Rat u Gazi otvorio je jedinstvenu ranu u Njemačkoj. Zemlja odgovorna za nešto tako užasno kao što je holokaust sada je na raskršću spajanja svoje historije, svoje krivice i osjećaja odgovornosti s političkim odgovorom na trenutne sukobe.
Ubistvo šest miliona Jevreja još uvijek ima ogromnu težinu u Njemačkoj, osam desetljeća kasnije, u njezinim vanjskim odnosima, ali i u unutarnjem upravljanju propalestinskim protestima ili kritikama Izraela. Kritika je praktično nestala iz javnog diskursa, kako političara tako i medija. Usuditi se cenzurirati odgovor Izraela na napade Hamasa sedmog oktobra često je isto što i biti označen kao antisemitski i poništen u područjima od kulture i umjetnosti do akademske zajednice.
“Oslobodite Palestinu od njemačke krivice”, piše na mnogim plakatima na propalestinskim protestima koji su od oktobra organizirani u gradovima poput Berlina. Mnogi drugi zabranjeni su zbog sumnje da bi se mogle isticati parole u korist Hamasa. Policija pomno nadzire dopuštena okupljanja i otišla je toliko daleko da je uklanjala natpise - i hapsila one koji ih nose - s "prilično neutralnim" motom "od rijeke do mora, jednakost za sve", prisjeća se Christa Waegemann, direktorica programa za Bliski istok nevladine organizacije posvećene novinarstvu Mediji u saradnji i tranziciji.
Waegemann, koja sebe definira kao "polu-Jevrejku, polu-Njemicu", žali što odjek nacističkih zločina utišava javnu raspravu. "Imam mnogo razgovora s prijateljima i kolegama o sve većoj nemogućnosti kritiziranja Izraela", žali se ona.
Njemačka je među zemljama koje nude zatvorenu podršku izraelskoj vladi. Kancelar Olaf Scholz neprestano se poziva na pravo na odbranu. Političari iz cijelog parlamentarnog spektra također pokazuju svoju bezuslovnu podršku i ne zaboravite da je sigurnost ove zemlje "državni razlog" za Berlin, neotuđiva vrijednost.
Ovaj izraz, koji je zapravo teško prevesti u praksu, postao je uobičajen otkako ga je bivša kancelarka Angela Merkel izgovorila u historijskom govoru – i to na njemačkom – 2008. godine pred Knesetom, izraelskim parlamentom.
“Njemačka, koja je pokušala uništiti jevrejski život tokom nacističkog režima, osjeća se dužnom osigurati sigurno utočište za Jevreje, koje smatra Izraelom. Taj je državni razlog ponovo pozvan nakon napada Hamasa i to je ono što vodi njemačku politiku,” objašnjava historičar Jürgen Zimmerer, profesor na Univerzitetu u Hamburgu koji se specijalizirao za historijsko pamćenje.
U međuvremenu, brojni su slučajevi otkazivanja onima koji brane palestinske civile, iako u isto vrijeme jasno osuđuju krvave napade Hamasa. Dogodilo se to, naprimjeri, slovenskom filozofu Slavoju Žižeku prilikom otvaranja Frankfurtskog sajma knjiga. Neki iz publike su ga izviždali i napustili prostoriju kada se prisjetio patnje civila u Gazi.
Muzej Saarlanda u Saarbrückenu prije nekoliko dana otkazao je izložbu južnoafričke umjetnice Candice Breitz zbog njezinih “kontroverznih izjava” o ratu u Gazi. Breitz, koja je Jevrejka, objasnila je da je uvijek govorila protiv Hamasovog terorizma, ali je tvrdila da "životi palestinske djece vrijede isto kao i životi Jevreja".
Njemački žar je otišao toliko daleko da je s programa javnog kanala ARD skinut palestinski film Wajib, dobitnik nekoliko međunarodnih nagrada, koji govori o intimnoj priči o odnosu oca i sina. Unatoč tome što nema nikakve veze s islamističkom propagandom, mreža ga je krajem novembra odlučila povući "s obzirom na nedavne događaje na Bliskom istoku" i jer bi mogla "biti krivo protumačena".
Slogan "Bombardovanje djece nije samoodbrana" nedavno je uklonjen na protestu u Frankfurtu. “Problem je u tome što ljudi palestinskog ili arapskog porijekla osjećaju da ne mogu izraziti svoju zabrinutost i kritike. Vidjet ćemo u budućnosti hoće li to dovesti do radikalizacije pojedinih grupa i trajnog loma društva”, upozorava Zimmerer. Mogućnost da se to dogodi vrlo je realna, insistira historičar, jer je ekstremna desnica pomiješala raspravu o Izraelu i Palestini s diskursom o migracijama.
“Zahtjevi za povlačenjem njemačkog državljanstva od propalestinskih demonstranata arapskog porijekla dodatno su zatrovali javni diskurs”, kaže on.
Ove sedmice vlada Saske (koju predvode demokršćani, u koaliciji sa socijaldemokratima i liberalima) objavila je da svi stanovnici te istočne države koji žele njemačko državljanstvo moraju potpisati dokument koji se izričito priznaje "pravo na postojanje Izraela".
Njemačka gaji antisemitizam, ali se, sudeći po porukama vlasti, posebno fokusira na uvozni. Savezni predsjednik Frank-Walter Steinmeier pozvao je ljude arapskog porijekla da se jasno distanciraju od mržnje prema Jevrejima i Hamasa. Slične izjave dala je i ministrica unutrašnjih poslova, Nancy Faeser, kada je pozvala islamske organizacije da zauzmu “jasan stav protiv antisemitizma”. Oboje su dodali da muslimani, kojih u Njemačkoj ima oko pet i pol miliona, ne bi trebali biti predmet opće sumnje.
“Ne smijemo reći stop genocidu u zemlji koja je usavršila koncept”, jada se Deborah Feldman, autorica memoara koji su inspirirali poznatu Netflixovu seriju Unorthodox. Feldman, rođena u Sjedinjenim Državama, pobjegla je iz ultraortodoksne jevrejske zajednice u Brooklynu i nastanila se u Berlinu, gdje je učestvovala u brojnim protestima od sedmog oktobra.
"Ovo je užasno tužno i očajno vrijeme za nas", kaže ona, misleći na progresivne Jevreje. Njeno učestvovanje u jednoj od najuglednijih političkih debatnih emisija prošlog mjeseca izazvalo je veliki odjek jer je bila jedan od prvih glasova koji su na javnoj televiziji kazali da se iz holokausta može izvući samo jedna lekcija: “Apsolutna i bezuslovna odbrana ljudskih prava za sve".
Kasnije je podsjetila da je vicekancelar, ekolog Robert Habeck, opisao svoj stav u toj debati kao "moralnu jasnoću vrijednu divljenja", ali je rekao da ga ne može podržati kao političar iz zemlje koja je počinila Shoah. “To znači da smo u njemačkom diskursu došli do tačke u kojoj se holokaust koristi kao opravdanje za napuštanje moralne jasnoće”, kaže ona. (El Pais)
