Bošnjački i bosanskohercegovački pjesnik i publicist rođen je 16. marta 1930. u Doboju. Ime je dobio po djedu s očeve strane, koji je bio činovnik za vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Djetinjstvo provodi u Trebinju i Dubrovniku, a 1945. godine nastanjuje se u Sarajevu, gdje pohađa Drugu mušku gimnaziju, nakon čega studira filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu. Gradu Sarajevu, čije ime nosi u prezimenu, ostaje odan i perom i dahom, sve do same smrti.
Izet Sarajlić
DA JE BAREM 1993. GODINA
Da je barem ona strašna,
po poniženju ni sa čim uporediva
1993. godina
kad nismo imali ničeg
sem jedno drugo.
Bar da je ta strašna,
ta milion puta prokleta
1993. godina!
Još punih pet godina
mogao bih da te gledam
i da te držim za ruku!
(jun 1998)
Ida i Izet Sarajlić
NIJEDNA TI
Toliko žena
A nijedna ti
U Sarajevu
200 hiljada žena
A nijedna ti
U Evropi
200 miliona žena
A nijedna ti
U svijetu
2 milijarde žena
A nijedna ti
Izet Kiko Sarajlić umro je drugog maja 2002. godine. Na komemoraciji u Narodnom pozorištu u Sarajevu 7. maja 2002. oproštajni govor održali su Juraj Martinović, Zdenko Lešić, Božo Matić, Gradimir Gojer, Vehid Šehić i Marko Vešović.
Stevan Tontić u tekstu "Zapis o Sarajliću" u Sarajevskim sveskama, između ostalog piše:
"Ovom pjesniku često je spočítavano lirsko upražnjavanje vrlo lične, sentimentalno obojene prepiske sa sve širim krugom čitalaca i znanaca, pretjerano prisustvo autobiografije i anegdote u poeziji. Zaista, pjesma se tu često pretvarala u prigodnu epistolu, napisanu zbog neke lijepe slike iz susreta sa starim ili tek otkrivenim prijateljem, zbog nekog bisera duhovitosti ili, prosto, zanimljivog, provokativnog detalja. Ne znam da li je Izet potezao u svoju odbranu samog Getea, koji je izjavljivao da su sve njegove pjesme - prigodne. Da: sve što pjesnik doživi i sve što mu se zbiva, zapravo je zgoda i prigoda samog života ili, po Crnjanskom, slučaj komedijant. Najčešće, pjesnik nije ni gospodar ni aranžer zbivanja na koja mora da reaguje. (...) Smrću Izeta Sarajlića Sarajevo je ostalo bez svoga najpopularnijeg i internacionalno najpoznatijeg pjesnika. Ostalo je i bez jedne dosta neobične, markantne ličnosti, svjetski otvorene i rijetko ljudski tople, preosjetljive i kadšto isključive, ali zavjerene ljepoti ljubavi i prijateljstva, jeziku mira i zajedničkog dobra."
