Ni voda, ni šuma, ni zemlja ne pripadaju RS-u

Uzimajući u obzir izjavu predsjednika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, postavlja se pitanje koje su to odluke Ustavnog suda provedene, a koje nisu.
Naime, četiri su odluke Ustavnog suda koje se odnose na entitet RS a koje su izuzetno bitne. Od toga je jedna bitna na simboličnom nivou, dok su tri suštinski važne za državu Bosnu i Hercegovinu, a posebno za Bošnjake koji imaju nekretnine u entitetu Republika srpska.

APELACIJA SULEJMANA TIHIĆA
Kao što smo već ranije pisali, entitet RS, bez obzira na snove i želje o samostalnosti, nema za ispunjenje takvih želja najvažniji preduvjet – nema zemlju. Ima narod, ali taj narod, kojeg je približno 80 posto, ne posjeduje ni 50 posto zemlje. Zato je pokušaj prenošenja vlasništva nad zemljom na entitet RS bio najznačajniji dio dugoročnog plana stvaranja preduvjeta za realizaciju Dodikovih ideja.
Pravna borba započeta je još 2012. godine, kada je Sulejman Tihić podnio Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine apelaciju o statusu državne imovine. Tada je Ustavni sud donio zaključak da Narodna skupština Republike srpske nema ustavnu nadležnost za reguliranje pravne materije iz Zakona o statusu državne imovine koja je na teritoriji RS-a. Raspolaganje imovinom bilo je zabranjeno odlukom visokog predstavnika, dok je Zakon o državnoj imovini RS-a podrazumijevao da imovina bude uknjižena na ovaj entitet. Sve dok Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji potrebne zakone o državnoj imovini, niko se ne može upisivati kao titular državne imovine.
No, Narodna skupština Republike srpske pokušala je usvojiti zakone kojim bi državnu imovinu upisivala na entitet Republika srpska. Svaki takav pokušaj završavao je na Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
Prošle godine Narodna skupština RS-a usvojila je Zakon o poljoprivrednom zemljištu. U tom zakonu, u članu 53, navodi se: “(1) Poljoprivredno zemljište na teritoriji Republike upisano u javnim evidencijama kao opštenarodna imovina, bez upisanog prava korišćenja, upravljanja ili raspolaganja, društvena, odnosno državna svojina sa pravom korišćenja, upravljanja ili raspolaganja u korist preduzeća koja su bila predmet privatizacije ili je upisano kao posjed tih preduzeća, stupanjem na snagu ovog zakona, po sili zakona, postaje svojina i posjed Republike. (2) Poljoprivredno zemljište na teritoriji Republike upisano u javnim evidencijama kao opštenarodna imovina, bez upisanog prava korišćenja, upravljanja ili raspolaganja, društvena, odnosno državna svojina sa pravom korišćenja, upravljanja ili raspolaganja ili kao posjed bivših društveno-pravnih lica sa sjedištem van teritorije Republike, stupanjem na snagu ovog zakona, po sili zakona, postaje svojina i posjed Republike. (3) Organ uprave nadležan za vođenje javnih evidencija o nepokretnostima upisuje pravo svojine i posjeda na nepokretnostima iz st. 1. i 2. ovog člana na zahtjev Pravobranilaštva Republike Srpske.”

Odlukom Ustavnog suda BiH, član 53. Zakona o poljoprivrednom zemljištu briše se iz zakona. Odluka je objavljena u službenim listovima i dostavljena Narodnoj skupštini na postupanje. Na web-stranici Narodne skupštine može se pronaći Zakon o poljoprivrednom zemljištu u kojem još stoji 53. član, ali u praksi, gdje god otvorite Zakon o poljoprivrednom zemljištu, piše da je član 53. izbrisan. Prema tome, poljoprivredno zemljište ostalo je u vlasništvu Bosne i Hercegovine, a odluka Ustavnog suda je provedena.
Zakon o vodama RS-a također je predviđao da Republika srpska bude upisana kao vlasnik voda, ali je Ustavni sud opet potvrdio da vode kao dobro pripadaju državi Bosni i Hercegovini. Na osnovu toga, Ustavni sud odlučivao je i o koncesiji za izgradnju hidroelektrane Buk Bijela, odnosno o tome ko je nadležan za izdavanje koncesije, te utvrdio da Komisija za koncesije Bosne i Hercegovine treba riješiti spor između Bosne i Hercegovine i Republike srpske.

DAN REPUBLIKE
Posljednji u nizu pokušaja otimanja državne imovine jeste Zakon o šumama Republike srpske. Ustavni sud je, jednako kao i u prethodnim slučajevima, utvrdio da je zakon neustavan zato što su šume vlasništvo države Bosne i Hercegovine i ne mogu biti upisane kao vlasništvo entiteta.
Ovdje se postavlja pitanje šta će biti s imovinom Bošnjaka u RS-u kojima je novim katastarskim premjerom oduzet dio imovine i upisan kao vlasništvo entiteta Republika srpska. Prema iskazima Bošnjaka povratnika, novim katastarskim premjerima oduzimana je najčešće šuma, jer je entitet RS pokušao prije odluke Ustavnog suda oduzeti što više imovine i upisati je kao svoje vlasništvo. No, većina tih sporova nalazi se na sudovima u entitetu Republika srpska, a odluka Ustavnog suda pomoći će da se oteta imovina vrati.
Odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine odbranjena je imovina države Bosne i Hercegovine od napada iz Republike srpske i od pokušaja njenog prisvajanja, međutim, konačno rješenje o državnoj imovini treba usvojiti Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, a to opstruiraju upravo predstavnici iz Republike srpske.
Što se tiče neprovedenih odluka Ustavnog suda, ostala je samo odluka o 9. januaru, Danu Republike srpske. Ustavni sud donio je odluku kojom se neustavnim smatra član Zakona o Danu Republike srpske, koji kaže: “Na osnovu potvrđene volje građana Republike Srpske, 9. januar se utvrđuje kao Dan Republike.”
Volja građana potvrđena je referendumom, koji je još ranije proglašen neustavnim, te je samim time i zakon koji se poziva na taj referendum neustavan. Ali budući da rezultati referenduma nisu zvanično objavljeni u službenom glasilu RS-a, oni se mogu posmatrati zapravo kao rezultati jedne neformalne ankete. Uostalom, zakon se i ne poziva na rezultate referenduma nego na “potvrđenu volju građana”. Bez obzira na to, zakon je neustavan, ali je i dalje na snazi. To je, kako je objasnio Mato Tadić, u Republici srpskoj jedina neprovedena odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Dok Dodik daje bombastične izjave i izaziva razne krize, kriomice, ispod žita, pokušava provući zakone koji istinski urušavaju državu.