Zakotrljala se posljednjih dana priča o povratku Safeta Sušića u Sarajevo nakon skoro pola stoljeća. I to priča o dolasku na klupu tog posrnulog kluba. Priča se brzo proširila po medijima i društvenim mrežama a dodatno ju je podgrijao Sušićev prijatelj i menadžer koji je na FB napisao kako je Pape „nikad bliže“ Koševu.
Zakotrljala se, dakle, priča, romantična ideja o kraju karijere na klupi kluba koji ga je proslavio i kojeg je on proslavio. Kluba za kojeg navijaju generacije baš zbog njegovog fudbala, njegovih golova, zato jer su vidjeli “kako Pape voza”. Ali koliko god ideja o povratku bila lijepa, to bi bio vjerovatno najgori potez u karijeri Safeta Sušića. Greška zbog koje bi se kajao do kraja života.
Zato, nemoj, Safete.
Nemoj, jer Sarajevo je danas klub u kojem niko ne zna ko si, u kojem niko ne zna šta znače „tri magične riječi“ Tvog imena i prezimena.
Nemoj, Safete.
Nemoj, jer je to klub u kojem niko iz prošle uprave nije otišao na dženazu Tvoje majke. Nemoj, jer je sadašnja uprava za direktora dovela pa otjerala nekoga ko je o Tebi mislio i govorio sve najgore a rulja lajkala i klikala.
Nemoj, Safete.
Nemoj, jer klub je danas u rukama čovjeka koji ga je spasio a onda od njega napravio taoca svog nestrpljenja i neznanja, taoca užasne kadrovske politike koja je kulminirala kutijama pavlake među peharima koji na Koševo stižu sve rjeđe posljednjih godina.
Nemoj, jer Sarajevo danas nije klub ničijih snova. To je bezimena, bezizražajna masa, nešto poput glinamola ili plastelina, hladan poput mermera na podovima privatne bolnice, brand koji funkcionira inercijom, funkcionira zahvaljujući težini vlastitog naziva i historije.
Nemoj, jer Sarajevo danas je nešto poput državnog telekoma, uhljebljenje bez ambicije i odgovornosti, gdje će već neko uraditi ono što se baš mora a plaća svakako ide.
Nemoj, jer dok drugi, na ovaj ili onaj način, osvajaju titule i igraju grupe, Sarajevo tone umišljeno u lažnom oblaku vlastite veličine. Nemoj, jer ćeš Ti biti alibi za još jedan neuspjeh.
Nemoj, Safete.
Nemoj, jer klub nije gril a nije ni igračka da se njome upravlja „daljinskim“. Nemoj, jer fudbal je posao koji ne funkcionira kao monopoly, da kupiš pa se naljutiš, pa rukom pobacaš sve figurice sa stola pa kupiš nove i kreneš ponovo. Pa opet tako, iznova i iznova.
Nemoj, Safete.
Nemoj, jer Sarajevo je klub bez sistema, bez vizije, bez plana. Klub koji svako pola godine krene u novom pravcu, sa novim trenerom, novim pomoćnicima, novim trenerima u omladinskom pogonu. Nemoj, jer u fudbalu ne može ništa preko noći.
Nemoj, Safete.
Nemoj, jer od Tebe će tražiti da pobjeđuješ, da svima trpaš „pet komada“, da Ti u timu igra pet juniora, da komšije poniziš, da osvojiš duplu krunu, da igraš grupnu fazu, da se lopta kotrlja onako kako si Ti igrao. I sve to na oronulom stadionu opasnom po život, u klubu koji ima jedva šest hiljada članova i 500 prodatih godišnjih karata.
Nemoj, Safete.
Nemoj, jer Te ne žele iskreno, hoće Te onako kako je sestrić doveo novog selektora reprezentacije. Da ušutkaju masu i smire je na mjesec ili dva.
Nemoj, Safete. Nemoj, jer 69 Ti je godina.
Nemoj, Safete. Nemoj, jer mi smo sve svoje legende popljuvali i ponizili. Nisi nam valjao ni kada si otišao u Brazil. Nemoj, jer nama je Safvet-beg sifilitičar, naše se ratne heroje naziva švercerima a predsjednika koji nam je vratio državu nakon 500 godina izdajnikom. Nemoj, jer ćeš i Ti postati „šuškavac“ i „kaseta“ nakon prvog poraza.
Nemoj, Safete.
Nemoj, jer Sarajevo je klub koji nema puno svojih legendi, svega njih četiri ili pet ali navijači Sarajeva nisu popljuvali još samo onu dvojicu što leže na Barama, Haseta i Kelija. Sve druge jesu.
Nemoj, Safete.
Nemoj, jer ima nas puno kojima će srce pući od tuge kad te počnu tjerati i pljuvati s prvim jesenjim kišama na Koševu. A hoće, jer u Sarajevu nije do trenera niti je ikada bilo zadnjih godina. Ljepše su pariške kapije od onih ohrndanih, zahrđalih koševskih. Ne treba da pod stare dane spašavaš ono što se teško spasiti može, da, eto, baš Ti plaćaš ceh.
Nemoj, Safete.
