Politika, u turbulentnoj naciji Pakistana, ostaje stvar porodičnih klanova. Nakon općih izbora održanih prošlog četvrtka, obilježenih nasiljem i optužbama za prevaru, dvije glavne stranke u Nacionalnoj skupštini, eksponenti dviju političkih dinastija koje su monopolizirale velik dio vlasti u posljednjim desetljećima, složile su se ove sedmice udružiti snage i postaviti Shehbaza Sharifa, 72, za premijera, uz podršku drugih manjinskih stranaka.

Ako konačno uspije, pakt bi iz igre izbacio zatvorenog bivšeg premijera Imrana Khana, čiji nezavisni kandidati predstavljaju najveću snagu u parlamentu, iako nemaju dovoljnu većinu za formiranje vlade. Khanova stranka također je nominirala svog generalnog sekretara, Omara Ayuba, kao svog kandidata za premijera ovog četvrtka, iako se čini da on nema potrebnu podršku.

Pretpostavljeni slijedeći premijer, Shehbaz Sharif, iz Pakistanske muslimanske lige-Nawaz (PML-N), već je nakratko bio na čelu vlade između 2022. i 2023., nakon izglasavanja nepovjerenja kojim je Khan uklonjen s vlasti. Tih mjeseci imao je posla sa sličnom koalicijom stranaka. Shehbaz je mlađi brat bivšeg premijera Nawaza Sharifa, koji je bio na čelu izvršne vlasti tri puta.

Nawaz je bio taj koji je zapravo izašao na izbore kao vođa PML-N-a nakon što se vratio iz četverogodišnjeg samonametnutog egzila i nakon što su poništene presude protiv njega. Ali ipak je njegov brat bio nominiran za premijuera nakon što je zaključio sporazum s drugom ključnom političkom dinastijom u petoj najmnogoljudnijoj naciji na planeti (235,8 miliona stanovnika(, dinastijom Bhutto.

Treću formaciju u Skupštini, Pakistansku narodnu stranku (PPP), predvodi Bilawal Bhutto-Zardari, sin Benazir Bhutto, prve žene na čelu vlade u toj muslimanskoj zemlji, ubijene 2007. godine i unuka bivšeg premijera Zulfiqara Ali Bhutta, koji je svrgnut i pogubljen od strane vojske 1979. godine. Bilawal je potvrdio u ponedjeljak da će podržati kandidaturu PML-N, iako bez pridruživanja izvršnoj vlasti.

U raspodjeli kvota moći, u svakom slučaju, Asif Ali Zardari, otac Bilawala Bhuttoa, udovac ubijene Benazir Bhutto i dopredsjednik PPP-a, bit će nominiran za mjesto predsjednika države, mjesto koje je već držao između 2008. i 2013. godine.

Očekuje se da će se glasanje održati slijedećih sedmica u parlamentu u kojem su nezavisni kandidati Imrana Khana osvojili 93 mjesta, dok je 75 mjesta osvojila  stranka Sharifa i a 54 stranka Bhutto. Na izborima su se kandidati borili za 264 mjesta od ukupno 336 u skupštini. Ostalo su mjesta rezervirana za žene i manjine a nezavisni kandidati nisu uključeni u ovu raspodjelu. Premijer koji položi zakletvu je onaj koji dobije većinu od 169 glasova.

Pakistanska nacija pokušava se snaći u komplikovanoj situaciji. S jedne strane, tu su šokovi rastuće spirale nasilja povezanog s pobunjeničkim milicijama u graničnim područjima s Afganistanom. S druge strane, zaglibila je u privrednu krizu nakon pandemije, s neobuzdanom inflacijom od oko 30%, i mora se suočiti s crnom rupom dugova koja će zahtijevati pregovore o novom paketu spašavanja s Međunarodnim monetarnim fondom.

Islamabad se prošlog ljeta – sa Shehbazom koji je tada bio premijer – dogovorio o paketu od tri milijarde dolara sa MMF-om u zamjenu za stabilizacijski program, koji ističe u martu. Novi pregovori bit će jedna od glavnih zadaća nove Vlade.

U žestokoj borbi moćnih porodičnih dinastija loza Sharif ima još jednog aduta, potpredsjednicu PML-N-a, Maryam Nawaz, kćer Nawaza i nećakinju Shehbaza. Nakon regionalnih izbora, koji su održani istodobno s općim izborima, Maryam je nominirana za čelnicu izvršne vlasti provincije Punjab, položaj koji su njezin daidža i otac već obavljali u prošlosti.

Punjab, uporište Sharifa, politički je termometar bitan kada je u pitanju pobjeda na nacionalnoj razini. Porodica se nastanila u glavnom gradu ove regije, Lahoreu, nakon podjele Indije i Pakistana 1947. godine. Na periferiji grada, Maryamin dedo i otac dvojice bivših premijera, osnovao je čeličanu koja je postala jedna od najvećih ljevaonica u zemlji. I Nawaz i Shehbaz radili su u industriji tokom mladosti prije skoka u politiku.

Nawaz Sharif vladao je tri puta zemljom između 1990. i 2017. Njegovi usponi i padovi sažimaju noviju historiju zemlje. Devedesetih se na vlasti izmjenjivao s ubijenom Benazir Bhutto, ali je nakon sukoba s generalom Pervezom Musharrafom, kojeg je postavio na čelo vojske, bio prisiljen napustiti zemlju. Musharraf je predvodio državni udar i preuzeo vlast kao predsjednik 2001. Sharif će se vratiti godinama kasnije, te ponovno obavljati dužnost premijera 2013. godine, ali je 2017. dao ostavku nakon otkrića takozvanih Panamskih papiura u kojima je spomenut da ima firme u poreznim oazama. Osuđen je za korupciju i ponovo je otišao u samonametnuto progonstvo.

Tokom njegovog odsutstva, 2018. godine, PTI Imrana Khana uspio je pobijediti na izborima nakon što je uspio pridobiti dobar dio biračkog tijela, posebno mlade i obrazovane dijelove pakistanskog društva. Ali jednom kada je postao glavni, Khan (71), bivša nacionalna zvijezda kriketa, došao je u sukob s moćnom vojskom, čiji je utjecaj i dalje presudan. Smijenjen je s vlasti parlamentarnim izglasavanjem nepovjerenja 2022. godine, a zamijenio ga je Shehbaz Sharif, otvarajući put povratku samoprognanog brata Nawaza Sharifa prošlog oktobra.

Ubrzo nakon dolaska, žalio se na osuđujuću presudu, koja je, zahvaljujući promjenjivim političkim vjetrovima, u decembru poništena. Nedugo nakon toga predstavio je svoju kandidaturu Državnom komisiji za izbore prošlog četvrtka.

Od izborne noći, Khanov PTI umnožio je pritužbe na svoj račun za prevaru na izborima na koje je iišao teško ranjen: njihov čelnik bio je iza rešetaka, kažnjem na desetine godina zatvora njegovi kandidati predstavljali su se kao nezavisni, nakon što je Izborna komisija zabranila stranci korištenje svog simbola, palice za kriket, na izborima.