Prije nekoliko godina, mali španski sportski brend, Ternua, tražio je da im se poklone pokidane ili istrošene ribarske mreže i za nekoliko mjeseci u njihovim se pogonima našlo 12 tona beskorisnih mreža. Nakon što su mreže reciklirali, predstavili su svoju inovaciju: 50.000 skijaških hlača izrađenih od tog materijala. Zatim su učinili isto s ljuskama oraha ili košpicama maslina, s touom od kahve ili s izlizanim hotelskim plahtama.

Smatraju da je to budućnost, sportska odjeća izrađena od materijala kakve sada ne možemo ni zamisliti, trajat će duže i koristit će je više osoba.

Multinacionalne kompanije, poput Nikea i Adidasa, već imaju odjeću i patike napravljene od boca (Flyknit) ili okeanskog otpada (Parley), ali ovo recikliranje je sve kontroverznije - na kraju krajeva, to je i dalje plastika. Prema studiji Changing Markets Foundation, 69% vlakana koja se koriste u sportu još uvijek dolaze iz nafte, poput poliestera ili najlona, ​​a cilj nekoliko kompanija drastično smanjiti taj postotak. Biotehnologija je već stvorila poliester od kasave, šećerne trske ili kukuruza, vrlo sličan današnjem; EVA gumu, koja je prisutna u mnogim patikama mogla bi zamijeniti Bloom, napravljena od algi, koju Puma ili Merrell već koriste; tendencija je da se naftni neopren zamijeni Yulexom, napravljenim od biljke jute - Decathlon već ima model 100% od Yulexa.

Riječ je o pozerstvu, trendu, tzv. greenwashingu, ali i snažnom zakonodavnom pritisku - nove evropske smjernice i inicijative poput francuskog Ecoscorea - a nadasve tu je i sve veća svijest među sportašima amaterima koji u konačnici najviše kupuju. Prema istraživanju jedriličarskog natjecanja SailGP koje je provelo među svojim fanovima u Sjedinjenim Državama, Ujedinjenom Kraljevstvu i Švicarskoj, "72% stanovništva ne želi se baviti sportom u odjeći izrađenoj od fosilnih goriva", ali postoji nekoliko prepreka u trgovinama. Jedno je raznolikost, drugo su performanse, ali glavna je prepreka cijena.

Prije ili kasnije neki će sportista pobijediti na maratonu u patikam koje se mogu reciklirati. Ali to je i dalje dug put, pun izazova. Nekoliko brendova napravilo je majice od različitih vrsta vlakana, od algi ili s kokosovim vlaknima, ali one koštaju 80 ili 100 eura. Sve dok procesi ne postanu jeftiniji, njihova se upotreba ne može generalizirati.