Tužno je ovih dana gledati nekadašnju perjanicu SDA Denisa Zvizdića kako se ponižavajuće nudi “Trojki” kao nestranački i programski kandidat za člana Predsjedništva BiH. Svoju je ponudu ozvaničio na federalnom radiju, čudeći se što je SDP-u sporno njegovo sada bivše članstvo u SDA te ih pozvao na promišljanje. Nije bitno od kuda je došao, nego kakve kvalitete ima, poručio je Zvizdić u svojoj ponudi. Ni u najgorim primislima nismo mogli zamisliti da će se ovaj političar, uslijed iznenadne eksplozije ega i loše procjene, svesti na političku animir-damu.

Nakon što je Zvizdić ozvaničio svoju željicu, krenula je javna licitacija ili dražba, politički poražavajuća za političara ranga kakvim se Zvizdića doživljavalo. Za kandidata ga više-manje otvoreno predlaže lider NiP-a Dino Konaković, a ponudu izrijekom odbija lider SDP-a Nermin Nikšić, dok se treća zainteresirana strana pravi kao da je nevini maturant s džointom u ruci koji se na maturskom našao pred amsterdamskim izlogom na kojem piše – ženske usluge, a u zamračene prostorije s crvenim svjetlom ga ruskim akcentom doziva stanoviti Aljoša. Lider Naše stranke Edin Forto, naime, ne zna šta bi s tim Zvizdićem, je l' bi ušao tamo gdje ga nudi Aljoša ili ne bi.

U svakom slučaju, sada je jasno da Zvizdić nije i ne može biti nestranački kandidat jer je posve vidljivo da je riječ o kandidatu Naroda i pravde. A o kakvoj je oksimoronskoj stranci riječ, sudimo iz prve ruke, iz zamornog blebetanja njenog predsjednika Dine Konakovića. Desna stranka – lijevog centra, stranka populističkih manira i sektaškog ustroja. Stranka koja je prvobitno osnovana iz reda bivših kadrova SDA, a danas stranka bivših članova općenito. Iz temelja kontradiktorna stranka.

Organiziraju LGBT paradu, a zatim šmrkovima peru ulice nakon što je završila da navodno operu nečist (kao da su u ovom slučaju podrazumijeva u fizičkom smislu), imenuju “nestranačke” ministre, a zatim iste kandidiraju za načelnike na izborima, napuste SDA radi sukoba s “hercegovačkom grupom”, ili pejorativno nazivanom “gatački klan”, a zatim je integriraju u novu stranku, zasnuju kampanju na “borbi protiv partitokratije, a narod njihova djela prepozna i imenuje “NiPotizmom” i tako dalje i tako dublje u nezamislivi ambis političkog licemjerja.

No, Zvizdićev politički moralni pad počeo je puno prije igrica s “Trojkom”. Zvizdić je postao to što je sada u trenutku kada je dopustio da ga u usta uzme prva među političkim animir-damama, glavom i bradom Fahrudin Radončić. Ne zaboravimo da je u svojim spletkarskim aktivnostima Radončić prvi najavio Zvizdićevu kandidaturu, dakle u vremenima dok je ovaj još uvijek bio u SDA. Bez sumnje time možemo potvrditi ono što se šuškalo po političkim kuloarima, da je sve dogovoreno u Avazovom tornju puno prije Zvizdićevog zvaničnog napuštanja SDA. Priče o principijelnosti bile su samo pokušaj da se Zvizdića pozicionira kao pravednog borca za bolje društvo koji i pod cijenu visokih funkcija ne može boraviti u navodno propaloj stranci.

Radončić je čak Zvizdića predstavio kao perspektivnog mladog političara, a tragikomičnost ovog navoda opisuju i Zvizdićeve godine (57), kao i to da je već postao djed. U međuvremenu se javnosti pokušalo nametnuti da siroti Zvizdić nije za ništa kriv. Da nekim čudom visoki političar iz SDA, koji je vršio sve funkcije osim člana Predsjedništva BiH, nije odgovoran za stanje koje opozicija prezentira kao apokaliptično. Može li uopće iko prispodobiti koja je vrsta integriteta one ličnosti koja čitav život vrši najviše funkcije, a za ništa nije odgovorna? Možda jedino ako tu ličnost opišemo kao tragičnu i to kroz neki lanac prostitucije u koji je bila uvučena otmicom, zatim navlačenjem na drogu, prisiljavanjem, ucjenom...

Međutim, Zvizdić se čini odveć njegovan da bi bilo riječ o takvoj ličnoj tragediji. Dobro je očuvan, tek druga ruka, imao samo jednu dužu vezu, gospodin, intelektualac, profesor doktor... Gotovo zvuči kao oglas za usamljena srca u oglasniku dok Zvizdića “Trojci” nudi Aljoša Čampara. Ili možda, ako govorimo o budućoj političkoj karijeri Denisa Zvizdića, bilo bi bolje Čampari da konsultira oglasnik u rubrici za udomljavanje kućnih ljubimaca te da se Nikšiću obrati na ovaj način: “Ne linja se, kaki u posudicu s pijeskom ili kesicu, umiljat, potrebno ga je hraniti mesekom s vitaminima za sjajnu dlaku, ali treba pripaziti da ne odluta od kuće jer je sklon zavoljeti svakoga ko ga dobro hrani.”

Pa kakvu onda pogubnu percepciju o sebi stvara posrnuli političar iz visokog društva Denis Zvizdić? Dakle, sada nas to zanima na razini sociološkog fenomena. Šatrovački rječnik definira onu vrstu prostitutke koja se služi uličnom mimikrijom ne bi li opstala. Oslanja se na preporuke, i stranačke i nestranačke. Njeno glavno obilježje jeste šutnja i diskrecija kako ne bi privukla pažnju konkurencije, što bi je dovelo u opasnost da popije batine. U trenutku kada nadođe mušterija, progovara ključne riječi koje se tiču programske kvalitete. No, s preporukom ili bez nje, plaća se unaprijed, pa bez obzira na preporuku, mušterija kojoj je prvi put ustvari nikada ne može znati šta je kupila. Novac se ne vraća.

Nažalost, na koncu će se pokazati da je Denis Zvizdić tragična politička figura i najveći gubitnik ovakvih kalkulacija i miljea u kojem se našao. Očito da ritam tog šejtanskog kola ne umije pratiti.