Yevhen Zhuk, 51-godišnji Ukrajinac, stigao je u Poljsku prije pet godina, sa suprugom i sinom, iz grada u blizini Donbasa, zahvaćenog ratom. Nije ni razmišljao o tome da zatraži azil, bilo je tako lako dobiti radnu dozvolu u Poljskoj da o tome nije ni razmišljao.

"Poljsku državu nije briga zašto sam ovdje, važno je da radim", kaže. Radi u Pošti i priznaje da je njegova migracija imala "više veze sa životnim standardom" nego s sukobom u njegovoj rodnoj regiji. Prva godina je, kaže, bila teška, bez dobrog poznavanja jezika i zakona. Četiri kasnije, ide mu jako dobro. Zarađuje otprilike 1800 eura mjesečno (iznad prosječne plaće u Poljskoj) zahvaljujući poslu dostavljača. Zarađuje pet puta više nego što bi u Ukrajini.“Znam da bih više zarađivao u drugim zemljama EU-a, ali Poljska je bila bliže i bilo je lakše doći.“

Prošle godine Poljska je bila šesta najveća ekonomija u EU-u i potrebna im je radna snaga za održavanje rasta, to je zemlja Unija koja je izdala najviše boravišnih dozvola građanima zemalja van Unije, 598.000, što je gotovo dvostruko više od Njemačke.

U više od pola miliona slučajeva, iz radnih razloga, posebno u sektorima kao što su građevinarstvo ili nove tehnologije. Najviše je Ukrajinaca (milion u zemlji od 38 miliona stanovnika), iako u tu zemlju migriraju i Bjelorusi (s dodatnom političkom dimenzijom), Gruzijci, Nepalci, Rusi ili Armenci, između ostalih. Stranci čine 5% stanovništva Poljske.

"Oni u Poljskoj rade poslove koje Poljaci rade u zapadnoj Evropi", kaže Aleks Szczerbiak, profesor političkih nauka na Univerzitetu u Sussexu i stručnjak za savremenu poljsku politiku. “Za isti posao Poljak može zaraditi puno više u drugim prijestonicama EU. To je svojevrsno pomicanje rada prema Zapadu. U Varšavi je, na primjer, lako vidjeti Ukrajince na istim poslovima dok na istim poslovima u Španiji, Francuskoj ili Italiji nije iznenađujuće vidjeti Poljaka. Takođe rade kao doktori ili u IT industriji.

Poljska, jedna od etnički i vjerski najhomogenih evropskih zemalja, ovih je sedmica zadržala čvrst stav (uz podršku EU) pred hiljadama migranata, većinom Kurda, koji su se okupili na njenoj granici kako bi ilegalno ušli u EU u akciji koju je orkestrirao bjeloruski režim.

Poljska nasilno vraća veliku većinu onih koji pređu granicu, što je protivzakonito. Osim toga, 2015. kada je EU uspostavila sustav kvota za raspodjelu izbjeglica iz krize te godine, odbila je, s Mađarskom i Češkom, preuzeti svoj dio, svega nekoliko hiljada. “Bili su muslimani. A Poljska je smatrala da njihovo prihvaćanje znači odabir multikulturalizma”, pojašnjava Szczerbiak.

Dorota Heidrich, profesorica na Fakultetu političkih nauka i međunarodnih studija Univerziteta u Varšavi, pojašnjava šta je razlika u stavu vlasti na čelu s ultrakonzervativnim Zakonom i pravdom (PiS) prema migrantima kojima daje ugovore o radu i boravišne dozvole, uglavnom  Ukrajincima i Bjelorusima koji imaju sličan jezik i kulturu i prema onima koje nasilno vraća sa svojih granica. “To što su oni muslimani igra veliku ulogu, čini ih simbolom prijetnje. Da su Bjelorusi, već bi bili ovdje.”

Zdzisław Racki, odvjetnik specijaliziran za pitanja imigracije, objašnjava da građani Ukrajine, Bjelorusije, Rusije, Gruzije i Armenije uživaju poseban režim koji im olakšava zapošljavanje. Svih pet zemalja su sa kršćanskom većinom.

Ukrajinka Kristina Prykhalko radi kao dostavljač biciklom za firmu Glovo. Za nju je to privremeni posao (da može poslati novac svojoj porodici u Ukrajini) u privremenom domu, svojevrsna usputna stanica u druge zemlje EU.

Ne govori više nekoliko riječi poljskog, niti joj treba. Studirala je informacijsku tehnologiju na engleskom jeziku. “Za ovu vrstu studija ovdje imate mnogo Univerziteta koja vas prihvaćaju. I puno je jeftinije od ostalih opcija koje sam gledala u drugim evropskim zemljama, Dobiti vizu je vrlo jednostavno. Što se posla tiče, dobivam 25 zlota (5,3 eura) na sat. U Ukrajini to nikada ne bih zaradila“, objašnjava.

Ukrajinci su prošle godine imali ukupno 72,6% od 406.000 radnih dozvola, prema zvaničnim podacima. Raširena je opcija da dođu na nekoliko mjeseci, uštede neštzo novaca i vrate se.  Druga najveća grupa, s nešto manje od 10% novih radnih dozvola, bili su građani Bjelorusije, još jedne kulturno bliske granične zemlje. Većina ima boravišne dozvole a nekima su izdate i takozvane humanitarne vize jer su bili žrtve represiju protiv opozicije nakon prošlogodišnjih izbora.