu na naplatu, najagresivnije do sada najavljuje nezavisni put Rs-a.
“Srpska Open”, inače odlično organiziran turnir i s najvišim ocjenama strogih ATP supervizora, došao je očigledno kao naručen u lažnoj i iskonstruiranoj priči “o uspješnoj i prosperitetnoj Rs” koja, eto, može dovesti i vrhunske svjetske tenisere. Dok su penzioneri u manjem bosanskohercegovačkom entitetu, s najnižim penzijama u Evropi, gladni i dok zagledaju kontejnere, velikosrpskim autokratama iz banjalučkih Banskih dvora važnije je bilo da se u medijskim izvještajima što češće čuje “Srpska”, pa “kol’ko košta da košta”. S druge strane, običan narod, ako je suditi po reakcijama publike, iskazao je veliku podršku Sarajliji Damiru Džumhuru, koji je odigrao ponajbolji turnir u protekle dvije godine plasmanom u četvrtfinale, gdje je izgubio od finaliste Rubleva.
