Čini se da je zaokret od 180 stepeni koji je američka politika napravila na Zapadnom Balkanu gotovo završen. Ili zaokreta možda nikada i nije bilo te danas američki ambasadora otvoreno govore i rade ono što su do jučer dobro sakrivali? Kako bilo, ostaje činjenica da je nova-stara američka politika danas na tragu gotovo servilnog dodvoravanja službenom Beogradu kako bi ga odobrovoljila da promjeni stranu, okrene leđa Rusiji i pređe u zapadni kamp. U tom cilju američki ambasadori, diplomate i izaslanici spremni su ne samo na besramno i zavodljivo verbalno uvijanje već i na otvoreni historijski revizionizam. 

Tako su iz američke ambasade u Beogradu na svom Twitter nalogu objavili video klip u kojem poručuju “Kao saveznici Srbi i Amerikanci mogu da ostvare nemoguće”. No ipak nisu u pitanju svi Srbi već konkretno oni pod komandom ratnog zločinca Draže Mihajlovića. Upravo to piše i na spomen ploči postavljenoj još 2004. godine na tzv. Dražinom aerodromu u Pranjanima a koju američka ambasada u Srbiji ponosno prikazuje u svom statusu i na kojoj piše kako je u pitanju “Aerodrom slobode i ratnog savezništva SAD-a i trupa generala Draže Mihajlovića”.

U statusu se prenosi svečana ceremonija i govor američkog ambasadora u Srbiji Christophera Hilla u kojoj Dražine četničke zločince naziva “srpskim gerilskim snagama”, koje su spašavale savezničke pilote i štitile ih svojim životima, te naglašava koliku mu čast predstavlja obraćanje na “Dražinom aerodromu”. Uniformirani predstavnik američke vojne avijacije pak tvrdi da “herojstvo” Dražinih četnika “i dalje odjekuje” te da je u pitanju ”temelj zajedničkih vrijednosti koji dijele Srbi i Amerikanci”. I tome slično.

Očito je da službeni Washington, ili barem njegovi predstavnici na Zapadnom Balkanu, nemaju nikakav problem da nastave sa svojim hladnoratovskom podrškom ne samo Dražinoj uspomeni već i njegovim današnjim nasljednicima. Ne samo da ih ne zanima ono što su četnici radili od 1941. do 1945. godine već ih očigledno ne tangira ni četnički krvavi zločinački ratni put od 1992. do 1995. godine, za vrijeme Agresije na Bosnu i Hercegovinu. Četnici su bili korisni i SAD to ne zaboravlja niti se odriče svojih “prijatelja i saveznika”. To što su ti prijatelji i saveznici u pedeset godina prisnog prijateljstva na najstrašnije načine usmrtili vjerovatno najmanje četvrt miliona nesrba jeste sporedno. Kako se to politički korektno kaže u Washingtonu, to je tek “kolateralna šteta”.

Naravno od jedne imperije kakva je Amerika nije realno očekivati nešto bolje. Ipak dvije pojave su problematične u cijelom ovom morbidnom performansu. Prva je odvratno licemjerje američkih predstavnika na Zapadnom Balkanu koji u Srbiji senzualno draškaju velikosrpsku mitologiju te ne samo relativiziraju već doslovno veličaju velikosrpski genocidni pokret i njegove zločine dok recimo u Bosni i Hercegovini od komunističkih žrtava poput Mustafe Busuladžića ili narodnog heroja generala Mehmeda Alagića prave ratne zločince.

Druga pojava jeste idiotsko insistiranje sarajevske ambasadorčadi, sorošadije i ostalih čiča Toma da se svaka američka diplomatska i geopolitička fekalija tretira kao najukusnija torta, čak i kada je u pitanju otvoreno slavljenje velikosrpskog genocidnog pokreta koji je odgovoran za najstrašnije zločine nad bošnjačkim narodom. Po toj škole puzave autokolonijalne misli, “prozapadnjaštvo” čak i takve vrste “nema alternativu”. Možda upravo u tom svjetlu treba razumjeti i na prvi pogled neobjašnjivu pojavu pročetničkog filma na SFF-u?!

Naravno ovakvo ponašanje američkih predstavnika u Beogradu nije neki incident već dio nove-stare američke politike za Zapadni Balkan koja tretira Beograd kao najvažniju političku adresu koju treba pridobiti po svaku cijenu. Ne samo gnusnim performansima historijskog revizionizma već i konkretnim ustupcima kakve trenutno gledamo u Bosni i Hercegovini gdje se od strane američkih predstavnika aktivno potkopavanju bošnjačke pozicije i interesi dok se promoviraju oni (veliko)srpski, poput Otvorenog Balkana. Jer, kako kažu američke diplomate – “Amerika i Srbija dijele zajedničke interese i vrijednosti”.