STAV: Prije sedmicu dana izrečene su Vam sankcije State Departmenta. Vjerujem da ste, kao i većina javnosti, bili iznenađeni. Jeste li u kontaktima sa predstavnicima SAD imali ikakve naznake da bi se to moglo desiti?
MEHMEDAGIĆ: Praktično do posljednjeg dana obavljanja funkcije direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH imao sam kontakte i intenzivnu saradnju sa međunarodnim partnerima. Nikada za skoro osam godina obavljanja te funkcije nisu mi date ni najmanje naznake da ću se u nekom trenutku naći pod udarom sankcija. Da, iznenađen sam zbog toga, jer ne postoji ništa što bi me na bilo koji način moglo „kandidovati“ za američku „crnu listu“. Naprotiv, tokom cijelog mandata stizale su isključivo pohvale i priznanja.
STAV: Imate li ikakvo objašenje za ovakvu odluku State Departmenta?
MEHMEDAGIĆ: Iskreno, nemam. Ja sam godinama zbog onoga što je OSA radila u segmentima zaštite interesa države BiH, borbe protiv terorizma, ruskoj uticaja i organizovanog kriminala bio izložen konstantnim napadima. Javnost je svjedočila da su ti napadi dolazili iz Hrvatske, Srbije, i to sa najvišeg političkog i obavještajnog nivoa, zatim od Čovića i Dodika, koji je OSA-u nazivao „neprijateljskom organizacijom“, te od nekih političko-interesnih krugova u Sarajevu. Napadi s tih strana mi nisu bili iznenađenje, jer tačno znam razloge zbog kojih su dolazili. Ali, kada se protiv vas okrenu partneri s kojima ste vrlo prisno i veoma efikasno sarađivali, onda to jeste iznenađenje.
Vidio sam da je, naprimjer, bivši slovenski premijer Janez Janša u čijem je kabinetu nastao non-paper u kojem se poziva na podjelu BiH, oduševljen sankcijama koje su mi izrečene. Ako se takav profil političara raduje američkim sankcijama protiv mene, onda zaista nemam logičan odgovor.
STAV: U saopćenju State Departmenta izrečene su veoma ozbiljne optužbe na Vaš račun da ste u saradnji sa kriminalnim organizacijama bogatili sebe i svoju stranku...
MEHMEDAGIĆ: U prvoj reakciji nakon objave sankcija već sam rekao da ništa od toga nije istina. I tada, a i sada pozivam predstavnike SAD da javno objave ili našem Tužilaštvu proslijede bilo kakav dokaz protiv mene. Odmah danas sam spreman da se odazovem pozivu bh. pravosuđa i da pred sudom dokažem svoju nevinost. Profesionalno i ljudski me pogađa da neko tek tako iznese teške optužbe, a onda odbija da ponudi dokaze za te optužbe. Evo, opet ih pozivam da javno objave koje kriminalne organizacije, koji novac, koliko sam se obogatio, kako i kojeg političara sam nezakonito pratio... Neka daju barem jedan dokaz za ono što su naveli. Neće to uraditi, jer takvih dokaza nemaju.
Skoro četiri decenije savjesno i odgovorno sam radio svoj posao, štitio sam zakon, brinuo se o sigurnosti države BiH i suprotstavljao se kriminalcima. Ne može mi neko tek tako zalijepiti etiketu da sam kriminalac, da sam zloupotrebljavao službu i očekivati da to prihvatim kao gotovu stvar. Neka daju dokaze, ili neka promijene odluku.
STAV: Optuženi ste i da ste „koristili BH Telecom za prikupljanje mobilnih podataka o bh. političarima koji nisu povezani sa SDA“?
MEHMEDAGIĆ: I oni koji su tu kvalifikaciju napisali znaju da to nije moguće, da to ne može uraditi jedan čovjek, i da to niko ne može uraditi bez naloga nadležnog suda. Primjećujete i u toj optužbi da je opet riječ o nekim „imaginarnim političarima“, kao što je imaginarno i moje bogaćenje, ili kriminalne organizacije koje navode. Dakle, koje političare, imaju li oni imena, kada se to desilo, u kom periodu... na ta pitanja ne nude odgovor, niti će ga ponuditi.
STAV: Ima li Vaše stavljanje na „crnu listu“ političku pozadinu?
MEHMEDAGIĆ: Pa, ako vas optuže bez dokaza, ako uzmete u obzir vrijeme kada je odluka objavljenja, ako uzmete u obzir sve aktuelne događaje i poruke koje se šalju, ja ne vidim drugi motiv.
STAV: Kakvu ste saradnju imali sa obavještajno-sigurnosnim agencijama SAD-a?
MEHMEDAGIĆ: Jako dobru. O tome najbolje govore priznanja koja su mi dodijeljena, ali i posjete na najvišem nivou. U Sarajevu sam 2016. ugostio tadašnjeg direktora CIA-e Johna Brennana, a zatim 2019. i zamjenika direktora CIA-e Vaughna Bishopa. Takve posjete se ne dašavaju slučajno i dokazuju visok stepen saradnje, ali i kvalitetan rad OSA-e u periodu u kojem sam rukovodio Agencijom.
Uostalom, aktuelni ambasador SAD-a u BiH Michael Murphy mi se prije nepunih godinu dana zahvalio na partnerskoj saradnji sa sigurnosnim institucijama SAD-a, pohvalivši našu ulogu u borbi protiv, između ostalog, i organizovanog kriminala.
U saradnji sa obavještajno-sigurnosnim agencijama SAD-a smo proveli niz zajedničkih aktivnosti koje se odnose na borbu protiv terorizma, ekstremizma, organizovanog kriminala i sprječavanja malignih utjecaja. O nekim od tih aktivnosti su izvještavali i mediji.
STAV: Možete li izdvojiti neke od zajedničkih akcija?
MEHMEDAGIĆ: Mogu govoriti samo o onima koje su već poznate javnosti. Recimo lociranje i hapšenje Mirsada Kandića. Za njim su skoro sve zapadne službe, pa i službe SAD-a, bezuspješno tragale deceniju. Njega smo 2017. godine locirali, a zatim i uhapsili, te izručili SAD-u, gdje je prošle godine proglašen krivim za pružanje materijalne podrške stranoj terorističkoj organizaciji, uključujući dvije tačke optužnice koje se odnose na smrtne slučajeve.
Djelovanjem u okviru globalne koalicije za borbu protiv terorizma OSA je dala izuzetan doprinos očuvanju sigurnosti i preveniranju terorističkih aktivnosti, a u saradnji sa međunarodnim partnerima smo proveli na stotine akcija koje su za cilj imale suzbijanje kriminalnih aktivnosti.
STAV: Primjetno je da je tokom Vašeg mandata praktično nestalo priče o vjerskoj radikalizaciji, koja je u ranijim godinama isticana kao jedan od gorućih problema?
MEHMEDAGIĆ: Više je razloga za to, od djelovanja politički i struktura Islamske zajednice, i naravno rada OSA-e i drugih policijskih agencija. Riješen je problem paradžemata, a s ponosom mogu reći da u vrijeme mog mandata na čelu OSA-e nismo imali nijedan teroristički napad na teritoriji Bosne i Hercegovine.
STAV: U javnosti su dosta zapaženo prošle odluke o zabrani ulaska pojedinim državljanima Rusije. Zbog čega ste donosili te odluke i kakve pritiske ste trpjeli zbog njih?
MEHMEDAGIĆ: Dovoljno je samo da pročitate imena nekih od osoba koje smo spriječili da uđu u BiH jer smo procijenili da predstavljaju prijetnju javnom redu, miru i sigurnosti BiH, zatim da provjerite aktivnosti tih osoba u sukobima u Ukrajini, pa da shvatite da su te odluke bile itekako opravdane.
Istu ulogu u sličnim planiranim scenarijima poput onog u Ukrajini ili nekim drugim državama su te osobe imale i u BiH. Nismo im to dopustili.
STAV: U medijima se najviše pisalo o vraćanju ruskog oligarha Konstantina Malofejeva sa Banjalučkog aerodroma u maju 2018. godine.
MEHMEDAGIĆ: Malofejev je samo jedna od tih osoba. Njega je Vijeće Evropske unije još 2014. stavilo na crnu listu zbog povezanosti sa ukrajinskim separatistima. Iste godine je boravio u posjeti BiH, a nešto kasnije je povezivan sa pokušajem državnog udara u Crnoj Gori.
Zabranjen je ulazak u BiH, između ostalih, i ruskom piscu Zaharu Prilepinu, zatim vođi paravojne formacije „Noćni vukovi“ Aleksandru Zaldostanovu. U svjetskim medijima su dostupne informacije o njihovoj ulozi u agresiji na Ukrajinu.
STAV: Malo je čudno da je Agencija na čijem ste čelu imala toliko uspješnih akcija u suzbijanju ruskog uticaja, a da Vas onda ne kazne Rusi, već Amerikanci?!
MEHMEDAGIĆ: Mislim da ste Vašim pitanjem ujedno dali i odgovor. Jeste čudno.
STAV: Rekli ste da ste, ako se ne varam, skoro 40 godina u obavještajno-sigurnosnom sektoru? Koje ste poslove sve radili?
MEHMEDAGIĆ: Da, u tadašnjoj Službi državne bezbjednosti BiH počeo sam raditi 1984. godine i kompletan radni vijek proveo sam u tom sektoru. Služba je u nekoliko navrata reorganizovana, mijenjala je i imena, ali mi koji smo bili profesionalci smo ostajali tu i činili njenu okosnicu.
STAV: Ima li nešto što možete izdvojiti iz tog prijeratnog, socijalističkog vremena?
MEHMEDOVIĆ: Razumjet ćete i Vi i Vaši čitaoci da ne mogu iznositi previše detalja o konkretnim stvarima koje su u tom periodu rađene, a u kojima sam lično učestvovao. Ono što mogu reći jeste da sam, naprimjer, kao operativac bio dio ekipe tadašnjeg SDB-a BiH koja je radila na razotkrivanju i prikupljanju dokaza o Planu RAM, odnosno Operaciji RAM, u kojem je do u detalje bio razrađen plan za agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Prikupljeni dokazi i presretnuti razgovori između rukovodstva tadašnjeg SDS-a, tačnije Radovana Karadžića i sa rukovodstvom Srbije, odnosno Slobodanom Milošević i drugim ljudima iz vojnog i obavještajnog sektora, kasnije su korišteni u suđenjima pred Haškim tribunalom. Ti presretnuti razgovori su i javno obavljeni, a najviše što mogu reći jeste da sam tada znao za svaki od deset telefona koje je koristio Radovan Karadžić.
STAV: Kako ste postali pratilac rahmetli Predsjednika Alija Izetbegovića?
MEHMEDAGIĆ: Kao pripadnik SDB-a postao sam član jedinice „Biseri“, čete koja je bila zadužena za osiguranje zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine i tadašnjih članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Tada sam postao i lični pratilac rahmetli predsjednika.
STAV: U tom periodu ste dva puta ranjavani. Pod kojim se okolnostima to dogodilo?
MEHMEDAGIĆ: Pripadnici „Bisera“ osim svojih redovnih zadataka na osiguranju Predsjedništva BiH povremeno su, prema potrebama, učestvovali su i u borbenim dejstvima. Neki su poginuli, a skoro svi su ranjeni. Prvi put sam u jednoj od akcija ranjen u Ozrenskoj ulici, sadašnjoj Novopazarskoj. Drugo ranjavanje se desilo u Nedžarićima, također u borbenim dejstvima, kada sam pogođen metkom iz protiv-avionskog mitraljeza (PAM). Posljedica tog ranjavanja je da sam 80 postotni ratni vojni invalid. Inače, te 1992. i 1993. godine dva puta sam nagrađivan Zlatnom policijskom značkom. Nakon oporavka od drugog ranjavanja postao sam šef odjela koji je bio zadužen isključivo za pratnju i osiguranje rahmetli predsjednika Izetbegovića. Od tada, pa do njegovog preseljenja na Bolji svijet praktično sam 24 sata dnevno bio uz njega.
STAV: Je li u tom periodu, dok ste bili uz predsjednika Izetbegovića, bilo nekih kritičnih trenutaka u kojima ste morali riskirati vlastiti život da biste spasili predsjednika?
MEHMEDAGIĆ: Svaki Sarajlija koji je bio u opsjednutom gradu zna da su tada životi svih nas svakodnevno bili ugroženi. Ni predsjednik Izetbegović nije bio izuzetak. Ranije nikada nisam govorio o tome, ali ću sada reći da su četiri puta pogađani automobili kojima se predsjednik tada vozio. Na sreću, samo u jednom slučaju se nalazio u automobilu. Bilo je to na lokaciji Kabalovo brdo, kada je projektil iz PAT-a pogodio stražnji dio automobila. Srećom bez posljedica. U drugom slučaju, predsjednikov automobil je pogođen ispred zgrade Predsjedništva i to samo 10-15 sekundi nakon što smo ga napustili. Ne znam ni jesmo li stigli za sobom zatvoriti vrata Predsjedništva kada je eksplozija odjeknula. Te informacije su se u tom periodu krile kako neprijatelj ne bi znao koliko su bili blizu u svom naumu.
STAV: Kako se predsjednik Izetbegović ponašao u tim dramatičnim trenucima, je li uvijek slijedio Vaše upute?
MEHMEDAGIĆ: Predsjednik je bio vjernik i najednostavnije bih njegovo ponašanje u tim trenucima mogao opisati na taj način. Nikada nisam primijetio ni trunku straha ili panike. Ali, naravno da smo svi bili oprezni, da smo poduzimali sve da nivo izloženosti predsjednika bilo kakvoj opasnosti svedemo na najmanju moguću mjeru. U tome je predsjednik poštovao naš profesionalizam i u tom smislu nikada s njim nismo imali nikakvih problema.
STAV: Kako biste opisali svoj odnos sa predsjednikom Izetbegovićem? Je li on bio isključivo profesionalan?
MEHMEDAGIĆ: Bio je prije svega profesionalan, ali se vremenom odnosi među ljudima koji toliko vremena provode zajedno razvijaju, naročito u takvim okolnostima. Prvo se razvije povjerenje, a zatim prijateljski odnos. Mnogo ljudi koji u bili u predsjednikovom okruženju ili su ga poznavali, u njemu su jedinim dijelom vidjeli ne samo predsjednika, već i očinsku figuru. Nisam bio izuzetak.
STAV: S predsjednikom Izetbegovićem ste bili sve do njegovog preseljenja 2003. godine- Šta se u Vašoj profesionalnoj kaerijeri događa nakon toga?
MEHMEDAGIĆ: Ja sam sve vrijeme bio pripadnik Službe i nakon toga sam se vratio na poslove u samoj Službi. U međuvremenu se desila reorganizacija cjelokupnog sigurnosno-obavještajnog sektora, pa je 2004. godine osnovana današnja Obavještajno sigurnosna agencija (OSA). Tada sam imenovan za šefa Odjela za tajno praćenje i bio sam dio timova za istraživanje ratnih zločina. Te poslove sam obavljao do 2015. godine, kada sam imenovan za direktora OSA-e.
