"Novinar Ivica Đikić koji zloupotrebljava NOVOSTI, list i portal srpske -Olujom stvorene-manjine u Hrvatskoj, da bi širio milanovićevsko-čovićevski plan depolitizacije Bošnjaka, dakle UZP drugim sredstvima, svoga saborca Franja Šarčevića pokušava odbraniti od osnovanih prigovora ovakvim, tugaljivo lažljivim i tugaljivo kičastim, floskulama: "Franjo Šarčević nema iza sebe nikoga i ništa mimo svoje pameti i svoje čestitosti, dakle, ima samo ono što se ni u tragovima ne može pronaći u ništarijama koje mu iz interesa ili iz obijesti zagorčavaju život. Nije neka utjeha, ali u tome se sastoji suština ove priče." ( Ovim misaono-sintaksičkim jadom trebalo bi se pozabaviti odskorašnji ekspert za Kitsch, benjaminovac i veselkotenžerovac Senad veleštovani vitez Avdić). Razložimo ove tvrdnje:

1. Franjo Šarčević baš nema neke pameti i to njegov publicistički opus zorno pokazuje;

2. Franjo Šarčević nema ni čestitosti, a dovoljan je samo letimičan uvid u njegov javni angažman da se čovjek u to uvjeri;

3. Franji Šarčeviću niko ne zagorčava život. On sistemski teroriše i sarajevsku i bosansku javnost, zapravo. On je teško obolio-u socijalnom smislu-i zato nije duševni bolesnik ali jeste maligni sociopat, te je uračunljiv i odgovoran za svoj terorizam u javnom prostoru. Njegove dvije socijalne bolesti su : maligni narcizam i sindrom razmaženog djeteta (spoiled child syndrom, brat syndrom)-srodnici prve vrste. Šarčević smatra da ima pravo najgnjusnije vrijeđati svakoga, ali najmanju kritiku na svoj račun tretira kao "pogrom". I onda animira pomoć svojih poslodavaca i/ili naredbodavaca od Radobolje preko nekih zapadnih ambasada u Sarajevu te veleljepnog kadrovsko-komunističkog stana uvaženog disidenta Ivana-Baće Lovrenovića (koji je istinski Firer UZP-a drugim sredstvima, a ne toliko sam Čović) do Markova trga i Tuškanca.

4. Franjo Šarčević niti će napustiti Sarajevo niti je to ikada ozbiljno namjeravao. Takve docentske guzovače-nerad u matematici i rad na UZP-u drugim sredstvima-nema nigdje na svijetu. Ovo su samo emocionalne ucjene. Na to smo navikli. Ovo je, od 2018, već neki hiljaditi put kako Franjo No. Pi kao najavljuje svoj kao odlazak iz Sarajeva. I onda se konstruiše priča sa Leitmotivom "Sarajevo nije gdje je nekad bilo" i tu učestvuju svi kompradori najnovije SRPSKO-HRVATSKE KOALICIJE, svjesni FGR-graDŽanisti te islamofobi.

5. Franjo Šarčević iza sebe ima ogromnu mašineriju a nije nikakav usamljeni gonfalonijer istine što nije pogrešna tvrdnja samo Ivice Đikića, nego i isto toliko pogrešna tvrdnja Harisa Imamovića, andrićologa i bivšeg savjetnika u Predsjedništvu BiH pri kandidatu uvažene stranke vjerničkog naroda SDA (sic! je put od sic-a do SDA-kabineta, uz kratku stanku pri islamofobnom NS!), iskazana u njegovom nastupu na TV-u skoro. Uz Franja Šarčevića stoje HDZ, HNS, njihov depandans NS, sarajevska FGR, katolička crkva i u BiH i u Hrvatskoj, brojni mediji ovisni i o ovim faktorima i o stranom faktoru, Gaulajter, Najvažniji Rednek, Pokvareni Britanac, Švapski Feldvebel (ovo troje rezidira po ambasadama) nekakvi Sattleri, USAIDI, OSCE-i, permanentne borkerudićke i sličan moralni talog etc., etc., etc. Zato je Franjo Šarčević i tako neotesan, tako bezobrazan, tako bahat da se usuđuje da, da pored silnih ličnih uvreda kojima časti neistomišljenike od Magriba do Mašrika, počini krivično djelo "uvrede državnih simbola" -u svim zapadnim zemljama odavno kodifikovano, jer zna da će ga kao odanog i poslušnog kompradora strani faktor u SA i njegovi sateliti uzeti u bezrezervnu zaštitu. Nije Franjo neki heroj zaista, nikakav slobodni strelac! Daleko od toga!

A sad o samom Ivici Đikiću. Ivica Đikić je jednokratni pisac i pištolj-novinsko piskaralo koga je izmislio Ivan Lovrenović skupa sa listom "Dani" koji je bio pod njegovom kontrolom. Godinama su "Dani" pod kontrolom Ivana Lovrenovića radili na UZP-u drugim sredstvima. Zato i Vildana Selimbegović i danas provodi taj program preko "Oslobođenja". Ono što je zajedničko i Ivici Đikiću i Franju Šarčeviću jeste da ih je obojicu pronašao i profilirao Ivan-Baćo Lovrenović. Za plan konsocijacije odnosno za provođenje UZP-a drugim sredstvima. Jer nije Čović jedini vođa toga plana, niti ideološki najvažniji. Radi se o dvojcu Dragan Čović-Ivan Lovrenović. Obojica bjehu pitomci Branka Mikulića."