Islamska zajednica u Bosni i Hercegovine dostavila je 2009. godine Predsjedništvu BiH inicijativu za potpisivanje ugovora s državom. Inicijativa je uslijedila nakon što je Katolička crkva, odnosno Sveta stolica, potpisala Temeljni ugovor 2006. godine. Iduće godine Osnovni ugovor s državom potpisala je Srpska pravoslavna crkva (SPC). Dok druge vjerske zajednice potpisuju temeljne (osnovne) ugovore, “komunisti” poput Dodika zahtijevaju od Islamske zajednice da ispunjava njihove želje kako bi potpisali temeljni ugovor.
Da predsjednik SDP-a u Bosni i Hercegovini uopće ne razumije šta je Islamska zajednica i šta podrazumijeva biti musliman, pokazuje otvoreno pismo koje upućuje vrhovnom poglavaru svih muslimana u Bosni i Hercegovini reisul-ulemi Huseinu ef. Kavazoviću. Naime, Nermin Nikšić u jednom dijelu svog otvorenog pisma (populistička metoda prepisana od Denisa Bećirovića) kaže:
“Da parafraziram pitanje koje sam Vam uputio na skupu prije nekih godinu i pol kada sam odbio potpisati politički sporazum stranaka sa IZ u BiH: Ima li u tom prebrojavanju mjesta za Srbe i Hrvate koji se ne libe reći da je u Srebrenici bio genocid ili da su počinjeni drugi ratni zločini, kojima je 1. mart dan nezavisnosti, koji priznaju Bosnu i Hercegovinu kao svoju državu i iskreno žele zajedništvo?”
Nikšić od institucije koja štiti i zastupa samo muslimane, od vrhovnog poglavara muslimana u Bosni i Hercegovini, traži da zastupa sve one koje priznaju da je 1. mart Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine i one koji priznaju da je počinjen Genocid u Srebrenici, te dalje nabraja imena poput Ive Komšića, Bogića Bogičevića, Vojina Mijatovića (pa zbog populizma zloupotrebljava i ime naše mlade plivačice Lane Pudar)... koji se uopće ne izjašnjavaju ko muslimani (štaviše, kao agnostici ili ateisti).
Nermin Nikšić od Islamske zajednice i vrhovnog poglavara muslimana traži da zastupa i muslimane i katolike i pravoslavce i gnostike i agnostike i ateiste, potpuno nerazumijevajući da postoje principi (stubovi) na osnovu kojih se postaje musliman (kao i katolik, pravoslavac...), te da to nije politička odrednica, nego vjerska. Zašto od Srpske pravoslavne crkve ne traži da zastupa Bakira Izetbegovića? Očigledno sve vjerske zajednice mogu da zastupaju vjernike koji se deklarišu tako, a od Islamske zajednice se traži da bude “multikonfensionalna”, što je de facto i de jure apsurdno. Kada bi Islamska zajednica zastupala sve vjerske grupe, onda ne bi bila Islamska zajednica, nego zajednica svih vjernika i nevjernika koji su za “suživot”.
Isto tako Dodik, umjesto da koristi naziv Bošnjaci, zlonamjerno koristi riječ Muslimani (komunistički konstrukt koji je u današnjoj upotrebi zlonamjeran jer negira postojanje Bošnjaka), iako postoje i Bošnjaci katolici, ateisti, agnostici, pravoslavci..., u svrhu da muslimane odredi politički s veliko M, a ne kao vjersku zajednicu, isto kao što to radi i Nermin Nikšić u otvorenom pismu. Značenje riječi bosanski patriota i musliman je za Nikšića isto, jer kako je moguće da on reisul-ulemu Huseina ef. Kavazovića pita da li on među prebrojavanje uvrštava Vojina Mijatovića, iako je reis predstavnik vjerske zajednice, a ne predsjednik države.
Kao sljedbenik “vulgarnog komunizma”, Nermin Nikšić ne razumije zašto Islamska zajednica brani islamske vrijednosti jer za njega je svaka religija “opijum za mase”. Tako Nermin Nikšić koji otvoreno zagovara “Paradu ponosa” i “umjetničke performanse” ne može da vjeruje da reisul-ulema, prema njegovim riječima, zauzima stranu “pravih vjernika” i otvoreno kaže da “ne treba glasati za one koji narušavaju javni moral”. Zanimljivo je da reisul-ulema ni u jednom svom govoru nije spomenuo Bakira Izetbegovića, niti SDA, nego je stao u odbranu islamskih vrijednosti, te Nikšiću “ne pada na pamet” da kada bi on zastupao i branio islam da bi reisul-ulema Husein ef. Kavazović bio i na istoj strani kao i on, a samim tim što se pronašao među onima koji su protiv islamskih vrijednosti govori najviše o njemu.
Za Nermina Nikšića vjerski principi ne postoje, te umjesto da “sebe pogleda u ogledalo” i kaže kako nije pravi vjernik (do otvorenog pisma mislili da se on i izjašnjava kao ateista) jer je njegovo djelovanje antimuslimansko, usuđuje se držati predavanje reisul-ulemi o tome šta je islam i kako bi se trebao vrhovni poglavar muslimana ponašati. On sebe u otvorenom pismu, nimalo skromno, svrstava u prave muslimane, te time samo pokazuje da za njega riječ musliman nema dublje metafizičko značenje, nego predstavlja zauzimanje političkog stava za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, tačno onako kako su nas “komunjare” (“vulgarni komunisti”) nazivale od 1971. do 1993. – Muslimani.
Nikšić i njegovi partijski “drugovi” su također “(M)uslimani”, iako ne žele suživot s “bradonjama”, nego samo s onim koji su odgojeni u komunističkom duhu, po partijskoj liniji: “Ili si ko mi svi ili te šaljemo na Goli otok.” Tu dolazimo do jedne paradoksalne situacije u kojoj Nermin Nikšić, koji se izjašnjava kao “musliman”, kritikuje sunnet Allahovog poslanika, s. a. v. s., te ne treba da čudi da “drugovi” kao nekad u “Titoslaviji” imaju potrebu da cenzurišu i diktiraju reisul-ulemi šta smije da govori, a šta ne. Na njihovu žalost, Bosna i Hercegovina nije više totalitarna država, nego demokratska, te “drugovi” nemaju pravo da cenzurišu i proganjaju muslimane.
Tako, isti je taj Nermin Nikšić protiv prebrojavanja Bošnjaka (kada je to Bakir rekao, mislio je na sve Bošnjake) i prebrojavanja muslimana (reisul-ulema naravno misli na muslimane, jer je on poglavar svih muslimana u Bosni i Hercegovini), već se nada “suživotu”, dok se “sve druge” države spremaju uveliko za treći svjetski rat (WWIII), koji bi definitivno vrlo lahko mogao započeti invazijom Kine na Tajvan i odgovorom NATO-a. Da se njega pitalo, mi se ne bismo trebali ni naoružavati, ni prebrojavati, nego gađati “hljebom” one koje nas gađaju iz snajpera kako bismo pokazali još jednom bošnjačku volju za “suživot” s drugima. Jednom kada jasno i glasno i lider Bošnjaka i lider muslimana kažu da nećemo više biti naivni i jednom zauvijek ćemo prekinuti taj krug ponavljanja Genocida nad Bošnjacima (historija se ponavlja ukoliko ne izvučemo pouke iz nje), umjesto da svi Bošnjaci podrže, zajedno sa stranim neprijateljima tzv. građanska opozicija staje na istu stranu Dragana Čovića, koji je kao i Narod i pravda i Nermin Nikšić uputio otvoreno pismo kritike Bakiru Izetbegoviću i reisul-ulemi Huseinu ef. Kavazoviću.
Nikšićevo neznanje osnovnih principa islama i uopće vjerskih zajednica preslikava se i na politiku. Naime, tzv. građanske stranke samo u mjestima gdje su Bošnjaci apsolutna većina traže da političke stranke i politički subjekti zastupaju sve podjednako (pa tako kaže u videu sa stranačkog skupa u kojem izražava šovinizam prema sunnetu Allahovog poslanika da je SDP jedina stranka koja za članove prima bivše pripadnike i ARBiH i VRS i HVO – relativizirajući Agresiju na Bosnu i Hercegovinu bez imalo srama), pa tako uz pomoć “mainstream medija” stvaraju klimu kako su ustvari Bošnjaci krivci (tj. Bakir i SDA) zato što “Srbi i Hrvati” iz Bosne i Hercegovine djeluju antidržavno.
Sam se svrstao na stranu Edina Forte, koji kaže da nije ni Bošnjak, ni musliman, te treba jednom zauvijek prihvatiti da ime nužno ne određuje ni nacionalnu ni vjersku atribuciju. Stoga se pod imenima Edin i Nermin mogu kriti oni koji ne samo da nisu muslimani nego oni koji imaju islamofobične šovinističke istupe i stavove. Na jednoj strani Bakir, Željko i reisul-ulema Husein ef. Kavazović, a na drugoj Nermin Nikšić, Denis Bećirović, Edin Forto, Dino Konaković, Fuad Kasumović..., reklo bi se, nikad lakši izbor.
