Nakon izvještaja britanske sutkinje Joanne Korner s naslovom “Unapređenje procesuiranja predmeta ratnih zločina na državnom nivou u Bosni i Hercegovini”, izvještaja s naslovom “Procesuiranje ratnih zločina na državnom nivou u Bosni i Hercegovini”, izvještaja suca Branka Perića sa naslovom “Pravosuđe u BiH: stanje i perspektive”, izvještaja njemačkog pravnika Reinharda Priebea sa naslovom “Izvještaj stručnjaka o pitanjima vladavine prava u Bosni i Hercegovini”, “III godišnjeg izvještaja” OSCE-a, koji su nastupili kao neutralni i nepristrani promatrači i analitičari, zaključeno je da je vladavina zakona u našoj zemlji u takvom stanju da su nužne temeljite reforme pravosuđa te da je međunarodna zajednica nezadovoljna vladavinom prava u Bosni i Hercegovini.

Nakon osnivanja Privremene istražne komisije Parlamenta BiH, zaključak je da ni zakonodavna vlast nije zadovoljna stanjem u pravosuđu. Javnost, odnosno građani u Bosni i Hercegovini, također nisu zadovoljni stanjem u pravosuđu. Dakle, u navedenih pet izvještaja zapisane su uglavnom negativne ocjene o vladavini prava i o stanju u pravosuđu. Stvara se utisak da je samo pravosuđe zadovoljno vladavinom prava i stanjem u pravosuđu. Iz čega se može izvući ovakav zaključak?

INTERESNA SKUPINA

Svih pet navedenih izvještaja zalažu se za temeljitu reformu pravosuđa. Međutim, pravosuđe ne pokazuje interes za temeljitu reformu, izuzev nekoliko sudaca, koji u posljednje vrijeme osnovano kritiziraju pravosuđe. Donedavna v.d. predsjednica Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Sanela Gorušanović-Butigan kazala je pred Privremenom istražnom parlamentarnom komisijom da je VSTV u stanju iznijeti reforme pravosuđa. Evidentno je, da još nema kritične mase sudija i tužilaca zainteresiranih za kritiku i ozbiljnu reformu pravosuđa.

Zbog toga se postavlja logično pitanje, je li pravosuđe samo interesna skupina? Da li je pravosuđe nešto više od interesne skupine, koja treba da se hrabro, stručno i pošteno zalaže za temeljitu reformu pravosuđa? Ako u navedenih pet izvještaja nisu zadovoljni vladavinom prava i poštivanjem zakona u Bosni i Hercegovini, može li se zaključiti da je samo interesna skupina zadovoljna sama sobom? Naime, pravosuđe nesporno ima dobra primanja (plaće i drugi dodaci), društveni status i zakonodavni okvir, koji ga štiti od bilo kakvih utjecaja na nezavisnost pravosuđa. Ako je pravosuđe zadovoljno samo sobom, zašto bi onda bilo zainteresirano za bilo kakve reforme?

Odgovor je, da iz pragmatičnih razloga ne mogu biti zainteresirani za bilo kakve, a pogotovo ne za temeljite reforme. U takvoj situaciji te reforme mogu se provesti samo uz pomoć međunarodne zajednice, Parlamenta BiH i parlamenata na nižim nivoima vlasti, uz pritisak javnosti i nevladinog sektora. Zbog čega ovakvi zaključci?

U posljednjih nekoliko mjeseci samo nekoliko sudija ukazuju na loš zakonodavni okvir VSTV-a i pravosuđa, zloupotrebe Sistema za automatsko upravljanje predmetima (CMS), pritiske na sudije od predsjednika sudova. Međutim, VSTV i udruženja sudija ne oglašavaju se s ciljem da se provjere navodi o zloupotrebama CMS-a i pritiscima na sudije od predsjednika sudova.

Pravosudna zajednica ili nema snage ili nema interesa za to. Da li se zbog toga može zaključiti, da je pravosuđe samo interesna skupina koja ima interes da sačuva pozicije, a da ih ne zanimaju niti reforme, niti vladavina prava? Velika su očekivanja od novog predsjednika VSTV Halila Lagumdžije, koji ima dugogodišnje pravosudno iskustvo i iskazao je spremnost za reformama, i od novog vodstva VSTV, kao i od cjelokupnog pravosuđa, da pokrenu prijeko potrebne procese i reforme pravosuđa.

Nesporno je da se dosadašnje reforme pravosuđa u Bosni i Hercegovini moraju proglasiti neuspješnim. Uz pomoć evropskih pravnih eksperata potrebno je izvršiti ponovni izbor sudija i tužilaca na osnovu kompetencija, poštenja, uz permanentnu stručno usavršavanje. Prva privremena imenovanja moraju se načiniti za mandatni period od četiri godine, a nakon tog perioda, na osnovu izvršene ocjene dosadašnjeg rada, obaviti imenovanja s trajnim mandatom. Na tome ponajprije trebaju insistirati pravna struka i nosioci pravosudnih funkcija kako bi se zaštitili od svih nasrtaja i sačuvali ugled, dignitet i poštovanje nosilaca pravosudnih funkcija i sebe kao ličnosti.

SLUČAJ BRČKO

Stanje pravosuđa u Bosni i Hercegovini ilustrira situacija u pravosuđu Brčko Distrikta BiH. U ovoj lokalnoj zajednici predsjednici sudova i glavni tužilac su u mandatima od 22 do 26 godina. Predsjednici Osnovnog i Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH, Jadranko Grčević i Damjan Kaurinović, zaposlili su svoje supruge u Osnovni i Apelacioni sud Brčko Distrikta BiH pa imamo nevjerojatnu situaciju da predsjednik Osnovnog suda ocjenjuje suprugu predsjednika Apelacionog suda, a predsjednik Apelacionog suda ocjenjuje suprugu predsjednika Osnovnog suda.

Predsjednik Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH Jadranko Grčević jeste “stranka u postupku” u približno dvadeset predmeta na svom sudu. Jadranku Grčeviću izrečena je drugostepenom odlukom javna opomena 2013. godine i poslije toga je reizabran, dok Veljko Krejić nije ponovo izabran za predsjednika Osnovnog suda u Gradišci jer je 2020. godine disciplinski kažnjen zbog “nemara i nepažnje u vršenju službene dužnosti”.

Dvojica sudija Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH lažno su se predstavili da po nacionalnoj pripadnosti pripadaju skupini Ostali, iako su po nacionalnosti Srbi, jer su se prije prijave na mjesto sudija do tada nacionalno izjašnjavali kao Srbi.

Također, u radni odnos u Osnovnom sudu Brčko distrikta BiH primaju se osuđene osobe po kriterijima i željama predsjednika Suda. Brojne su i druge nepravilnosti. Ne suspendira se službenicu suda osuđenu za zapošljavanje s lažnom diplomom, nakon osude na dva mjeseca zatvora, ne prestaje joj radni odnos, onad nastavlja raditi u Osnovnom sudu Brčko Distrikta BiH.

Zbog zloupotrebe CMS-a Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH postoji opravdana zabrinutost da se naručuju presude.

Analitičari smatraju da je zabrinjavajuće što o tome VSTV ima saznanja iz prijava VSTV-u i/ili Uredu disciplinskog tužioca (UDT), ili iz pisanja istraživača i medija, ali se do sada sve to temeljito zataškavalo. Ako su navodi dvojice sudija – iz Brčkog Nedeljka Tabakovića i iz Mostara Nine Ratkušić – o stanju u pravosuđu i pritiscima kojima su izloženi od nadređenih tačni, onda je to udar na nezavisnost rada sudija. Zašto se pravosudna zajednica ne bori za unutrašnju nezavisnost sudija od predsjednika sudova?

S druge strane, VSTV pod vodstvom Milana Tegeltije žestoko se usprotivio osnivanju Privremene istražne komisije Parlamenta BiH, pod izgovorom da je to udar na nezavisnost sudova. Šta to onda znači, da se pravosudna zajednica bori za vanjsku nezavisnost od zakonodavne i izvršne vlasti, a ne bori se za unutrašnju nezavisnost sudija od predsjednika sudova?

Donedavna v.d. predsjednica VSTV-a Sanela Gorušanović-Butigan kaže da VSTV ima snage, da se iznese sa problemima u pravosuđu, a ako procijeni da ne može, podnijeti će ostavku. Dakle, ni v.d. predsjednica VSTV-a nije sigurna da će VSTV iznijeti reforme. Da li se može iz te izjave izvesti zaključak da u VSTV-u postoji otpor reformama?

AFERA RESPIRATORI

Nužna je široka javna rasprava o zakonodavnom okviru, ne samo o zakonu o VSTV-u, podjeli VSTV-a na sudsko i tužilačko vijeće i Ured disciplinskog tužioca, koji bi bili neovisni jedni od drugih. Nužnost široke javne rasprave o zakonodavnom okviru za rad u pravosuđu u tome je što se radi o visokostručnim pitanjima u koje se moraju uključiti pravosudna zajednica, sudije i tužioci, advokati, pravobranioci, profesori pravnih fakulteta, nevladin sektor kao i javnost.

O katastrofalnoj situaciji u pravosuđu Bosne i Hercegovine postoje brojni ilustrativni primjeri. Jedan od njih je i slučaj federalnog premijera Fadila Novalića u navodnoj aferi “Respiratori”. Brojne su namještene tzv. “instruirane optužnice” koje dokazuju da je pravosuđe u Bosni i Hercegovini pod kontrolom dvojca Milorad Dodik (SNSD) i Dragan Čović (HDZBiH), koji kontroliraju Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) te Tužilaštvo BiH, što se neposredno prenosi i na niže nivoe sudske vlasti. Dodik i Čović kontroliraju financijske tokove, odnosno tokove novca, a posebno Upravu za indirektno oporezivanje (UIO). Kada je premijer Novalić utvrdio da građani Federacije BiH godišnje u iznosu od oko 420 miliona eura (840 miliona konvertibilnih maraka) finansiraju entitet Republika Srpska i Brčko Distrikt BiH i tražio promjene koeficijenta raspodjele, uslijedilo je podizanje montirane optužnice.

Što se tiče uplate indirektnih poreza, financijski tokovi u Bosni i Hercegovini takvi su da se 76,02% odnosi na Federaciju BiH (to je u apsolutnom iznosu 6,071 milijarda KM), na Republiku srpsku 22,18% (apsolutni iznos 1,771 milijardi KM), a na Brčko Distrikt 1,8% (apsolutni iznos 144 miliona KM). Raspodjela prihoda UIO vrši se tako da 32,19% pripada Republici Srpskoj (apsolutni iznos 1,734 milijarde KM), dok FBiH pripada samo 64,26% (apsolutni 3,463 milijardi KM), Brčko Distriktu 3,55% (apsolutni 191,3 miliona KM).

Postavlja se pitanje u kojem okvirnom iznosu Federacija BiH financira Republiku srpsku? Kada se analizira poslovanje UIO, nameće se zaključak da se iz viška Federacije BiH od 705 miliona KM pokriva manjak Republike Srpske od oko 609 miliona KM i manjak Brčko Distrikta od 99,7 miliona KM. Kada se ovome doda iznos razlike od uplata i raspodjele za autoputeve u iznosu od 135,8 miliona KM, onda se dobije iznos od 840,8 miliona KM, kojeg Federacija BiH manje dobije kroz raspodjelu. Analiza je bazirana na podacima za 2019. godinu, jer još nisu sravnjeni podaci za 2020. Dakle, u skladu s rastom prihoda, raste i ovaj “odliv” iz Federacije BiH u Republiku srpsku i Brčko Distrikt BiH.

Analitičari smatraju da se dio tog novca koristi za finansiranje institucija Republike srpske, dok se drugi dio novca na kriminalan način izvlači i kanališe za potrebe dvojca Dodik – Čović. Federalni premijer Fadil Novalić pokrenuo je pitanje promjene koeficijenata prilikom raspodjele sredstava UIO i na tome treba insistirati.

Analitičari su mipljenja da je pitanje vremena kada će biti pokrenuti sudski proces na Kantonalnom sudu u Sarajevu protiv zamjenice premijera i ministrice financija Federacije BiH Jelke Milićević (HDZBiH), koja je članica Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje (UIO), jer nije kao predstavnica Federacije BiH u Upravnom odboru UIO zaštitila interese Federacije BiH, što je vidljivo iz zapisnika sa sastanaka Upravnog odbora UIO i podliježe krivičnoj i materijalnoj odgovornosti. Pritom će se otvoriti pitanje da li je ministrica Milićević odluke donosila pod utjecajem i instrukcijama Dragana Čovića ili samostalno?