Oranizirani su prvi zasita demokratski izbori. Egipat je bio na putu istinske demokratizacije. Prvi put u svojoj povijesti dobio je pravi demokratski ustav. Na izborima za predsjednika Egipta pobijedio je Muhamed Mursi, predstavnik stranke “Muslimansko bratstvo”, stranke koja se kao formalna ili neformalna politička organizacija u Egiptu više od pola stoljeća bori protiv diktature. Konačno je “Muslimansko bratstvo” dobilo poriliku da demokratizira društvo, smanji duboke socijalne podjele u zemlji, donese tračak nade u pravdu. Ali, demokratija je u Egipu prerano preminula. Tačnije, likvidirana je. Nakon izvršenog vojnog udara Egiptom je zavladao Abdel Fatah al-Sisi, diktator pod čijom čizmom Egipat još stenje.
“Muslimansko bratstvo” proglašeno je terorističkom organizacijom i zabranjeno. Vojna hunta organizirala je masovni progon pripadnika ovog najstarijeg političkog pokreta u Egiptu i postigla Ginisov rekord u izricanju smrtnih kazni. Samo u jednom danu izrečeno je 529 smrtnih kazni članovima i simpatizerima “Muslimanskog bratstva”. Takav učinak u izricanju smrtnih kazni nije nikada zabilježilo niti jedno sudstvo. Čak se i grozomorne Staljinove čistke u bivšem Sovjetskom Savezu doimaju kao amaterske u odnosu na učinak vojnog upravitelja generala Al-Sisija u Egiptu. Pogubljen je i prvi demokratski izabrani predjednik Egipta Muhamed Mursi. Egipat je ponovo utonuo u mrak.
Od Arapskog proljeća u Egiptu ostalo je samo blijedo sjećanje na jedan događaj koji je možda mogao donijeti tako željenu promjenu u Egipat. Oni su samo tražili “hljeba, slobode i socijalne pravde”. Ništa od toga nisu dobili.
Egipat kao i druge siromašne zemlje Bliskog istoka i sjeverne Afrike imaju i dalje izražene probleme visoke nezapsolenosti, posebno mladih, te niske stope ekonomskog rasta. Prema podacima MMF-a, stopa nezapsolenosti mladih kreće se između 25 i 30 posto.
Svi ovi problemi s kojima su susreću mladi na Bliskom istoku i sjevernoj Africi podstiču ih na migracije ka Zapadnoj Evropi.
