Kad je nekoć jedna mlada mama na jednom dječijem rođendanu jednom paru djevojčica (blizanki) koje su se pri prvom susretu ponašale postiđeno, dobacila: Šta ste se to umelunile? – uvidio sam da se riječ melun nije tek tako kao iz mrtvih ponovo pojavila u našoj svakodnevici ovdašnjim posthumnim objavljivanjem romana Melun Envera Čolakovića (što nimalo ovom velikom kulturnom događaju ne oduzima na važnosti; itekako zavređuje pohvalu, pa i doprinosom da se svijest o melunu vrati kod onih koji su je bili izgubili), već se pokazuje da je ova riječ i još poneka njena varijacija itekako živa, tj. da živi u jezičkoj praksi, samo to mnogi nisu opažali. I kad sam se začudio otkud jednoj mladoj mami tako “čudan” i tradicionalan glagol, isprovjeravao sam književnike iz njene sredine, i gle čuda – pronađem da je koriste i dva savremena bošnjačka pisca (i ne samo oni; a jedan je još živući) pa u svojim romanima ili pričama imaju glagol umeluniti. Kaže jedan: „“Umelunila se, pa ili ti na nju laj’o ili je falio, ona ni mukajet.”

Umeluniti se definiše značenjem pretvaranja i pritajenosti, a vidim čak raja na društvenim mrežama kad hoće, naprimjer, da “počasti” nekog od poznatih političara, naprave mu “meme”, gdje kažu: Umelunio se, tišu mišu. (Biva, pritajio se, skriva se, nema ga...) Zato se za djevojčice koje su se postidjele moglo reći da su se pritajile, ušutjele, i slično, pa stoga i umelunile.

Riječ melun, bilo to uočljivo ili ne, dolazi od poznatije riječi nalet (nema veze s glagolom naletiti / naletjeti iz kojeg se izvodi homonimna riječ nalet u značenju navale ili napada u letu), kao kad narod kaže naletosum ili nalet ga (ne) bilo, ili kada kažemo naletnjak i naletnik za nekoga ko je nestašan, a zapravo mislimo na šejtana. Nalet je ispremetano od lanet i označava prokletstvo, prokletnika (šejtana) ili nekoga ko se tako ponaša, a Ibrahim Smajić Seljubac u svojoj Novoj bosanskoj elifnici (1900. godine) koristi izraz melunluk u ovom izvornom značenju: “Od njihova šerra i melunluka da hi čuva” (da ih čuva od zla i šejtanluka).

Čuo sam i u savremenom jeziku od bosanskih hafiza na javnim predavanjima kako normalno koriste riječi i melun i naletnjak. Osim značenja prokletnik, ono značenje pritajenosti vjerovatno se veže za poznati kur’anski scenarij u kojem se Iblis, lanetullahi alejhi, pritajio među melecima i nije htio pasti na sedždu nakon što je to bilo naređeno.

U nekim bosanskim ilahijama, koje govore o ubistvu hazreti Huseina, unuka Muhammeda, s. a. v. s., ili generalno pokolju članova Poslanikove porodice, koristi se riječ lanet, npr. Neka lanet vječni teče. Na dželate Ehli Bejta ili Neka je lanet sto puta Jezid, krv Husejnovu što dade prolit.

Od glagola l'ane (لَعَنَ), jel'anu (يَلْعَنُ‎) koji označavaju proklinjanje, izvodi se riječ melun (مَلْعُون).

Kur’anski korijen lam-ajn-nun (ل ع ن) dio je različitih izvedenica koje se četrdeset i jedan put spominju u Kur’anu, uvijek u nekom od značenja prokletstva, npr. prokletstvo onih koji ne vjeruju, prokletstvo onih koji skrivaju dokaze i Uputu objavljenu u Knjizi, prokletstvo onih koji nisu poštivali subotu, prokletstvo onih kojima je data Knjiga (ako ne povjeruju ono što se objavljuje, što već imaju kod sebe kao potvrdu), prokletstvo onih kojima je dat dio Knjige a koji u magiju i šejtana vjeruju te za nevjernike tvrde da su vjernici, prokletstvo onome ko namjerno ubije vjernika, prokletstvo sinovima Israilovim zato što su zavjet prekršili pa su im srca postala tvrda ili prokletstvo onima od sinova Israilovih koji nisu vjerovali i što su bili neposlušni i granice zla prelazili, prokletstvo Jehudijama zato što govore da je Allahova ruka stisnuta (vezana), spomen naroda koji proklinje drugi narod za kojim se u nevjerovanje poveo, prokletstvo onih koji potvore čestite i bezazlene vjernice, ljudi koji obožavaju idole radi međusobnog prijateljstva a koji će na Kijametu proklinjati jedni druge, prokletstvo licemjerima, nevjernicima i mnogobošcima, Allahovo prokletstvo na ovom i na onom svijetu na one koji Allaha i Poslanika Njegovog budu vrijeđali, itd.

Interesantno je da se oblik melʿūnīna (مَلْعُونِينَ), doslovno: prokletnici, prokleti navodi za licemjere i one ljude čija su srca bolesna i koji šire laži. Zaista, mnogo je prokletnika, a svaki se svodi na naletnjaka, o kojem Kur'an kaže:

Prokleo ga je Allah! A on je rekao: “Ja ću se sigurno potruditi da preotmem za sebe određen broj Tvojih robova, i navodit ću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivat ću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovijedati, pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti, pa će stvorenja Allahova mijenjati!” A onaj ko za zaštitnika (prijatelja) šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti! (Kur’an, 4: 118–119)

Da budemo u Allahovom vilajetu, amin!